Živiš uza me, kao dah jasmina,
il mjesečina iznad krtih stijena,
tošeć me slašću, što pored svih mijena,
ima stalnost noći, mora i planina.

Htio bih te dići uz zanos violina
do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema,
ta sjati uza te, riješen svih vremena,
uz muziku, što bi dragala s visina.

Najteže mi je, kad te noć odnose!
O da te barem san večeri svake
ugrabi, pa mi čaroban donese

tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi,
moje bi noći bile tada lake,
a moji snovi mnogo, mnogo slađe




Nepoznat autor

Molim za Sunce u tvojim ocima,
za dodir koji budi treptaj zivota,
za tebe jedina ljubavi moja.

Molim da ruze ne uvenu kao secanja,
da nijednu suzu ne puste vise.
Molim za tvoje reci satkane od zelje,
Za nase duse obojene tugom.

Molim da samoca ne boli vise,
da dodjes u moj svet,
da svaka nada postane stvarnost,
da svaki tren sa tobom bude vecnost.

Molim da tvoje ruke,
Otope led moga zivota,
da vreme izbrise boli,
da srce zakuca jos jace.

Molim da ne zivim od secanja koja se gase,
Da nikada – postane ZAUVEK.
Molim,molim za LJUBAV.



Vesna Parun

Da se nisi meni nadala
ne bi sada pusta ostala
kao zemlja kise zedna
kao majka djece zeljna
cekajuc' ti dusa presahla

Iz mog srca raste kopriva
koja te je davno opekla
kad si moju ljubav brala
ti si meni vjerovala
da ja nisam tugom otrovan


Da, to sam ja, prazna postelja
u kojoj niko ne sanja
meni je mrak i kad je dan
ja sam ti, bona, nesretan

Iz mog srca raste kopriva
koja te je davno opekla
kad si moju ljubav brala
ti si meni vjerovala
da ja nisam tugom otrovan



Al Dino

Moje se svijetlo u ovom gradu
gasi posljednje
ko na kraju svijetova
na rubu pameti

Kroz prozor gledam uzalud
samo je tamna noč
luda glava čeka te
a znam da nećeš doć

Šapućem tiho molitve
i zovem upomoć
svaki put se nadam
ma to je zadnja noć

Sve su puste ulice
ko moja sjećanja
što bi s tobom poželio
samo su maštanja

Samo ti si znala put do moje duše
samo ti si imala ključ srca mog
sve se kapije od tuge pred tobom ruše
samo kad bi htijela reći, volim te

Što me jutro ne budi
možda nije svanulo
gdje su sada anđeli
nisu me poveli

Zar na vrata vječnosti
sam ću kucati
pred Bogom ću stajati
zbog tebe se kajati....



Al dino

Ne znam gdje počinje praznina mora
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad.

To je rijeka koja se ne više ne vraća
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji čeka u daljini.

To je cvijet koji ne silazi više
u svoj korijen
jer se ondje naselila budućnost.
Nikad.

Šumna trava neizgaženih visoravni,
snijeg na planinama
ljubičastim.

Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.

Obazri se, prepoznaj svoje Nikad
po iščezlim nizinama prostrto.
I teška misao koju si zanjihao
postat će blaga, jer je kraj nje čovjek
nerazumljiv u svojoj samoći.

A kad se on pomakne u Noć
i u veliki uspavani prostor,
ispružit ćeš za njim svoje ruke
i viknuti: ne odlazi!



Vesna Parun

Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj
zašto raste trava i zašto je nemirno more.
Pitaj otkud stiže vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko krmani
kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.

Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.



Vesna Parun

Ne reci nikada vise
da smo se sreli
Neka nase hladne rijeci
izbrisu sve
sto smo nekada bili
i sve sto smo nekada htjeli....

Idi od mene sada
idi i ne vracaj se nikada vise
jer
ubio si sve u meni
sto ubit se moglo
i sada padaju
neke hladne kise...

