31.08.2010., utorakBucanj u Rječini
|
|
Pisao sam već nekoliko puta o telepatiji kojoj sam svjedokom. U literaturi se navodi da su najsigurnija svjedočenja čiji je navještaj zapisan prije no što se događaj dogodio. Što je vjerovatnost takvog događaja manja, to je interesantnije svjedođenje kada se on dogodi. Ponekada u svojim postupcima ne tražimo neko objašnjenje, tipa zašto smo to učinili, no kada se dogodi nešto vezano uz naš postupak tada nam isti tren postaje jasno zašto smo to učinili. Nekoliko dana prije željezničke nesreće na Pećinama snimio sam jedan neugodan prizor. Zapravo vratio sam se nakon što sam otišao skoro kilometar dalje, nešto me tjeralo da ga snimim i znao sam da moram o tome pisati. Par dana upravo je na tom mjestu došlo do nesreće! Kolika je vjerovatnost da će se nesreća upravo tu desiti, a kolika je vjerovatnost da sam ja morao snimiti baš To mjesto prije nesreće i pisati o njemu? Kolika je vjerovatnost da se poklope ta dva događaja? Nedugo nakon toga slikao sam u luci trajekt Marko Polo. Slikao sam ga i bezbroj puta prije toga no nikada nisam osjetio potrebu da objavim slike. Taj sam ga puta slikao pred isplovljenje i čim sam došao doma objavio sam post sa crnim predviđanjima šta ga čeka na plovidbi kroz noć! Isti sam post isto veće objavio i na češkom blogu. Možete zamisliti kako sam se osječao kada sam čuo da se nasukao a ja sam ga slikao pred zadnje isplovljavanje. Razlog pisanja ovoga posta je posljednji događaj. Jako rijetko izlazim na naslovnicu bloga, još rijeđe čitam članke čiji se linkovi tu mogu nači. Godišnje na takav način ne pročitam više od desetak postova. (Interesantne blogere nalazim u njihovim komentarima na tuđim blogovima) Prije dva dana izašao sam na naslovnicu (koji me vrag tjerao?) i odmah naišao na članak o željeznoj kocki u riječkoj luci, onoj za izložbu u Veneciji. Na interesantno viđenje moje je komentar bio grub: Za mene je to gomila hrđe! Iako mene takva umjetnost ne privlači komentar je stvarno izrazio moje osječaje na grub način. Mogao sam to i drugačije reči. Tražio sam u sebi objašnjenje upravo takvog komentara. Otišao sam i korak dalje: Pitao sam Dragu šta me tjeralo da ostavim takav komentar. Kada sam danas čuo da se kocka raspala na svome putu do Venecije isti sam tren dobio odgovor i na svoj komentar i na svoja pitanja! Telepatija: Da ili Ne. Previše se toga poslagalo da bih vjerovao u slučajnost. |
|
Svi smo mi sa strepnjom, sa bolom pratili sve velike požare koji su ovoga ljeta harali dijelovima Europe i Rusije. Sa još više ogorčenja pratimo izviješća o požarima koji uništavaju ono malo zelenih oaza koje su još preostale uz našu obalu i plavetnilo mora. Upravo zbog toga ne mogu a da ne postavim pitanje: Zar moramo biti taoci ludih umova koji uživaju u paljenju? Pokušavam zamisliti te luđake sa slušalicama nabijenim na uši kako sa strašću pale dok im bubnjiče probija Mate sa svojim pjesmuljkom "Gori šuma, gori borovina". Često nakon požara slušamo kako su "vjerovatno podmetnuti". Sretni smo kada čujemo da su vatrogasci uspjeli lokalizirati požar i staviti ga pod kontrolu. No da li su samo vatrogasci zaduženi da sačuvaju šume? Mislim da je veća odgovornost na lokalnom stanovništvu da učine SVE da do požara ne dođe i da palitelji budu uhvačeni i kažnjeni. Možda ovako rečeno to nekome zvuči kao nemoguća misija. A ne mora biti tako. Uvijek kada postoji opasnost od polpava kompletno se stanovništvo angažira na motrenju i sudjelovanju u zaštiti. Zar na isti način ne bi bilo moguče organizirati u područjima u kojima postoji opasnost od požara, u našim zadnjim zelenim oazama uz obalu, dežurstva u šumi ili sa mora? Već sama činjenica da je u šumi netko tko gleda šta se dešava dala bi misliti svakome tko u šumu ulazi. Ne bi li i pastiri mogli imati u dužnosti da pažljivije gledaju oko sebe, biti osposobljeni i opremljeni da snime sve što nije u skladu sa ponašanjem u prirodi. Sezona požara traje mjesec, dva. Svakog bi mještana zapalo da mora jednom godišnje ili u dvije godine provesti dan u prirodi. Zar je to tako puno prema šteti koja se učini u jednom jedinom danu? Da živim u primorskom mjestu okruženom zelenilom sigurno bih se upitao da li je odgovornost zaštite samo na vatrogascima ili i sami snosimo dio odgovornosti. Svakog uhvačenog piromana umjesto u zatvor vezao bih uz stablo u zapaljenoj šumi, da dijeli njenu sudbinu, umjesto kažnjavanja prema "procijenjenoj" šteti koju je učinio. ![]() |
|
Nedjelja. Učinih dizajne nekih blogova i slušam sa teveja Emisiju za poljoprivrednike. Dubokoumno kaže reporterka koja je radila prilog o farmi krava: "Uspjeli ste jer ste vodili brigu ne samo o svakoj kravi već i o svakom radniku....." Od smijeha mi ispade tipkovnica iz ruku. ![]() MmmmmmmmmmmmmmmmUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU uuuuuuuuuuuu................ U prilog prilažem i jedan češki vic: Koja je razlika između Eve i kave? Eva je pra-žena, a kava je pražena! Prijevod sa češkog nije potreban. |
Netko prodaje muda za bubrege, netko maglu. Ovi oblaci nisu na prodaju, već tek jedan lijepo uhvaćen trenutak.![]() |
Videa iz Japana