Jeruzalem i ostalo
četvrtak, 26.01.2006.
Cezareja (luka)
Cezareja (kazalište)Cezareja (palača) Cezareja (amfiteatar) Cezareja (more) Cezareja (slike mora) Cezareja (javne zgrade) Cezareja (križarska) Cezareja (zidine) Kroz povijest svoju važnost Cezareja zahvaljuje upravo luci što ju je izgrado Herod Veliki. Do Heroda glavna je luka na ovom području bila Jafa, budući da se ondje prekida pješčana obala, a stijene omogućavaju prilaz brodova. Jafa je, tako, imala prirodnih prednosti. Ono što Cezareja nije imala, Herod je napravio umjetno. Luka Sebastos u Cezareji bila je pravi podvig tadašnjeg graditeljstva. Ne samo da je ovdje napravljeno pristanište za brodove, nego i čitav sustav lukobrana i kanaliziranja sile valova, tako da se ne ošteti sama luka. Vanjski mol s 400 m dugim valobranom, nutarnji mol, pristanište sa stupovima i kamenim sidrištem, morali su davati impresivnu sliku. No, već u rimskom razdoblju, prije 4. st. vanjski se valobran srušio i potonuo. Luku je u 5.-6. st. obnovio bizantski car Anastazije. U vrijeme nakon arapskog osvajanja luka više nije korištena sve do 9. st. Tragovi rušenja i ponovne izgradnje luke vidljivi su i danas.  A ono što na prvi pogled može izgledati kao hrid, zapravo su dijelovi drevnih molova.  Danas je njihova uloga samo jedna: da privuku čovjekovu pažnju na davno prošla vremena. Dobro, mogu poslužiti i golubovima kao poligon za udvaranje.  Luku su ponovno obnovili križari izgrađujući novi lukobran, koristeći pritom stupove iz bizantskih ruševina.  Nakon što su luku u 13. st. konačno osvojili Arapi, a križari je zauvijek napustili, grad biva polako napušten, a luka ponovno seli u Jafu, koja će do osnivanja države Izrael biti glavna luka. Ima, naravno nečega i iz modernih vremena, kao što je ovaj mol izgrađen poslije 1948. radi ribara.  Koliko je ovdje bio važan sustav lukobrana vidjelo se i kad sam snimao ove fotografije. Bio je vjetrovit dan, a more je bilo, mogli bismo reći, uobičajeno uzburkano. Valovi ovdje ne dosegnu nikad oceansku silinu, ali dovoljno su jaki da naude nezaštićenim brodovima i da onemoguće pristajanje u luku koja nije dobro okružena molovima.  Ove slike, zapravo, ne mogu dočarati sve ono što u luci Cezareje ima. Nemam ja ni toga znanja, ni sposobnosti, a ni opreme. Valjalo bi zaroniti pa snimati podmorske prizore, snimiti ispod površine mora i ostatke Herodove luke i jedan potonuli rimski brod u blizini. Alkion bi sigurno uživao. Danas se unutar ovog nacionalnog parka nalazi i ronilački centar. Talijanski snimatelji, koje sam ovamo doveo, odlučili su se radi svoga dokumentarca na proljeće vratiti u Cezareju sa svom potrebnom opremom i snimiti tu podvodnu predstavu.  A nama ostaje samo da zamišljamo i maštamo. Nastavak: Oko luke. |