31.07.2006., ponedjeljak
Senzualna maštanja
|
Tko od vas dragi moji blog prijatelji nije bio zaljubljen, volio iskreno? Pa većina jeste sigurno. A šta se dešava kada ste silom prilika morali biti odvojeni duže vrijeme? Naravno da u tim slučajevima ćesto maštamo o osobi koju volimo. Ponekada maštamo kako bi bilo prekrasno upravo sada biti pored nje, izmjenjivati sve nježnosti, prepustiti se jedno drugom i u mašti se seksati do besvjesti. Primjeniti sve one naše poznate, pa u mašti i poze koje sami tom prilikom izmišljamo. I bude nam lijepo pored voljene osobe iako nismo zajedno. Moglo bi se reći sex do ludila. I uzmemo možda telefon ili mob da dragoj kažemo kako smo upravo zajedno i zajedno svršavamo preko tih pomoćnih veza i vezica. No danas želim pisati o nježnostima koje možemo doživjeti, zamišljajući dragu osobu. Ležim sam u tami i zamišljam kako bi bilo prekrasno sada biti pored voljene. Znam svaki dio nje. Znam kao joj izgledaju oči, poznajem njene usne, poznajem njeno lice, znam njena ramena, njene grudi, bokove, svilenkaste dlaćice, toplinu unutarnje strane butina.Poznajem ju u jagodicama svojih prstiju, u dodirima svojih usana, po okusu na mome jeziku. Ležim sam u tami i zamišljam kako je upravo sada pored mene. Ne, ne želim ju iz požude, želim ju nježno. Želim osjetiti njenu toplinu pored sebe. I ona je stvarno ovdije pored mene. Grlim ju nježno, privijam se uz njeno toplo tijelo, privijam ju uz sebe. Milujem njene oči, milujem njene usne i obraze. Polako, nježno. Provukao sam prste kroz njenu kosu i privlaćim njene usne svojim usnama. I grlimo se, i ljubimo se, i uživamo u nama. Uživamo u našim poljupcima i dodirima naših golih tijela. I grlim ju, i ljubim ju u svojoj mašti. I volim ju u svojoj mašti. I pitam se da li je sve stvarno mašta. I plašim se stvarnosti da mi ju ne otme.  I ona u mom zagrljaju. I ja u njenom zagrljaju. I mi u našem zagrljaju. I tako nam je lijepo.Zašto tražiti više od tog zagrljaja kada nam je prekrasno? I zašto težiti sexsu koji bi u tome trenu sve pokvario. Prelijepo je osjećati nas u tom zagrljaju. Pomislih uzeti telefon, mob, uzeti bilo šta i nazvati ju no plašim se da ne izgubim taj prekrasni tren. Nije ni znala koliko sam ju tada volio. A možda je i osjetila u drhtaju svoje usne ili svoje vijeđe. Znala je kada smo bili zajedno i kada sam rekao: Volim te draga. |
- 19:52 -
Pusti vodu (96) -
Isprintaj -
#
25.07.2006., utorak
Vodio sam ju putevima ljubavi
|
Kako je lijepo u mojim godinama prisjećati se lijepih uspomena. Ljubavi mladosti koje su ostale iza nas a svojom nas toplinom još uvijek griju. Ovu priču jednostavno moram ispričati. Svi znate da kako kod muškaraca tako i kod djevojaka postoje tipovi oko kojih se svi rado okupljaju, rado su u njihovom društvu, diže im perje kada ih netko vidi pored njih ili kada uspiju da im se približe nešto bliže no što su to drugi uspijeli. Znate takve tipove ljudi, često ćemo reći fatalnih. A? Pa kako ih ne bi znali. Rado bih ispričao svoju ljubav sa jednom od tih fatalnih ljepotica. Bila je centar naše sredine, ona os oko koje se sve okreće. Bila je naš ponos i naša čežnja, čežnja naših snova. Bila je ona i sjvesna svoje privlačnosti i u tome je uživala bezgranično. Nije u svojoj slavi bila sebična. Dijelila je svoje prijateljstvo svima oko sebe. Činila nas sretnima. Mnogi se frajer zalijetao za njom ne shvačajući