Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 09.03.2006.
En Gedi, »uhvaćena priroda«
En Gedi i MasadaEn Gedi i Masada (uvodno) En Gedi U posljednjem postu o En Gediju bio sam vam obećao nekoliko prizora prirode što sam je ondje »uhvatio« svojim fotografskim aparatom. Već ste mogli vidjeti koliko ovo malo vode može promijeniti pustinjski krajolik, tako da se tu može naći svakakvog raslinja. Tu je, na primjer, biljka čiji je znanstveni naziv paliurus spina-christi, a u mnogim se modernim jezicima naziva »Kristovim trnom«, dok joj je hrvatski naziv »drača.« O njoj sam, međutim, više govorio nakon hodanja kroz Wadi al-Qelt. U En Gediju i okolici mogu se vidjeti i dvije vrste akacije, tipičnog pustinjskog drveta, čije zelenilo oživljuje krajolik.  Uz ovo drvo, u ovom se nacionalnom parku može naći i egipatski ili jerihonski balzam, no, budući da je profesor s kojim idemo na izlete arheolog, a ne botaničar, nije nas na tu biljku upozorio, a ja je nisam fotografirao. Vidio je jesam, s njezinim dugačkim bodljama i malim zaobljenim listovima. Još jedna biljka je »sodomska jabuka« ili »mrtvomorska jabuka«, a stručno se zove Calotropis procera.  Prepoznatljiva je svojim velikim listovima i plodovima koji, kad su svježi, sliče jabukama. Spominje se u Mišni i Talmudu, a njezina su vlakna, čini se služila za izradu stijenja za svjetiljke. Zarežete li grane ili listove ove biljke, počet će izlaziti otrovna bijela tekućina, kojom se sodomska jabuka štiti od životinja. Uz vodu rastu i različite druge biljke, uključujući i trsku i šaš.  No, voda privlači i raznovrsne životinje. U nacionalnom parku žive prugaste hijene, vukovi, crvene i afganistanske lisice, te leopardi koji su pred izumiranjem, ako već nisu i izumrli. Od svih životinja možda su najzanimljivije male spodobe o kojima sam negdje već jednom pisao, a nisam im znao hrvatsko ime. Znanstveni im je naziv Procavia capensis, a engleski se nazivaju »rock hyrax.« Na hrvatskom ih znaju zvati i »svizac«, no to je samo po izvanjskoj sličnosti, dok s pravim sviscem nisu ni u kakvom rodu. Dapače, ove životinjice i nemaju nekih bližih srodnika među ostalim sisavcima. Spominju se u Bibliji u jednom Psalmu, gdje se kaže: »Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.« E, sad, to što je prevedeno kao jazavac, zapravo je ova životinjica, a negdje sam našao da joj je hrvatsko ime »pećinar.« Pa, zvuči logično. No, dobro. Naišao sam u En Gediju i na jednoga od njih. Prvo je odlučio pobjeći.  To mu je vjerojatno malo teže polazilo za rukom, jer je bilo još jutro, a ove životinjice, iako sisavci, imaju vrlo nestabilnu tjelesnu temperaturu koja ovisi o okolini. Zato se ujutro obično lijeno sunčaju, ne bi li se zagrijali. Tako je i ovaj odlučio da je možda bolje pričekati dok se malo ne ugrije, pa se sakrio iza drveta.  Ipak, kako je njegova znatiželja, čini se, bila ravna mojoj, htio je malo pomnije pogledati tko ga to slijedi.  A, dok sam se ja bavio njime, osjećao sam cijelo vrijeme da se s drveta nešto trusi na moju glavu. Mislio sam najprije da je to vjetrić nešto pomakao u krošnji, no onda sam pogledao prema gore i vidio da sam i ja promatran.  Osim ovih »pećinjara«, ima u En Gediju još jedna simpatična životinja, a već sam je i spomenuo u onom odlomku iz psalma. To je kozorog. Vrsta divokoze koja se stručno naziva »nubijski ibeks« (capra ibex nubiana). Ova životinja je već navikla na ljude i nije pretjerano plašljiva, pa joj se možete prilično približiti. Osim toga, i same će divokoze često sići bliže ljudima, te će uz cestu potražiti koju travku.  Upravo je po divokozama En Gedi i dobio ime. En znači »izvor«, a gedi »jarić.« Izrael je osobito ponosan što je, zahvaljujući zakonu iz 1955. godine, ova životinjska vrsta spašena s ruba izumiranja. Stoga je nubijski ibeks postao i zaštitnim znakom svih izraelskih nacionalnih parkova, te ćete ga vidjeti na zastavama na ulasku u svaki od njih.  Na kraju, dodajem da danas ponovno idem prema Mrtvom moru, no ovaj put biciklom. Riječ je o lijepoj nizbrdici: kojih 1200 m visinske razlike na razdaljini od manje od 50 km. Za povratak ćemo se poslužiti autobusom kojim će se s arheološkog izleta u Kumran i Jerihon vraćati grupa studenata s našeg fakulteta. Nastavak: En Gedi, hram |