Još i sad, sveto, na duše oltaru,
Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,
U ljupkom milju, nježnosti i čaru,
Još i sad blista tvoja slika bajna.

Osjećam miris tvoga mekog prama
I gledam oči koje život dijele,
Osjećam poljub pun nebeskog plama
I vrući stisak tvoje ruke bijele.

Kroz moju dušu tvoja rječca zvoni
Kô sveti zvuci nadzemnoga svijeta;
I kad sam srećan i kad bol me goni,
Svuda me bljesak tvoga lica sreta.

Na krilu snova, što ih ljubav kreće,
Ja dižem tebe nebesnome hramu,
Kao da ne znam da se vijenac sreće
Sa moga čela rasuo u tamu;

Kao da ne znam da ledenim mačem
Od tebe sudba rastavi me mlada,
Kao da ne znam da cvilim i plačem
Na mrtvom grobu porušenih nada



Aleksa Šantić

ŽELIM SE ZAHVALITI SVIM BLOGERIMA KOJI SU BILI UZ MENE U MOJOJ NAJVEĆOJ TUZI
KAD SAM IZGUBILA MOJU DRAGU MAJČICU I ISPRATILA JE NA POSLJEDNJI PUT.
NE ŽELIM NIKOGA IZDVOJITI,PUNO VAM HVALA SVIMA.

BLOG MOM JEDINOM ĆE PROMIJENITI IME U FAIR SOUL

P.S.
Javljaću vam se sa novim imenom bloga
ali ostaviću potpis mom jedinom
da znate tko sam

DANAS U 9:45 MOJA DRAGA MAMA JE OTIŠLA NA VJEČNI POČINAK ... ŽELIM DA SPAVA MIRNIM SNOM ... MAMICE NIKADA NEĆU ZABORAVITI TVOJE DRAGE RUKE .….

,

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


Pablo Neruda

Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.

Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.

Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.

Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.



Pablo Neruda

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.





Pablo Neruda

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.
Vise neces biti tuzna, dodi blize, kraj je putu tvom.
Tu gde leze mora juzna nakon svega ti si nasla dom.

Gdje si bila ptico mala, sleti mirno na moj dlan,
Sve si dane vjetru dala, u mom srcu tvoj je stan.

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.

Ja cu znati sto ti treba, kako dub je bio led,
Posle praznog, njemog neba ispred tebe stoji svet.

Vise neces biti sama, tvoju srecu sada cuvam ja,
Sjace sunce iza tama, nas ce zivot biti dio sna.

Vise neces biti tuzna, dodi blize, kraj je putu tvom.
Tu gde leze mora juzna nakon svega ti si nasla dom




Arsen Dedić

..sada, kada ništa na svijetu

ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,

ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo

i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,

da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima,

sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke,

a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput

na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo,

al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve

što ćemo jedno drugome moći dati…

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde

koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto

na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima

jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba – nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati…

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika

onoga što je prošlo…



.William Wordsworth

Gledam te. Ti si, a nisi.
Ruke su tvoje. A nisu.
Bar mi pismo napisi
da vidim po rukopisu.

Gledam te. Sneg na kosi.
I korak isti. Drag.
I vetar pahulje nosi
i zamece ti trag.

Gledam te. A sneg sipa.
I sve te vise znam.
U sobi mirise lipa.
Ponoc je.
Opet sam sam.

(Pero Zubac)

Svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvjetovi cuvari.
Ti ides poljem
I ono, sjajno, s tobom ide
U daljinu.
Okazen si molitvama
Sto te prate
Kao vlastiti tvoj miris,
Tebi nepoznate.
Gdjegod ides,
Ides svojim poljem,
Jer svuda oko tebe
Sklapaju se moje ruke
Kao cvjetovi.


Vesna Krmpotic

Oduvijek ja samo tebe
zelim dragi moj
samo tebi pripadam i
kad te nema dugo tu....

Danju, nocu, cekam te
dok kise tuguju
pamtim obecanja
sapucem ti ime i u snu
ja volim te, trebam te
ja bolujem i cekam te

Poklanjam ti zlatne sne
samo tebi suze biserne
u meni hiljade ratnika
slave zivot i umiru
u tebi strasti viteza
nose moju sudbinu

.
Bolujem, bolujem
ja bolujem...



Volim te, volim te
trebam te
ja volim, volim, volim te

Ja bolujem.......


Josipa Lisac