Pisao sam već nekoliko puta o telepatiji kojoj sam svjedokom.
U literaturi se navodi da su najsigurnija svjedočenja čiji je navještaj zapisan prije no što se događaj dogodio. Što je vjerovatnost takvog događaja manja, to je interesantnije svjedođenje kada se on dogodi.
Ponekada u svojim postupcima ne tražimo neko objašnjenje, tipa zašto smo to učinili, no kada se dogodi nešto vezano uz naš postupak tada nam isti tren postaje jasno zašto smo to učinili.
Nekoliko dana prije željezničke nesreće na Pećinama snimio sam jedan neugodan prizor. Zapravo vratio sam se nakon što sam otišao skoro kilometar dalje, nešto me tjeralo da ga snimim i znao sam da moram o tome pisati. Par dana upravo je na tom mjestu došlo do nesreće!
Kolika je vjerovatnost da će se nesreća upravo tu desiti, a kolika je vjerovatnost da sam ja morao snimiti baš To mjesto prije nesreće i pisati o njemu? Kolika je vjerovatnost da se poklope ta dva događaja?
Nedugo nakon toga slikao sam u luci trajekt Marko Polo. Slikao sam ga i bezbroj puta prije toga no nikada nisam osjetio potrebu da objavim slike. Taj sam ga puta slikao pred isplovljenje i čim sam došao doma objavio sam post sa crnim predviđanjima šta ga čeka na plovidbi kroz noć! Isti sam post isto veće objavio i na češkom blogu. Možete zamisliti kako sam se osječao kada sam čuo da se nasukao a ja sam ga slikao pred zadnje isplovljavanje.
Razlog pisanja ovoga posta je posljednji događaj.
Jako rijetko izlazim na naslovnicu bloga, još rijeđe čitam članke čiji se linkovi tu mogu nači. Godišnje na takav način ne pročitam više od desetak postova. (Interesantne blogere nalazim u njihovim komentarima na tuđim blogovima)
Prije dva dana izašao sam na naslovnicu (koji me vrag tjerao?) i odmah naišao na članak o željeznoj kocki u riječkoj luci, onoj za izložbu u Veneciji.
Na interesantno viđenje moje je komentar bio grub: Za mene je to gomila hrđe! Iako mene takva umjetnost ne privlači komentar je stvarno izrazio moje osječaje na grub način. Mogao sam to i drugačije reči.
Tražio sam u sebi objašnjenje upravo takvog komentara. Otišao sam i korak dalje: Pitao sam Dragu šta me tjeralo da ostavim takav komentar.
Kada sam danas čuo da se kocka raspala na svome putu do Venecije isti sam tren dobio odgovor i na svoj komentar i na svoja pitanja!
Telepatija: Da ili Ne. Previše se toga poslagalo da bih vjerovao u slučajnost.
|