03.07.2006., ponedjeljak
Ljubomora
|
Sjedio je zavaljen u svoju omiljenu fotelju. Nije osječao njenu udobnost. Misli su mu bile odsutne. Mislio je gdje je i zašto je opet pogriješio. Negdije iz kuta dopirala je pjesma Miše Kovaća ................................................... ako me ostaviš kad poželiš kraj i nebo će plakati, izgubit će sjaj ................................................... Sjećao se prvoga susreta. Našli su se u masi nepoznatih a ipak mislima bliskih ljudi. Stranci a ipak je svak sa svakim znao zapodjenuti prijateljski razgovor kao da se odavno znaju. Našli su se mislima, slučajnim pogledom. Kasnije su puno puta znali reći: Spojila nas sudbina. Bilo nam je suđeno da se prepoznamo u toj masi nepoznatih ljudi. Njihove su misli postajale bliskije, nadopunjavali su se mislima, igrali se mislima u toj gomili. Postajali su bliži jedno drugome no što su to oni oko njih mogli primjetiti. Kako su njihovi susreti postajali intimniji tako je u njemu polako rasla ljubomora na masu. Smetalo mu je kada bi njegovu ljubav netko pogledao malo toplije, kada bi joj netko uputio nježniju ili izazovniju riječ. Dok je ljubomora u njemu rasla polako je i sam počeo reagirati. Najprije bi nepoznatom prišapnuo: ona je MOJA . Neprimjetno no ipak dovoljno glasno da i ona primjeti. U njihovim intimnim trenucima znala mu je reći: Dragi nemoj mi to raditi. Pa znaš da smo u toj gomili samo nas dvoje jedno. Znaš da pripadam samo tebi, dragi. Nemoj da me zbog tebe počinju zaobilaziti i oni koji me znaju.. Oprosti draga neće se ponoviti, vjerujem ti. Uzalud, ljubomora je rasla a time i njegove prenagljene reakcije. Nije se mogao suzdržati a da otvoreno ne počne reagirati, izazivati. Ružno otvoreno je napadao svakoga tko se usudio makar i pogledati njegovu dragu. Dragi ako tako nastaviš sa svojim sumnjama onda bolje da se povućem no da me sramotiš. Znaš da sam samo tvoja. Nudila mu je sebe i svoje srce na dlanu, pokušavala na lijep način, davala mu do znanja da ovako dalje više nema smisla. Draga, oprosti neće se ponoviti. Plašio se da ju ne izgubi ne radi drugih već zbog svoje ljubomore. Opet ju je bezgranično ljubio u njihovim najljepšim trenucima. Opet mu je povjerovala i predavala mu se čitavom svojom dušom. Opet je vjerovala u onaj prst sudbine koji ih je spojio. I opet je ljubomora učinila svoje. Teška slijepa ljubomora. Napao je ovaj puta nju samu predbacivši joj pogled, riječ nekome upućenu. Pogled i riječ koju je valjda jedino on vidjeo i čuo samo zato što je želio čuti. Napao je nju koja je bila sva njegova sreća. Napao ju grubim riječima. Dragi, ne mogu više, rekla je kroz suze dok joj je glas drhtao. Ako tako misliš o meni bolje da odem. ............................................................... Ako me ostaviš ne ruši grubo sve Pusti da vjerujem da voljela si me ............................................................... Osjetio je napokon i stih i tugu u njenom glasu. Da voljela ga je, on je bio taj koji je grubo rušio. Postao je svjestan svoje okrutnosti prema njoj, napokon je postao svjestan da će ju izgubiti zauvijek zbog sebe samog. Okrenuo se prema njoj i rekao : Oprosti ljubavi. Volim sve ono lijepo u tebi. Volim te. Uzeo ju u naručje i dugo nježno milovao, brisao suze sa njenog obraza. Znao je da ju nikada više neće izgubiti. |
- 18:18 -
Pusti vodu (30) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
