26.01.2010., utorak
Selebovi
|
Kakav stravičan izraz...selebovi. Gnjusan, ružan, užasan. Uvijek kada ga čujem čini mi se da iza njega vidim sve ono ružno što nam se nastoji podvaliti pod pojmom 'poznate osobe'. Zapravo, kada bolje razmislim, sva bjeda naših skorojevića, snobova, valjda se jedino i da smjestiti upravo pod takvu nemoguću kovanicu. Sve one nečije prljave gaće koje su kod nekoga ostale, sve one kurčeve dlake za koje se nastoje zakvačiti kojekakve pucice željne lažnoga sjaja poznatosti, sve one pijandure kojima i njihovo pijanstvo pridonosi slavi, lica i guzice izobličene od silikona ili bezbrojnih operacija, lažni sjaj lažne kreme društva. Ovaj sam tekst počeo pisati da bih pokazao kakva se sramota čini jeziku. U današnje vrijeme normalno je da jezik ne možemo zaštiti nikakvim granicama. Bilo bi glupo na tome inzistirati. Strane su nam se riječi udomačile, postale su dio našega vokabulara. Često za mnoge možemo reči da je teško naći zamjenu u našem jeziku. No ako ih već koristimo tada je valjda red koristiti ih sukladno jezičnim normama. Selebovi...Kako je moguće napraviti od engleske riječi celebrity ovakvu nemoguću izvedenicu? Da li bi mogli reči poznatovi, slavnovi, velikovi ili sličnu izvedenicu. Mislim da bi nas proglasili glupim, nepismenim i kakvim sve ne. Pa ako to ne možemo učiniti sa našim riječima kako to onda možemo učiniti sa rječcom koja ni u izvornom jeziku ne bi mogla biti upotrijebljena na ovakav način. Da li je to podilaženje snobovima ili snobizam onih koji nam to sranje serviraju? Ako nam već podmeću lažne društvene norme i idole, moraju li pri tome nametati i stravične novokomponirane izvedenice? Iskreno rečeno, takva mi riječ najbolje opisuje bijedu na koju se odnosi. Koliko su nam se strane riječi uvukle u svakodnevni govor dovoljno je spomenuti jedan najobičniji primjer. Skoro svakodnevno slušamo priče o ekologiji i obnovljivim izvorima energije. Svi znate šta su solarne čelije. Skoro da je prosto reči sunčane čelije. No nikoga još nisam čuo da je rekao da se išao na more solirati. Pa ako se na suncu sunčamo, valjda i čelije i elektrane koje koriste sunčanu energiju treba zvati sunčanim čelijama ili sunčanim elektranama. Bezbroj je primjera u kojima naše lijepe riječi zamjenjujemo tuđicama, zaboravljajući naše vlastite riječi. Možda mnogi sami sebi izgledaju pametniji i dubokoumniji koristeči izraze koji 'tako lijepo strano' zvuče. Ako već koristimo tuđice, tada ih barem nastojmo koristiti na ispravan način. Na blogu Drage možete čitati Avatar-san ili java a na mom blogu plavozeleni Posljednja ruža Dodatak 27. 1. 2010. u 0 30 sati: Napokon smo prešli u eru digitalne teve. 30. 12 pisao sam post Pljačka a'la HTV. U postu sam rekao kako nije korektno da HTV nije na jasan način obavijestila da korisnicima kabelske TV novi prijamnici nisu potrebni, već je svima nametano kako moraju dotične kupiti ili ih čeka strava snijega na ekranu. Na isti je način izostala i obavijest da oni koji imaju satelitske prijemnike ne trebaju brinuti jer i tako već sa satelita gledaju jednake digitalne programe. Primjer: Sestra je kupila 2 recivera uplašena da više neće moći gledati HTV. Kako ima satelitsku jasno da je oba kupila bez potrebe. Hoće li HTV svima koje je na taj način prevarila i uvukla u nepotreban trošak vratiti novac? Mi, na sreću, nismo nasjeli. |
