Jeruzalem i ostalo
petak, 12.05.2006.
Dolinska ulica, priče iz davnine
|
Ulicama grada Dolinska ulica, početak Nećemo danas mnogo odmaći u našoj šetnji jeruzalemskom Dolinskom ulicom. Jučer smo zastali pred trećom postajom Križnog puta, ondje gdje se Via Dolorosa spušta u ovu ulicu i s njome stapa. Napravit ćemo tek nekoliko koraka kroz ulicu punu trgovina u kojima možete kupiti sve što vam padne na pamet.  Petkom i subotom ovdje je osobito živo. Muslimanima je petak neradni dan, a mnogi od njih rade i u izraelskim tvrtkama, pa im je neradna i subota, tako da su oba dana posvećena odlasku u obližnje džamije i trgovini. Petkom navečer i subotom ovdje ćete vidjeti i nemali broj Židova, onih što ih obično nazivamo ortodoksnim, kako žure prema Zapadnom zidu. Tek nekoliko metara od treće postaje Križnoga puta nalazi se i četvrta postaja. Pogledate li dobro, vidjet ćete je među izlošcima susjedne trgovine.  Isus ovdje susreće svoju majku. Još par koraka i dolazi se do ugla na kojem se Via Dolorosa ponovno odvaja od Dolinske ulice i počinje uspinjati prema Kalvariji i Svetome grobu. To je i nama prilika da ovdje pogledamo imena ulica.  Desno je Via Dolorosa, ovdje začudo i na hebrejskom ispravno napisana. Često se, naime, može vidjeti i čuti i ime Via della rosa, što bi od Ulice boli načinilo Ulicu ruže. Metalni kružni dodatak s desne strane nosi na sebi rimski broj pet i time označuje da je ovo peta postaja Križnoga puta, ona na kojoj Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Lijevo je naša, Dolinska ulica. Na hebrejskom se zove Rehov HaGaj, a arapski naziv El-Wad i sami znate pročitati. I jedno i drugo znači »Dolina.« Nećemo sada više napraviti ni koraka, nego ćemo se samo malo osvrnuti oko sebe. Iz razdoblja nakon odlaska križara iz ovih krajeva, u doba kad su Jeruzalemom vladali Mameluci, ostala nam je jedna zanimljiva priča. Vezana je uz onu Isusovu pripovijest o siromašnom Lazaru i bogatašu. Riječ je o prispodobi, a to znači o izmišljenoj priči koja u sebi nosi neku poruku. Za bogataša Isus kaže da se »odijevao u grimiz i tanani lan i danomice sjajno gostio«, dok je siromah Lazar »ležao sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onime što je padalo s bogataševa stola.« Da skratim priču, obojica su umrli, bogataš je završio u paklenim mukama, a Lazar »u krilu Abrahamovu«, što označuje raj. Bogataš tada moli Abrahama da pošalje Lazara te ovaj »umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mu jezik«, no Abraham mu odgovara: »Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.« Nato bogataš moli Abrahama da pošalje Lazara njegovoj obitelji, kako bi mu se barem braća obratila i tako izbavila od paklenih muka, a Abraham mu odgovara kako nije potrebno takvo čudo, jer ni to ih neće pokrenuti, ako nisu povjerovali Svetom pismu. U prošlosti su vodiči, koji su hodočasnicima pokazivali sveta mjesta, često upirali prstom i na ona mjesta koja zasigurno nisu bila autentična, ali su pomagala, dobrim dijelom nepismenim ljudima, da si dočaraju neke biblijske pripovijesti, te ih tako lakše zapamte. Tako su u mamelučko doba pokazivali Lazarovu i bogataševu kuću. Ova mala i neugledna dogradnja s kupolom bila je tako »Lazarov dom.«  Od nje se dobro vidi velika zgrada koja nadsvođuje Dolinsku ulicu. To bi bila »bogataševa kuća.«  Obje su iz doba Mameluka, pa ne može biti govora o pravim kućama, tim prije što je i sam Isus ovu priču izmislio, kako bi potakao svoje slušatelje da vjeruju Božjoj riječi i ne očekuju neke izvanredne događaje kako bi se obratili i počeli dobro živjeti. Vrijedi ovu »bogataševu kuću« pogledati i iz bližega, jer se upravo na njoj vide neke odlike mamelučkog načina gradnje.  Ni moderni kablovi (tko zna čemu sve služe) ne mogu sakriti ljepotu staroga stila. Pogledajte samo lukove nad prozorima ili tipične mamelučke dvobojne kamene redove. Dosta sam puta ovdje spomenuo Mameluke. Po odlasku križara, Jeruzalemom je 1189. godine zavladao Salah ed-Din (negdje poznatiji i kao Saladin), a potom i njegova dinastija Ajubida. Oni su vladali zahvaljujući vojnim jedinicama koje su bile sastavljene od izvorno nemuslimanskih boraca, obično turskoga porijekla, koji su prihvatili Islam, te s vremenom postali vrlo utjecajni, osobito zahvaljujući borbi za prevlast među Saladinovim nasljednicima. Ime tih boraca bilo je Mameluci. Na arapskom riječ mamluk znači »onaj koji je u vlasništvu.« Riječ je, dakle, bila o robovima, koji su kroz povijest postali vrlo utjecajan vojnički stalež. Kad je francuski kralj Ljudevit IX. napao arapske snage kod Damiette u Egiptu, u lipnju 1249., umro je sultan Al-Salih. Nakratko ga je naslijedio njegov sin, a potom i njegova žena Shajar al-Durr. Mameluci su je, ponijeti uspjesima u borbama s Francuzima, prisilili da se uda za njihova zapovjednika Aibega, čime je započela i mamelučka vlast na Bliskom istoku, za koje su se vrlo brzo izmjenjivali vladari, a njihova je kratka vlast obično završavala atentatima. U Jeruzalemu će Mameluci vladati sve do njihova konačnog svrgavanja s vlasti od strane Turskoga Carstva 1517. godine. Nastavak: Dolinska ulica, detalji |