15.06.2006., četvrtak
Tuga u srcu
|
Probudio se i pogledao oko sebe. Još je bila tama u sobi. Pogledao je na sat. Četiri. Ona sinoćnja tuga još je vladala njime. Uvukla se u njegove misli, u njegovo srce. Prava iskrena tuga. Okrenuo se na krevetu, sklupčao kao malo dijete i pokušao ponovo zaspati. Uzalud. Tuga je bila u njemu, u njegovoj duši, u tom mraku što nikako nije htjeo ustuknuti pred danom. Polako je ustao, izašao iz sobe, uzeo svoj mob. Sjeo je vani u svoj cvjetnjak. Negdije na obzoru počelo je daniti. I ptice su počele svoj jutarnji pjev. Položio je mob na dlan lijeve ruke i lagano jagodicom palca prelazio preko glatkih površina. Zatvorenih očiju zamišljao je kako miluje njene usne. Uzeo ga u oba dlana, nježno kao da je provukao prste kroz njenu kosu a vršcima palčeva joj miluje oči, lice, usne. Sve je bilo tu u tim galtkim, oblim površinama njegovog moba. Isti onaj nježan dodir i osjećaj topline. Napisao je: Draga milujem te u tvojim snovima. Obrisao napisano. Ponovo je pisao sve one nježne riječi koje joj je želio reči i nije imao snage poslati. Toliko toga napisanog ostalo je samo njegovo. Nije imao snage. Živjeli su u svojim svjetovima i znali su da ih nemaju pravo razoriti. Još je jedan puta zatvorio oči, nježno milovao spravicu na svom dlanu, prinesao ju usnama i zamislio njene usne. Obukao se i izašao na ulice još mokre od noćne kiše. Godila je ta šetnja pustim mokrim ulicama u danu koji je tek počinjao. Od slučajnih je prolaznika okretao svoj pogled da u njegovim očima ne vide njegovu tugu i njegovo ranjeno srce. Nikada više. Besciljno je lutao i u sebi ponavljao stihove pjesme D. Cesarića Povratak Ko zna (ah nitko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti -- velim, ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi – I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveće pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod većernjih lampa mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići – I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. -------------------------------------- Ko zna (ah, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti – velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. |
- 11:24 -
Pusti vodu (124) -
Isprintaj -
#
13.06.2006., utorak
Sa i bez silikona
 Kakvo je ovo vrijeme došlo: cure u kariolama ispred sebe guraju one stravične silikonske cicurine, a tek one grozne usne od silikona . Gledam tako nedavno na latinici cure plaču što im se silikoni u usnama raspali pa usne izgledaju ko majmunsko dupe. Ma velim tko im kriv pa hoće da im usta izgledaju ko pizda? Da je priroda htjela takav raspored organa valja bi stavila usta medju noge a pizdu pod nos. Pokušao ja zvati latinicu no bez uspjeha. E, ali sada meni ne da mira ona misao usta ko pizda i kako bi to zapravo izgledalo. Jasno vidim kako tu ispred mene sjedi curetak sa pizdom umjesto usta. Nasmijala se ona, ma šta nasmijala, valjda raspizdila kad ima pizdu umjesto usta. Iskreno rečeno rastegla pizdu od uha do uha. Pa onda opet mislim kako bi sada i žene nosile brkove i bradu. Pa razumije se ispod i iznad pizde. Neka bi sigurno nosila onu debelu mušku brčetinu bez brade. Druga bi vjerovatno voljela one dalijevske brčiće. A zamislite tek kako bi izgledale one sa bradom poput Marxa. Pa one sa bradom i brcima. A kako bi zvali one bez dlaka: golobrade ili golopizde? Jedino bi bio problem u one ženske dane kakav olvejs odabrati i kako ga nalijepiti. I lako kada ga vidiš, a sta kada stave one nevidljive kakvi se danas reklamiraju? Imao bi takav raspored organa (gore pizda, dolje usta) i svojih pozitivnih