njenu dušu, njene misli. Njen osmjeh poklonjen iskreno i sretno mnogi je jebač krivo tumačio, misleći kako je upravo ON taj sretnik koji će ju odvući u tamu parka i tu ućiniti od nje Paloga anđela, našega anđela da bi se potom hvalio svojim uspjehom. Uživao sam u njoj sa strane, uživao u svojim maštanjima. Povremeno sam se približavao dajući joj do znanja svoje misli, svoje osjećaje. Kada je bilo potrebno nesebično sam davao sebe, svoju podršku njoj. Podršku koja je povremeno bila potrebna. Osjećala je moju prisutnost u svojoj blizini, znala je da se može uvijek osloniti na mene, no ipak joj je osječaj pripadnosti toj masi oko nje bio na prvom mjestu. Jesam patio u svojim samotnim trenucima ili dok sam promatrao kako je sretna u svojoj veličini. A ipak je znala da u tome društvu postoji netko kome se može predati bez ostatka ne sumnjajući u njegove, moje osjećaje. Vodio sam ju polako prema svome srcu, pronalazeći put do njenog srca. Znao sam kako ju izvući iz gužve da kažem: Draga, volim Te. Znala je da sam iskren. Znao sam da me voli istim žarom i to je bilo dovoljno da ju prepuštam masi oko nje. Znala se u svome zanosu slavom povremeno gubiti u masi, nestajati iz mog vidokruga. I znao sam da će mi se vratiti. Kako bi drugačije i mogla kada smo pripadali jedno drugom. Bilo je kod nas i uspona i padova. Vidjeo sam i osmjeh sreće na licima zavidnika kada bi naslutitli našu krizu. Nisu razumjeli da je naša ljubav ipak nešto posebno, daleko od očiju javnosti. Volio sam ju ludo i kada bi kriza bila među nama bezgranično sam se predavao Njoj, mojoj Ljubavi. I znala je da ju volim. Znala je da smo Mi naš svijet. Znala je po mome dodiru, znala je po mome osmjehu, naprosto je znala i bila u to sigurna. I znala je da u toj masi ima mene. Nisam joj dao da se izgubi, nisam ju želio izgubiti. I bilo nam je lijepo u toj masi biti sami u svojim mislima i maštanjima. I danas sam joj zahvalan na ljubavi koju mi je poklonila. |
- 08:32 -
Pusti vodu (65) -
Isprintaj -
#
19.07.2006., srijeda
Svilena poveska
|
Kako nam je prijao mlaki tuš nakon vreline dana. Uživali smo u njegovim mlazovima. Draga je visoko podigla ruke, polako se mačkasto izvijajuči, izazivajući dok sam ja mlazom milovao njeno tijelo. Bradavice na bujnim grudima izazivački su rasle. Voda se slijevala niz njene obline. Hvatalo me ludilo njene ljepote. Poželih ju zagrliti, tu pod tušem, igrati se njome kao najdražom igračkom. Nježno me odgurnula: Ne ovdije dragi. Mokrih tijela krenuli smo prema našem carstvu, našem velikom krevetu pokrivenom svilom.  Naježio sam se kada mi je svilenom trakom zavezala ruke na leđima. Mislio sam samo na to kako ću morati samo jezikom zadovoljiti njenu pohotu.No njoj to nije bilo dovoljno. Svilenu je povesku vezala preko mojih očiju a onda predući legla na krevet. Moja vlažna mačkica. Kleknuo sam na tu svilu i pokušao odrediti poljupcima njen položaj. Osjetih toplinu njene butine. Koje? Klizeći jezikom po vlažnoj koži osjetih i svilenkaste dlačice, malo više i liznuh njen pupak a tako sam želio njena usta dok se previjala i izmicala mojim poljupcima. I ukrućenu bradavicu liznuh tek na tren, tek toliko da osjetim njeno uzbuđenje prije no što mi je opet izmakla. Sama mi je ponudila svoje usne. Najljepše, najtopljie usne. Da li znate kako se ljubi. Ne znate? Toliko lijepo da vam to ne želim otkriti. Najljepši poljubac koji možete zamisliti.  