Ovo je zadnja barikada
izmedju nas
svjetlost se otvorila u tisini
nebo i zemlja su bili kao jedno

Cijeli moj zivot
se okrenuo
kada sam cula
tvoje rijeci

Kao da smo se
oduvijek znali

Sa rijecima
vodis me tamo
gdje nikada nisam bila

Da rijeci nisu postojale
kako bi se sreli,
kako bi se sreli ...

Sto te nema, sto te nema
Kad na mlado poljsko cvjece
Biser nize ponoc nijema,
Kroz grudi mi zelja lijece
Sto te nema, sto te nema

Kad mi sanak pokoj dade
I dusa se miru sprema,
Iz srca se glasak krade:
Sto te nema, sto te nema

Procvijetala svaka staza
Ko sto bijese divnih dana
Po ruzama i sad prska
Bistra voda sadrvana


I u casu bujne srece
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu krece:
Sto te nema, sto te nema





Aleksa Šantić

Od kad te upoznah

Ti sretnu činiš


Dušu moju


Cijeli moj zivot se okrenuo
kada sam cula tvoje rijeci

Kao da smo se
oduvijek ....znali

Da rijeci nisu postojale
kako bi se sreli

Ja vidim jednu dugu
negdje u daljini

Tamo su noci svijetle
i
tamo se bol
lakse nosi

Mi stvaramo nas svijet
kao djeca
ispod jabukovog drveta
u cvatu

Kada se sretnemo
stavicu moje ruke
u tvoje
i
icemo zajedno
prema nasim daljinama



Od moje drage prijateljice

Sladja Zubcevic Vidjen

Još i sad, sveto, na duše oltaru,
Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,
U ljupkom milju, nježnosti i čaru,
Još i sad blista tvoja slika bajna.

Osjećam miris tvoga mekog prama
I gledam oči koje život dijele,
Osjećam poljub pun nebeskog plama
I vrući stisak tvoje ruke bijele.

Kroz moju dušu tvoja rječca zvoni
Kô sveti zvuci nadzemnoga svijeta;
I kad sam srećan i kad bol me goni,
Svuda me bljesak tvoga lica sreta.

Na krilu snova, što ih ljubav kreće,
Ja dižem tebe nebesnome hramu,
Kao da ne znam da se vijenac sreće
Sa moga čela rasuo u tamu;

Kao da ne znam da ledenim mačem
Od tebe sudba rastavi me mlada,
Kao da ne znam da cvilim i plačem
Na mrtvom grobu porušenih nada



Aleksa Šantić

ŽELIM SE ZAHVALITI SVIM BLOGERIMA KOJI SU BILI UZ MENE U MOJOJ NAJVEĆOJ TUZI
KAD SAM IZGUBILA MOJU DRAGU MAJČICU I ISPRATILA JE NA POSLJEDNJI PUT.
NE ŽELIM NIKOGA IZDVOJITI,PUNO VAM HVALA SVIMA.

BLOG MOM JEDINOM ĆE PROMIJENITI IME U FAIR SOUL

P.S.
Javljaću vam se sa novim imenom bloga
ali ostaviću potpis mom jedinom
da znate tko sam

DANAS U 9:45 MOJA DRAGA MAMA JE OTIŠLA NA VJEČNI POČINAK ... ŽELIM DA SPAVA MIRNIM SNOM ... MAMICE NIKADA NEĆU ZABORAVITI TVOJE DRAGE RUKE .….

,

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


Pablo Neruda

Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.

Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.



Pablo Neruda

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.





Pablo Neruda

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.
Vise neces biti tuzna, dodi blize, kraj je putu tvom.
Tu gde leze mora juzna nakon svega ti si nasla dom.

Gdje si bila ptico mala, sleti mirno na moj dlan,
Sve si dane vjetru dala, u mom srcu tvoj je stan.

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.

Ja cu znati sto ti treba, kako dub je bio led,
Posle praznog, njemog neba ispred tebe stoji svet.

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.

Vise neces biti tuzna, dodi blize, kraj je putu tvom.
Tu gde leze mora juzna nakon svega ti si nasla dom




Arsen Dedić

..sada, kada ništa na svijetu

ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,

ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo

i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,

da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,

sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke,

a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput

na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo,

al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve

što ćemo jedno drugome moći dati…

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde

koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto

na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima

jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba – nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati…

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika

onoga što je prošlo…



.William Wordsworth

Gledam te. Ti si, a nisi.
Ruke su tvoje. A nisu.
Bar mi pismo napisi
da vidim po rukopisu.

