25.07.2006., utorak
Vodio sam ju putevima ljubavi
|
Kako je lijepo u mojim godinama prisjećati se lijepih uspomena. Ljubavi mladosti koje su ostale iza nas a svojom nas toplinom još uvijek griju. Ovu priču jednostavno moram ispričati. Svi znate da kako kod muškaraca tako i kod djevojaka postoje tipovi oko kojih se svi rado okupljaju, rado su u njihovom društvu, diže im perje kada ih netko vidi pored njih ili kada uspiju da im se približe nešto bliže no što su to drugi uspijeli. Znate takve tipove ljudi, često ćemo reći fatalnih. A? Pa kako ih ne bi znali. Rado bih ispričao svoju ljubav sa jednom od tih fatalnih ljepotica. Bila je centar naše sredine, ona os oko koje se sve okreće. Bila je naš ponos i naša čežnja, čežnja naših snova. Bila je ona i sjvesna svoje privlačnosti i u tome je uživala bezgranično. Nije u svojoj slavi bila sebična. Dijelila je svoje prijateljstvo svima oko sebe. Činila nas sretnima. Mnogi se frajer zalijetao za njom ne shvačajući njenu dušu, njene misli. Njen osmjeh poklonjen iskreno i sretno mnogi je jebač krivo tumačio, misleći kako je upravo ON taj sretnik koji će ju odvući u tamu parka i tu ućiniti od nje Paloga anđela, našega anđela da bi se potom hvalio svojim uspjehom. Uživao sam u njoj sa strane, uživao u svojim maštanjima. Povremeno sam se približavao dajući joj do znanja svoje misli, svoje osjećaje. Kada je bilo potrebno nesebično sam davao sebe, svoju podršku njoj. Podršku koja je povremeno bila potrebna. Osjećala je moju prisutnost u svojoj blizini, znala je da se može uvijek osloniti na mene, no ipak joj je osječaj pripadnosti toj masi oko nje bio na prvom mjestu. Jesam patio u svojim samotnim trenucima ili dok sam promatrao kako je sretna u svojoj veličini. A ipak je znala da u tome društvu postoji netko kome se može predati bez ostatka ne sumnjajući u njegove, moje osjećaje. Vodio sam ju polako prema svome srcu, pronalazeći put do njenog srca. Znao sam kako ju izvući iz gužve da kažem: Draga, volim Te. Znala je da sam iskren. Znao sam da me voli istim žarom i to je bilo dovoljno da ju prepuštam masi oko nje. Znala se u svome zanosu slavom povremeno gubiti u masi, nestajati iz mog vidokruga. I znao sam da će mi se vratiti. Kako bi drugačije i mogla kada smo pripadali jedno drugom. Bilo je kod nas i uspona i padova. Vidjeo sam i osmjeh sreće na licima zavidnika kada bi naslutitli našu krizu. Nisu razumjeli da je naša ljubav ipak nešto posebno, daleko od očiju javnosti. Volio sam ju ludo i kada bi kriza bila među nama bezgranično sam se predavao Njoj, mojoj Ljubavi. I znala je da ju volim. Znala je da smo Mi naš svijet. Znala je po mome dodiru, znala je po mome osmjehu, naprosto je znala i bila u to sigurna. I znala je da u toj masi ima mene. Nisam joj dao da se izgubi, nisam ju želio izgubiti. I bilo nam je lijepo u toj masi biti sami u svojim mislima i maštanjima. I danas sam joj zahvalan na ljubavi koju mi je poklonila. |
- 08:32 -
Pusti vodu (65) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