Tek sada je mojim usnama ponudila svoje draži. Provukla je prste kroz moju kosu i laganim me pokretima vodila svojim tijelom. Nudila mojim usnama svaki djelič svoje ljepote. Čvrsto je pritisla moju glavu u svoje vruće međunožje tražeći da ju usnama i jezikom vodim prema ludilu. Osjetio sam i njen nabrekli klitoris, i vrelinu njenih usmina, i mirise najdraže, i sokove najslađe. Naglim se pokretom okrenula potrbuške i pod jezikom sam osjetio njene guzove. Čvrste polovice lizanje kojih ju je dovodilo do ludila. Rukama ih raširila da jezikom milujem sve što je željela. Moja ludica. Opet se okrenula i sada mi dala da uživam u njenim strastima, u njenoj ludoj požudi. Osjetio sam trzaje njenog tijela i njene sokove na svojim usnama, na svome jeziku. Ćuh i njen krik zadovoljstva. I njene glasne uzdahe: još dragi, daj mi sve. Uzmi me svojim ustima dragi. Pij sa mojih izvora ljubavi. I pružih joj sve što je željela. Pružih joj ljubav i strast. Vas sigurno zanima šta dobih za uzvrat? O tome nastavak kod Teute, mogu tek spomenuti da nije skidala povesku sa mojih očiju i traku sa mojih ruku. |
- 16:18 -
Pusti vodu (85) -
Isprintaj -
#
10.07.2006., ponedjeljak
Isprika
|
Već mi je par dana komp u banani. Činim sve da stvar napokon proradi. Dok se ne pokrenem radim iz int.kafića što ipak nije neka kreativna sredina. Rado bih pisao i bio sa vama na pravi način. Nadam se da neće dugo potrajati. Do tada tek odgovaram na komentare i čitam koliko stignem. |
- 18:19 -
Pusti vodu (74) -
Isprintaj -
#
06.07.2006., četvrtak
Iskreno hvala na šamaru, draga Prijateljce
|
Draga, najdraža Prijateljice Smatrao sam da je potrebno da ti se obratim na ovaj način zbog svega što sam učinio Tebi koja si mi vjerovala. Naše je prijateljstvo bilo jedno od rijetko lijepih. Znaš i sama, kao i ja, na koji smo se naćin našli. Naše je prijateljstvo postupno bivalo sve punije i sve ljepše. Vidjeo sam u tebi iskrenu prijateljicu, vidjela si u meni iskrenog prijatelja. Opilo me to naše prijateljstvo. Na žalost kako je prijateljstvo postajalo iskrenije ja sam ga poćeo shvaćati na neki drugi način koji sa prijateljstvom nema nikakve veze. Postajao sam posesivan, glupo ljubomoran. Počeo sam se ponašati onako kako se iskreni prijatelj ne smije ponašati. Počeo sam polagati isključivo pravo na to naše prelijepo prijateljstvo. Počeo sam polagati pravo i na Tebe koja si u meni vidjela iskrenog prijatelja i samo to od mene i tražila. Žao mi je što sam u toj svojoj općinjenosti bio toliko grub da sam povrijedio Tebe koja si mi vjerovala. Hvala što si našla toliko snage da dovoljno jako zamahneš i ošamariš me svom snagom. Da kažeš: Dosta je bilo. Ovako dalje ne može!Ne zamjeram ti Draga. Imala si pravo. Zaštitila si Sebe a meni pomogla da prepoznam, napokon, u čemu sam griješio. Ružno pogriješio. Kada si mi poklonila svoje prijateljstvo trebao sam ga cijeniti. I jesam, cijenio sam ga, no pri tome sam zaboravio ostati iskreni prijatelj. Ovim si šamarom pomogla i sebi i meni i na tome ti od srca hvala. Pokazala si se kao pravi prijatelj koji ima pravo, mora reči prijatelju da griješi, a da se prijatelj pri tome ne nađe uvrijeđen. Nadam se da i dalje možemo ostati iskreni prijatelji. Zbog toga sam i našao snage da Ti se obratim na ovaj način, draga Prijateljice. |
- 08:20 -
Pusti vodu (38) -
Isprintaj -
#
03.07.2006., ponedjeljak