strana. Mogli bi recimo u gužvi usred autobusa na brzaka obaviti jedan dobar liz i obliz i sretni sići sa autobusa. A bilo bi ponekad i nezgodnih situacija. Pozovete društvo na svećani objed. Na stolu ona prava žuta domaća juha sa rezancima, vruća. Glavno jelo lovačka kobasica sa kiselim kupusom. Žene sjede za stolom prinose žlicom juhu medju raširene noge i srću. Kako tek grizu kobasicu medju nogama mene sram gledati. Ne znam zapravo kuda gledati: medju noge u usta ili u oči i pizdu. Sram me kuda god pogledam. Sve mi nekako ljepše gledati pod nos. Ja toliko a vi ako imate slicna priviđenja slobodno uvalite u komentar Ćek samo malo....da, da, halo ....da....da....pa hoću ....jesam ...imaš link na kraju.. Eto upravo me zvala jedna feministkinja i pita zašto ne napišem nešto i o dečkima . Pa ja tim mekanim muškim pizduljicama već posvetio post:O šiljastim ušima i repićima Na našim češkim blogovima Euridika i Moře lásky predstavljamo se češkim prijateljima |
- 11:54 -
Pusti vodu (22) -
Isprintaj -
#
06.06.2006., utorak
Poklon
|
Njh su vam dvoje bili ludi za dobrim seksom. Ma šta ludi, tražili su nove izazove kojima bi dopunjavali svoja uzbuđenja. Za većeras su planirali izlazak u njihovu omiljnu pivnicu. Zatamnjen prostor, separei, dobra lagana glazba. Većeras bi trebao svirati i neki njen poznanik koji je dugo bez uspjeha pokušavao ući između njih dvoje. On će u njihovoj mašti upotpuniti njihovo uzbuđenje. Pažljivo je birao njenu večernju haljinu. Crni saten koj je sezao tek nešto preko njenih izazovnih butina. Duboki dekolte preko prekrasnih sisa. Otraga se haljina obješeno, jebački izazovno, spuštala sve do njene guze, njemu tako drage. Ispod satena samo njeno golo uzbuđujućeo tijelo. Ugodna polutama, intimnost trenutka i tamno pivo polako su činili svoje. Desnom je rukom posegnuo za njenim bujnim grudima i ljubio joj bradavicu. Nježno kao malo dijete dok sisa. Ukručenu bradavicu koja je još rasla među njegovim usnama. Milovao je njene grudi uživajući u njihovoj ljepoti. Poželio ju poljubiti u ušnu školjku, iza uha gdje ona najviše voli a onda je osjetio miris njenog uzbuđenog tijela. Kako je obožavao taj njen miris koji je seksom izazivao sva osjetila.  Kada su napokon najavili posebnog gosta većeri izvadio je svoj poklon. U orhidejom ukrašenoj kutijici bila je tangica od remenčića na kojima je stojao uvijek ukrućen izazovni ud. Vidjeo je iskru požude u njenom oku dok je vadila poklon iz kutijice, dok je zadizala svoju suknjicu i namještala ga na pravo mjesto. Čuo je i njen lagani uzdah. S prvim nježnim taktovima izašli su na polutamu plesnog podija, pred njega koji ju je tako želio a bio tako grub da ju je izgubio. Samo njih troje u toj magičnij polutami. Svijet se izgubio, sve je nestalo. Ostala je samo glazba i tama. Spustio je svoje usne na njene. Ljubio ju žarom strasnog ljubavnika. Čvrsto ju privinuo uz svoje tijelo. Uvukao je svoju desnu nogu duboko među njene butine da pritisne poklon što dublje u njenu nutrinu. Rukom je iznad njenog guza uhvatio remenčiće i nježno ih potezao nadražujuži njenu vruću utrobu. Drhtala je od njegovih poljubaca, drhtala je od svoje pune nutrine. Drhtala je žarom žene koja svršava pred onim koji ju osramotio. Sa zadnjim taktovima klonula je u njegovom zagrljaju. Uzvratila još jedan vlažni, vrući poljubac prije no sto se vratiše u mir svoje osame. Kada su napokon sjeli zahvalila mu je za prekrasne trenutke na podiju. Uzela je u svoj još uvijek vrući dlan, u svoje vlažne usne njegov nabrekao ud i riješila ga one boli u slabinama. |
- 14:12 -
Pusti vodu (33) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
