Jeruzalem i ostalo
subota, 11.03.2006.
En Gedi, sinagoga
En Gedi i MasadaEn Gedi i Masada (uvodno) En Gedi En Gedi, »uhvaćena priroda« En Gedi, hram Na kraju ovog našeg putovanja kroz ljepote En Gedija valjalo nam se još zaustaviti kod sinagoge. Ovdje, u podnožju brda na kojem se nalazi hram iz 4. tisućljeća pr. Kr., slučajno je 1965. godine otkriven jedan mozaik. Arheološka istraživanja izvodila su se ovdje u više navrata između 1970. i 2002. godine, a dovela su do otkrivanja čitavog jednog naselja u kojem je bila i sinagoga s lijepim mozaikom. Ispod ovih ostataka nađeni su dokazi da je mjesto bilo naseljeno u rano rimsko doba, dakle već u 1. st. pr. Kr. Sinagoga i okolne zgrade pripadaju razdoblju od 3. do 6. st., a to je kasno rimsko doba i vrijeme bizanta. Biskup i crkveni povjesničar Euzebije, koji je živio u Cezareji, spominje u svojim spisima »vrlo veliko židovsko naselje« u En Gediju, a stari rukopisi navode da su stanovnici En Gedija uzgajali palme datulja i balzam od kojega su dobivali dragocjeni miris. Sinagoga, koja je ovdje najbolje istražena, postojala je već u 3. st., obnovljena u 4. st., a svoj konačni oblik dobila je sredinom 5. st. Prema pravilu, u njoj se molilo licem prema Jeruzalemu, a uz sjeverni zid, koji upravo gleda prema Jeruzalemu, nalazi se povišeni prostor bamah iza kojeg je stajao sveti ormar gdje je bio pohranjen svitak Tore, Svetog pisma.  S desne strane toga povišenog prostora nalazi se kameni stolac, prisutan u mnogim tadašnjim sinagogama, a nazivan je stolcem Mojsijevim. To je bilo mjesto odakle se u zajednici poučavalo. Još nam jedan znak ovdje govori da je riječ o sinagogi. To su stepenice uz njezin južni zid.  Služile su kao sjedala za okupljenu zajednicu. To je bilo toliko karakteristično za sinagoge 4.-6. stoljeća da će arheolozi i danas upravo tražiti ovakve ili slične stepenice kako bi dokazali da su našli neku sinagogu. Ova se sinagoga odlikovala lijepim mozaikom koji je gotovo u potpunosti očuvan, pa mu se i danas možemo diviti. U središtu sinagoge nalazi se kružna kompozicija, zapravo krug upisan u dva četverokuta, unutar kojega se nalaze dva para ptica, a oko njega još četiri para.  Ptice se nalaze i na manjim detaljima uokolo.  Na ulasku u središnju prostoriju sinagoge nalazio se prilično dugačak natpis na aramejskom jeziku, podijeljen u pet dijelova.  Zadnja tri dijela natpisa donose imena dobročinitelja koji su omogućili izgradnju sinagoge, te pozivaju stanovnike En Gedija da žive prema pravilima zajednice i da ne »otkrivaju tajnu grada.« Većina stručnjaka danas misli da je način dobivanja mirisa iz balzama bio tajna koja je predstavljala i temelj gospodarstva ovog područja. Prvi dio natpisa donosi 13 praotaca čovječanstva.  Tko od vas čita hebrejska slova, prepoznat će imena: Adam, Šet, Enoš, Kenan, Mehalel, Jared, Henok, Metušaleh, Lamek, Noa, Šem, Ham, Jafet. Drugi dio natpisa sadrži nazive 12 znakova zodijaka, 12 mjeseci u godini, imena trojice praotaca, Abrahama, Izaka i Jakova, riječ šalom, imena trojice Danielovih drugova koji se spominju u biblijskoj Knjizi Danielovoj, Hananije, Mišaela i Azarije, a sve završava u donjem lijevom kutu riječima: šalom ‘al israel, »mir nad Izraelom.«  Uz glavnu prostoriju sinagoge nalazi se i prostorija predviđena za pranje nogu i ruku, što je bio dio obrednoga čišćenja prije početka molitvene službe.  Prema tragovima čađe arheolozi zaključuju da je sinagoga uništena u požaru negdje u 6. st. Budući da su posljednje kovanice, koje su nađene na ovom mjestu, iz vremena bizantskog cara Justinijana I. (526.-565. god.), pretpostavlja se da je do uništenja sinagoge došlo za vala progona Židova koji se dogodio za Justinijanove vladavine, oko 530. godine. Nastavak: En Gedi (slike) |