- 20:32 -
Pusti vodu (6) -
Isprintaj -
#
19.01.2010., utorak
Hot dog
|
Dosta je bilo razbijanja glave glupostima. Umjesto toga danas jedna lakša tema. Tko ne voli hot dog? Kod Drage možete pogledati Avatar-san ili java, a na mom češkom blogu prekrasnu animaciju Cvijet i kap |
- 00:03 -
Pusti vodu (5) -
Isprintaj -
#
11.01.2010., ponedjeljak
U kurac i pušenje
|
Ako ste prema naslovu pomislili da će ovaj tekst biti suprotivu cigareta, grubo ste se prevarili. Ovaj je tekst posvećen onima koji gadno puše, koji su već popušili ili sigurno budu popušili. Daklem ovako vam to bilo. Idemo Draga i ja Korzom i baš se guštamo kako ćemo sjesti u Kavanu Ri i lijepo na miru popiti svoje piće i ispušiti kutiju. Znaju nas tu i nije ni potrebno naručiti tek kimnuti glavom, dođu tek reda radi pitati. Prvo nam je u naša četiri oka upalo da je ogromna kavana prazna, jedan jedini par sjedi za stolom u uglu. A vrijeme upravo za sjedenje, šest sati naveće. Konobarice umjesto za šankom sjede u kuhinji i odande viču: Pušenje na terasi! Koju pizdu materinu sada izmišljaju? Imali su pola lokala za pušaće i kako nas sada tjeraju van na terasu a vani noć hladna. Jasno, terasa prazna, ogromna kavana prazna! Ne vjerujuči ušima i očima još smo malo inzistirali da sjednemo unutra uz cigaretu i piće a onda se ipak okrenusmo i odosmo svojim putem. Već na izlazu iz robne kuće zapalili smo svoje cigaretline i duboko udahnuli. Zadovoljno pušimo a ja znam tko će popušiti. Nedavno je zatvorena i lijepa kavana Kont. Nije mi žao. Ostala je samo uspomena na neko davno doba kada smo u srednjoj školi svraćali na najbolje kolače i kavu, na ugodnu atmosferu. Ostala su i sječanja kada smo Draga i ja sa zadovoljstvom znali svratiti, bili smo redoviti gosti, isto od onih koji ne trebaju naručivati. Otjerali su goste od kojih su živjeli a onda su kukali kako zatvaraju jerbo nemaju prometa. Otjerali su ih zabranama. Otjerali su i nadobudnom poslugom na koju sam se čak i mailom žalio a to vam bilo ovako: Došli Draga i ja i mislimo sjesti na terasi pod kestenima. Stolice naslonjene na stolove (prije par sati je kišilo a sada je već bilo krasno, stvoreno za sjedenje vani). Ja lijepo ispravim stolice i sjednemo. Nakon podužeg čekanja odem ja pitati konobara kada će se udostojiti doči a on meni: Pa neću ja radi vas dvoje trčati na terasu. Vidjeti će i drugi da vi sjedite na terasi pa će doči!!!!! Rekao sam mu da ću o njemu pisati na blogu, da ću se žaliti šefovima, no uzalud. Pa gdje toga ima da se konobar plaši da će doči i drugi gosti kada vide da već netko sjedi na terasi? Da je pravi dao bi nam i popust. Kako nismo posluženi digli smo se i nikada se više nismo vratili. Da dalje ne duljim. Mi ćemo i dalje pušiti a tko će popušiti uopće me nije briga. Nije mi ni žao. Očito i za pušenje treba iskustva. Koliko ono kažu da svaki dan ljudi ostaje bez posla? Na blogu Drage možete pogledati Ovo me zabavlja a na mome blogu Plavozeleni animaciju Suza za more |
- 21:01 -
Pusti vodu (8) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
