Jeruzalem i ostalo
ponedjeljak, 01.05.2006.
Sionska vrata, okolica
Sionska vrataSionska vrata, povijest i legenda Sionska vrata, još o imenu Sionska vrata, o svetom Sionu Sionska vrata, slike Sionska vrata nalaze se otprilike na onom mjestu u jeruzalemskim gradskim zidinama gdje se, unutar grada, susreću židovska i armenska četvrt. O armenskoj četvrti već sam više puta pisao. Od nje do ovih vrata vodi uska cesta, baš kao što se vidi na donjoj slici.  Slijeva je zid armenske četvrti, a zdesna su gradske zidine. U dnu, poput kule, ističu se Sionska vrata. No, prođemo li kroz vrata, s vanjske će nas strane dočekati ponovno Armenci. Tu je njihova crkva i manastir sv. Spasitelja.  Crkva zapravo još nije dovršena, iako se već prilično dugo gradi. Mislim da imaju problema i s dozvolama, no nisam siguran.  Uz ovu se crkvu čuva i stup za kojega je Isus bio vezan kad je bičevan. Još jedan takav stup nalazi se u katoličkoj kapeli unutar bazilike Svetoga groba. Dok za onaj u katoličkoj kapeli postoji tradicija da je riječ o bičevanju što ga je zapovijedio Pilat, ovaj bi se stup odnosio na bičevanje što ga je zapovijedio veliki svećenik. O tome nam ništa nije zapisano u Bibliji, no tradicija je izuzetno stara i seže u same početke bizantskoga doba, u prvu polovicu 4. stoljeća. Osim toga, iza ove rešetke nalazi se i armensko groblje, na kojem se Armenci svake godine spominju svoga genocida. Sionsko brdo tradicionalno je mjesto ukopa za sve kršćane. Tako odmah u nastavku armenskog groblja, svoje groblje imaju jeruzalemski franjevci. Nedaleko od crkve Marijina usnuća nalazi se grčko pravoslavno groblje, a nešto niže, na padinama Siona, nalaze se dva groblja jeruzalemske katoličke župe. Na jednom od njih sahranjen je i poznati Schindler. Nadam se da ću se jednom prošetati do njega, pa vam pokazati kako izgleda grob koji se vidi i na kraju slavnoga filma. S ove, vanjske strane Sionskih vrata nalazi se i parkiralište na kojem se zaustavljaju autobusi turista i hodočasnika koji žele obići Sion.  S nutarnje strane Sionskih vrata imate lijepi pogled koji seže sve do vrhova Maslinske gore.  Spustimo li malo pogled, u dijelu grada koji već pripada židovskoj četvrti, vidjet ćemo dječje igralište.  Negdje na tom mjestu u bizantsko je doba stajala ogromna bazilika nazvana Sveta Marija Nea, što na grčkom znači »Nova.« Dao ju je izgraditi bizantski car Justinijan u 6. stoljeću, no nije dugo trajala, jer su je već 614. godine Perzijanci sravnili sa zemljom, a pretpostavlja se da su njezini ostaci, a osobito mramor, iskorišteni pri izgradnji džamije Al-Akse i Kupole nad stijenom. Možda će se netko i sjetiti kako sam uz Damaščanska vrata spominjao Cardo, glavnu ulicu koja je kroz grad vodila od sjevera prema jugu. Justinijan je dao produžiti tu ulicu sve do ove nove crkve. Svakako ću se još jednom morati vratiti do toga Carda, te vam pokazati i slike. Za sada samo još jedan pogled na zid koji se nastavlja istočno od Sionskih vrata i spušta prema dolini potoka Cedrona.  Nastavak: Sionska vrata, novija povijest |