29.07.2010., četvrtakDa li su cijene odgovorne?
|
|
Subota veće. Draga u Zgbubu a ja u banani sjedim pred kompom i polako blogam. Na teveju počeo prijenos iz Omiša, završna većer dalmatinskih klapa. Mislio sam kako će mi barem klape donesti miris mora, maslina i škoja. Miris težačkog života. Mislio sam kako ću uživati uz pismu koju obožavam. Kako sam ostao duboko razočaran! Jesu, nastupale su klape. Barem se to moglo prema slici i najavama voditelja zaključiti. Jedna lijepa veće u Omišu bila je sve drugo, samo ne lijepa. Bila je otužna. U našem jeziku postoji krasan opisni oblik: profesionalna deformacija. Toga se pojma nisam mogao riješiti čitavo veće. Umjesto šuma mora, umornih težačkih ruku i krika galeba, čitavo sam veće slušao kako klape nastoje pokazati svoje glasovne mogućnosti, kako nastoje otpjevati majstorski ono što su dobili u zadatak. Ne ulazim ovdije u visoku kvalitetu glasovnih mogućnosti klapa. Vrištim protiv onoga u šta nam klapsko pjevanje pretvaraju. Čitavo sam veće imao osječaj da se nalazim vezan u crkvi i moram slušati Misu solemis, Rekvijem za tri mrtvaca i slične crkvene pjesmuljke. Imao sam osjećaj da klape pjevaju na note Bacha i ostalih crkvenih velikodostojnika. Samo su orgulje nedostajale. Otužni pljesak nazočnih samo je podupirao moj doživljaj. Umjesto pljeska oduševljenja čuo sam tek pljesak pljeska radi, reda radi. Poneki glasniji pljesak bio je namjenjen klapama iz susjedstva ( ovo su naši!). Iskreno žalim sve one turiste, žalim i domaći puk, koji su došli čuti izvornu dalmatinsku pismu. Žalim i sebe koji sam uludo slupao tih dva, tri sata. Moramo li u svemu tražiti savršenstvo umjesto ljepote i izvornosti? Mogao bi staviti sliku sa te predstave, mogao bih staviti bilo koju sliku ljetne noći, no to ni malo ne bi uljepšalo sliku te većeri. |
![]() |
|
Ovo Komarca u naslovu namjerno napisah velikim slovom, iz poštovanja! Ma koje je ovo jebeno vrime došlo da nam svi piju krv do mile volje, ka vampiri, jedino nigdi ni jednog, jedinog, jebenog Komarca. Ima tome već par godina da ni jednog nisam vidija. A već san jih se uželija. Da mi je baremko jednoga viditi dao bih mu krv iz vene. Ma da mi je samo jednog čuti kako onako dosadno zuji oko glave u gluvo doba noći. Koje je ovo glupo vrime došlo da me više ni komarci neće. Lipi moji ima još krvi u meni, nisu mi još sve popili. Da parafraziram pismu dobrog starog Preradovića: Komarci lipi, dođite amo Komarci, kuda bižite tamo? Ovi puta ni slike nemam da mu sliku stavim, pa da zapivan onu staru: Sliku tvoju jubin. Uzalud noći gubim abych (što bi česi rekli) barem jednog uslikao. Dakle ovi puta posni post. |
|
............................................................................................................................ u demokratskoj Hrvatskoj. Na ovaj način pružam podršku svima koji su uhapšeni braneči pravo na demokraciju |
|
Već sam pisao kako češki blog na razne načine nastoji približiti blog blogerima, postati dijelom blogerskog svijeta, a ne biti tek puki servis. Da bi potaknuli kvalitetu stvaranja na blogu proljetos je osnovan Autorski klub. Stranica Autorskog kluba prva je na portalu bloga i upučuje na najnovije (i sve ostale) članke članova kluba. Članom se postaje tako da bloger prijavi svoj blog, administratori pogledaju kvalitetu bloga i odlučuju primiti ili ne novoga člana. Na taj se način iz 830 000 blogova izdvajaju oni koji zaslužuju biti izdvojeni. Ponosan sam što sam kao Hrvat članom Autorskoga kluba češkoga bloga. Među ostalim, to mi omogučava da još više približim Cesarića češkim čitaocima. Uz svaki prijevod stavljam i svoju recitaciju da bi česi mogli i na taj način doživjeti ljepotu Cesarićeve riječi. Zadnji je prijevod bio pjesme Oblak, a ovdije stavljam svoj video. U ove pasje vrućine i nema potrebe pisati o glavarazbijajučim temama. |
|