Ljubomora
|
Sjedio je zavaljen u svoju omiljenu fotelju. Nije osječao njenu udobnost. Misli su mu bile odsutne. Mislio je gdje je i zašto je opet pogriješio. Negdije iz kuta dopirala je pjesma Miše Kovaća ................................................... ako me ostaviš kad poželiš kraj i nebo će plakati, izgubit će sjaj ................................................... Sjećao se prvoga susreta. Našli su se u masi nepoznatih a ipak mislima bliskih ljudi. Stranci a ipak je svak sa svakim znao zapodjenuti prijateljski razgovor kao da se odavno znaju. Našli su se mislima, slučajnim pogledom. Kasnije su puno puta znali reći: Spojila nas sudbina. Bilo nam je suđeno da se prepoznamo u toj masi nepoznatih ljudi. Njihove su misli postajale bliskije, nadopunjavali su se mislima, igrali se mislima u toj gomili. Postajali su bliži jedno drugome no što su to oni oko njih mogli primjetiti. Kako su njihovi susreti postajali intimniji tako je u njemu polako rasla ljubomora na masu. Smetalo mu je kada bi njegovu ljubav netko pogledao malo toplije, kada bi joj netko uputio nježniju ili izazovniju riječ. Dok je ljubomora u njemu rasla polako je i sam počeo reagirati. Najprije bi nepoznatom prišapnuo: ona je MOJA . Neprimjetno no ipak dovoljno glasno da i ona primjeti. U njihovim intimnim trenucima znala mu je reći: Dragi nemoj mi to raditi. Pa znaš da smo u toj gomili samo nas dvoje jedno. Znaš da pripadam samo tebi, dragi. Nemoj da me zbog tebe počinju zaobilaziti i oni koji me znaju.. Oprosti draga neće se ponoviti, vjerujem ti. Uzalud, ljubomora je rasla a time i njegove prenagljene reakcije. Nije se mogao suzdržati a da otvoreno ne počne reagirati, izazivati. Ružno otvoreno je napadao svakoga tko se usudio makar i pogledati njegovu dragu. Dragi ako tako nastaviš sa svojim sumnjama onda bolje da se povućem no da me sramotiš. Znaš da sam samo tvoja. Nudila mu je sebe i svoje srce na dlanu, pokušavala na lijep način, davala mu do znanja da ovako dalje više nema smisla. Draga, oprosti neće se ponoviti. Plašio se da ju ne izgubi ne radi drugih već zbog svoje ljubomore. Opet ju je bezgranično ljubio u njihovim najljepšim trenucima. Opet mu je povjerovala i predavala mu se čitavom svojom dušom. Opet je vjerovala u onaj prst sudbine koji ih je spojio. I opet je ljubomora učinila svoje. Teška slijepa ljubomora. Napao je ovaj puta nju samu predbacivši joj pogled, riječ nekome upućenu. Pogled i riječ koju je valjda jedino on vidjeo i čuo samo zato što je želio čuti. Napao je nju koja je bila sva njegova sreća. Napao ju grubim riječima. Dragi, ne mogu više, rekla je kroz suze dok joj je glas drhtao. Ako tako misliš o meni bolje da odem. ............................................................... Ako me ostaviš ne ruši grubo sve Pusti da vjerujem da voljela si me ............................................................... Osjetio je napokon i stih i tugu u njenom glasu. Da voljela ga je, on je bio taj koji je grubo rušio. Postao je svjestan svoje okrutnosti prema njoj, napokon je postao svjestan da će ju izgubiti zauvijek zbog sebe samog. Okrenuo se prema njoj i rekao : Oprosti ljubavi. Volim sve ono lijepo u tebi. Volim te. Uzeo ju u naručje i dugo nježno milovao, brisao suze sa njenog obraza. Znao je da ju nikada više neće izgubiti. |
- 18:18 -
Pusti vodu (30) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
