Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 11.05.2006.
Dolinska ulica, početak
Krenimo, dakle, Dolinskom ulicom. Već sam bio spomenuo njezin latinski naziv iz rimskoga doba, Cardo Valensis, te grčki naziv, što ga koristi još u 1. stoljeću Josip Flavije, Tiropeon, to jest »Sirarska.« Današnje, kako arapsko, tako i hebrejsko ime ulice možemo prevesti imenom »Dolinska ulica.« Ona kreće od Damaščanskih vrata (na planu grada označena slovom A), a završavala je u blizini Smetlišnih vrata (B). I mi ćemo ovu ulicu početi obilaziti od Damaščanskih vrata i danas prijeći ovaj dio označen crvenom bojom. S nutarnje strane vrata nalazi se malo proširenje, na kojem je u rimsko doba, sigurno u 2. stoljeću, a možda već i u 1. stoljeću, za Heroda Velikoga, postojao trg. Od njega se put dijelio na dvije glavne gradske ulice: Cardo Maximus, označen žuto, koji je završavao negdje kod današnjih Sionskih vrata (C), i naš Cardo Valensis. I danas ćete biti prisiljeni izabrati jednu od dvije ulice.  Desno od ove zgrade pred nama započinje Suk, što na arapskom znači tržnica, a prolazi iznad nekadašnjeg Cardo Maximusa. S slijeve strane odvaja se Dolinska ulica. Teško se danas može dobiti dojam prostranosti i veličine što ga je ova ulica imala u rimsko, pa onda i u bizantsko doba. Kroz kasnija razdoblja, križarsko, arapsko i tursko, dakle od 11. stoljeća, ulica je sužena i nadsvođena lukovima, te okružena trgovinama. Tako se unutar grada dobilo više stambenog prostora, ali na štetu prostranosti i prohodnosti. Trgovine su i u ovom dijelu ono što će vam prvo upasti u oči. Tko je malo viši, prolazeći ulicom, zapinjat će za razne odjevne predmete.  Stižemo tako i do prvog većeg križanja i nešto šireg prostora na ovoj ulici. S lijeve se strane uspinje slavna Via Dolorosa, Ulica boli. To je ulica kojom prolazi križni put.  Ovdje počinjemo shvaćati zašto se ova naša ulica i naziva Dolinskom. Sve druge, poprečne ulice, od nje se penju prema brežuljcima slijeva i zdesna. Ovdje u Via Dolorosi nalaze se prve dvije postaje Križnoga puta, a dijelom se on nastavlja i u Dolinskoj ulici. Upravo na ovom križanju nalazi se treća postaja.  Isus prvi put pada pod križem. Kapelica, kao i većina kapela križnoga puta, pripada franjevcima, a ovu su dali urediti Poljaci. Ispred treće postaje Križnoga puta možete na zemlji vidjeti da put nije sasvim ravan i gladak. Ima tu i nekog većeg i grbavijeg kamenja.  Već su me koji puta posjetitelji Jeruzalema pitali kako to da gradske vlasti nisu ovdje napravile malo bolji put. I, razumijem ih, jer zasigurno bi i ovaj motorist više volio proći nekim glatkim kamenom, možda čak i asfaltom.  A i gospodi sa štapom vjerojatno nije pretjerano lako izbjegavati ove kvrge.  No taj je kamen ovdje namjerno. Zapravo je put i bio puno bolji i ravniji dok arheolozi nisu ispod njega našli ostatke stare Dolinske ulice. Teško je danas reći je li ovdje riječ o rimskoj ili o bizantskoj ulici. No, kako bilo, odlučeno je da je nalaz vrijedan pažnje, pa je kamen podignut za nekoliko metara, kako bi i danas bio vidljiv i omogućio turistima i hodočasnicima uživati bar malo u ostacima drevne ulice. Nastavak: Dolinska ulica, priče iz davnine |