|
Jeruzalem i ostalo
petak, 28.04.2006.
Sionska vrata, još o imenu
Zlatna vrata
Stjepanova vrata
Herodova vrata
Damaščanska vrata
Nova vrata
Jafska vrata
Sionska vrata
Sionska vrata, povijest i legenda
Već sam jučer objasnio zašto se u židovskoj i kršćanskoj tradiciji ova vrata nazivaju Sionska. Arapi za ova vrata imaju sasvim drugačije ime, a cijela priča u sebi nosi i jedan zanimljiv apsurd. Naime, arapsko ime ovih vrata temelji se na prvenstveno kršćanskim i židovskim tradicijama. Evo najprije natpisa s nazivom trga s nutarnje strane vrata koji svoje ime zahvaljuje upravo ovim vratima.
Na hebrejskom stoji naziv Kikhar Ša‘ar Cion, »Trg Sionskih vrata«, dok je na arapskom, kao i u engleskom prijevodu naziv trga En-nabi Daud, »Trg proroka Davida.« Isti naslov nose i vrata. Odakle sad prorok David? Ponajprije, muslimani će radije Davida nazivati prorokom nego kraljem, iako u Bibliji nosi oba naslova. Kako se ova vrata povezuju s Davidom kad je njegov grad, njegov Jeruzalem bio nešto dalje od ovog mjesta?
Upravo to ima veze s kršćanskom i židovskom tradicijom. Naime, kad su križari osvojili Jeruzalem 1099. godine, obnovili su svetište uz Dvoranu posljednje večere, koja se nalazila na ovom brežuljku koji se danas naziva Sion. U Novom zavjetu zapisan je jedan Petrov govor, nakon Isusova uskrsnuća, u kojem on prepričava povijest Božje brige za svoj izabrani naroda, pa među ostalima spominje i kralja Davida. I u tom trenutku, kaže Petar: »Praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana.« Križari su to shvatili doslovno i zaključili da Davidov grob mora biti negdje uz Dvoranu posljednje večere. A budući da su još mislili i da je ovo starozavjetni Sion, razlog za takvo tumačenje bio je još jači.
Istu su tradiciju ubrzo prihvatili i Židovi, te već od srednjeg vijeka štuju ovo mjesto kao Davidov grob. Stoga, dođete li na brdo Sion, naći ćete na tom mjestu malu sinagogu.
Unutar nje je i spomenik koji se naziva Davidovim grobom.
Kažem spomenik, jer nema govora da bi se ovdje moglo nalaziti i Davidovo tijelo. Tradicija je srednjovjekovna, a slični se spomenici nalaze i uz neke druge »grobove« važnih starozavjetnih likova, kao što su Samuel i Mojsije, o čemu sam već bio pisao.
Postoji, međutim, nešto starije u ovoj građevini. Iza spomenika Davidova groba nalazi se goli kameni zid s malim zaobljenjem, poput nekakve male apside.
Iako to nije moglo biti arheološki istraženo, prema načinu obrade kamena, čini se da je zid ovdje postojao u prvom stoljeću, a apsida je nešto kasnije ugrađena. O starosti ovoga zida svjedoči i ono što se može vidjeti s njegove vanjske strane.
Veliki kameni blokovi desno od prozora nesumnjivo potječu iz prvog stoljeća. Budući da je već prije bizantskog doba, znači prije 4. stoljeća, s ovim mjestom povezana tradicija Dvorane posljednje večere, velika je vjerojatnost da je ovaj zid dio građevine u kojoj je Isus sa svojim učenicima proslavio svoju posljednju Pashu.
Evanđelja kažu da je to bila »gornja prostorija«, a ovdje, iznad sinagoge u kojoj je Davidov grob, iza ona dva prozora na katu, nalazi se prostorija koju kršćani obilaze kao mjesto Posljednje večere i silaska Duha svetoga.
Iz ove, dakle, kršćanske, pa potom i židovske tradicije, izvedeno je arapsko ime Sionskih vrata. Zovu ih Davidovim vratima, jer vode prema svetištu Davidova groba.
Začudo, ova vrata nose samo ta dva imena. Ništa u odnosu na neka druga jeruzalemska vrata.
Nastavak: Sionska vrata, o svetom Sionu
|
|
|