Da čovik ne poviruje vlastitim očima. Upala nas "lova do krova". K'o što slika prikazuje dobismo 3 (slovima tri) bona po 10 kn od Konzuma. U prvi tren pomislismo kako nam je to jedan ručak gratis. Nakon pomnog proučavanja poklona shvatili smo da zapravo Svaki tjedan moramo kupiti proizvoda u vrijednosti preko 200kn u šubu da bi imali pravo na tih deset kunića ba. (Ušteda se može realizirati isključivo po jednom računu uz predočenje nagradnog kupona). Sada u svojoj sreći računamo koliko moramo potrošiti da uštedimo planirani odlazak na Havaje. Hvala im k'o bratu. Već smo mislili kako ovo ljeto moramo provesti doma. ![]() Kako da nas drugi cijene kada nas naši trgovci drže za budale? |
|
Pinus nigra … Uništen pedesetogodišnji trud Nemam običaj pisati o temama o kojima se govori na teveju ili o kojima se piše u tisku. Kao ljubitelja prirode ovaj me članak u Novom listu od 2.srpnja 2010 ugrizao za srce i mislim da zaslužuje da se o temi i na ovakav način progovori. Evo u kratko sadržaj članka: ……………………………… Klonska sjemenska plantaža crnoga bora na Krku gotovo je uništena vandalskim činom zasad još uvijek nepoznatog počinitelja, koji je pod okriljem noći sasjekao i nepovratno uništio 59 mladih stabala, polovicu od zasađenih nasada unutar žičanom ogradom opasane plantaže Krčke šumarije. Pedesetih godina prošloga stoljeća, stručnjaci Šumarskog instituta Jastrebarsko odabrali su na području Hrvatske, Slovenije i BiH 42 najbolja stabla crnog bora (Pinus nigra) u svrhu podizanja nasada za proizvodnju genetski poboljšanog sjemena crnog bora. Svako od tih stabala klonirano je u više primjeraka pa su mlade biljke još 1962. godine zasađene pored Gospića. Za Domovinskog rata područje na kojem je bila zasađena početna skupina stabala minirano je, a u ratu i potpuno zapušteno. U Hrvatskim šumama je odlučeno da se ponovo proizvedu klonovi od preostalog “gospičkog materijala” te da se nova skupina stabala zasadi na novo, sigurnije mjesto. Nova 32 klona zasađena su 2005. godine pored Njivica na Krku, na parceli šumarije. Zasađeni nasad, do ovog vandalskog čina, lijepo se razvijao a počeo je donositi i prve urode sjemena. Ovim je činom sve otišlo u nepovrat jer su izgubljena najbolja stabla. ![]() Sam sebi postavljam pitanje ne krije li se iza toga ludila netko kome šumarija smeta da na vrijednom terenu izgradi turističke objekte, pa se na ovaj način želi domoči parcele, umanjujuči joj vrijednost i namjenu? Česti smo svjedoci požara koji našu pošumljenu obalu pretvaraju u jeftine parcele. Nije li zbog istoga razloga prošle godine gorjela i polovica Grčke? Ne mogu sebi zamisliti taj bolesni um koji je sa sjekirom u ruci ušao na imanje šumarije i bez imalo grižnje savjesti posjekao sadnice. Ja bih mu sjekirom odsjekao noge. Iskreno sumnjam da lokalni stanovnici nemaju pojma o čemu je ovdije riječ. U ovom se slučaju radi o bezimenim luđacima, za sada. No ima i luđaka, kako ih drugačije nazvati, koji sasvim legalno uništavaju stoljetna stabla pored kojih prolazimo svaki dan. Ovako danas izgleda jedan od najljepših stoljetnih hrastova koji je krasio Donju vežicu u mojoj Rijeci. Nikome nije smetao. Nikoga nije ugrožavao, ponajmanje djecu u krugu dječjeg vrtiča gdje se nalazi. Djeca u vrtiči nisu vani ni kada samo kiša rominja, a sumnjam da bi i jedno bilo vani za vrijeme oluje koja bi mogla oštetiti starca. Automobile nije ugrožavao jerbo je nagnut na vrtičku stranu. Vjerujem da je na njegovom uništenju netko dobro zaradio (bio je opasnost pa smo ga uredili na račun gradskog proračuna). Hrast je posječen neposredno pred vegetaciju i sada je teško zaražen, bolestan. Listovi su sivi od zaraze, koja je od svih okolnih hrastova koji nisu posječeni, napala jedino njega! ![]() ![]() Žao mi je što nisam bio prisutan kada su ga sjekli da se zavežem za njega, pa neka uništavaju lopovi kojima grad plača taj njihov lopovluk. Vjerujem da su više zaradili na tom lopovluku nego da su kosili travu koja je svima ne do koljena nego do kurca narasla. |
Videa iz Japana