Gledam te. Sneg na kosi.
I korak isti. Drag.
I vetar pahulje nosi
i zamece ti trag.

Gledam te. A sneg sipa.
I sve te vise znam.
U sobi mirise lipa.
Ponoc je.
Opet sam sam.

(Pero Zubac)

Svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvjetovi cuvari.
Ti ides poljem
I ono, sjajno, s tobom ide
U daljinu.
Okazen si molitvama
Sto te prate
Kao vlastiti tvoj miris,
Tebi nepoznate.
Gdjegod ides,
Ides svojim poljem,
Jer svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvjetovi.


Vesna Krmpotic

Oduvijek ja samo tebe
zelim dragi moj
samo tebi pripadam i
kad te nema dugo tu....

Danju, nocu, cekam te
dok kise tuguju
pamtim obecanja
sapucem ti ime i u snu
ja volim te, trebam te
ja bolujem i cekam te

Poklanjam ti zlatne sne
samo tebi suze biserne
u meni hiljade ratnika
slave zivot i umiru
u tebi strasti viteza
nose moju sudbinu

.
Bolujem, bolujem
ja bolujem...



Volim te, volim te
trebam te
ja volim, volim, volim te

Ja bolujem.......


Josipa Lisac

Kad se meni nesto desi
bilo koje vrste kvar
bolje nego itko
ti ces sredit' stvar

I u bilo koje doba
dana ili noci
nema tog problema
kojeg sredit' neces moci


Ti si genije, cudo prirode
ti sve na svijetu znas
i majstor si za sve
ti si genije kojeg volim ja
cudo ovog stoljeca
moj supermen iz sna

Kad ljubavni problemi
poput pljuska padnu na nas
solidno s garancijom
ces rijesit' sve za cas

Ti si poput carobnjaka
stignes uvijek svuda
dvadeset i cet'ri sata
cinis samo cuda

Da se citav zivot srusi
a s njim i moji snovi
ti si cudotvorac
sto sazidao bi novi

Kada pazljivo se zbroji
i na vagu sve to stavi
znam da od milijuna drugih
ti si onaj pravi

Josipa Lisac

P.S.
Mom Bebonu......
Mom Geniju......
Za sve.......

Ista pjesma tiho svira
i uzdrhtim sva na uvijek isti stih
u toj gomili bez lica
sto me nijemo prati svud
mili, ti si iznad svih

Iste snove nocu sanjam
pa se budim tek na dodir lica tvog
dok te grlim, dok te ljubim
njezno sapcem ostani
budi sjena tijela mog

Ti si oduvijek moja sudbina
moja zvijezda ta sto na nebu sja
tvoj je tamni glas moja muzika
srcem svim jos volim te ja

Isto lice, iste ruke
uzbudjenje uvijek isto osjecam
u tom nepoznatom svijetu
u kom vrtim se u krug
mili, samo tebe znam

Nema sile na svijetu da rastavi nas
jer isto smo tijelo i ista dusa mi
a jedno smo drugom i nada i spas
ti i ja, ti i ja, ja i ti

Josipa Lisac

Baci osmjeh ispod uvojaka barem
da u tvoje misli bar na kratko stanem
ko u usporenom filmu se spotakni
preko mojih nogu ruku mi dotakni

Ref.
Pratim te, sve u korak
svaku stopu poljubim
svaku suzu, svaki uzdah osjetim
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim

Pratim te, i kad ne gledam
po koraku te znam
svaki drhtaj tvoga tijela osjecam
tu sam da ti nadu vratim
ako padnes da te uhvatim

Pratim te

Kad se ispod tvoga kisobrana stisnem
ja sam sretan iako na pola kisnem
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi

Ref.

Krv u glavu udari
i ko struja ozivi
ovo tijelo bar na
kratko ozdravi

Ref.

Pratim te

P.S.
Ovo je pjesma koju
moj jedini voli