Jeruzalem i ostalo
petak, 13.01.2006.
Kafarnaum (naselje)
Brdo Blaženstava (1)Brdo Blaženstava (2) Tabgha Umnažanje kruhova Prema Kafarnaumu Kafarnaum (Sinagoga) Jučer sam obećao da ću progovoriti koju i o naselju iz prvog stoljeća oko kafarnaumske sinagoge. Arheolozi koji su se bavili sinagogom ubrzo su otkrili da oko nje postoji prilično veliko naselje. Počeli su kopati prema jugu, što znači prema jezeru, te su otkrili niz nastambi starijih od same sinagoge. Usto, kao što se vidi i na slikama, dok je sinagoga od bijelog kamena, sve su ostale kuće od crnog bazalta. To je zapravo lokalni građevinski materijal. Čitava je okolica Galilejskog jezera vulkanskog porijekla, pa posvuda ima toga crnoga kamenja. Za sinagogu su, dakle, kamen morali dopremiti iz nekog drugog kraja. U bazaltu se ne bi mogli izvesti svi oni fini reljefi, budući da je riječ o izuzetno tvrdom materijalu. No, da se vratimo naselju. Kada danas kažemo kuća, obično mislimo na zatvorenu zgradu u kojoj živi jedna obitelj, i to obitelj u današnjem smislu, što znači s malo članova. U ono doba obitelji su bile mnogo veće i sastojale su se od najmanje tri naraštaja, a svi su živjeli skupa. Kad su, dakle, tada spominjali kuću, mislili su na skupinu nastambi u kojima je živjela takva jedna velika obitelj. Gotovo svi ovi ostaci što se vide na donjoj slici pripadaju jednoj jedinoj »kući«.  Vide se brojni prozori izrađeni od kamenih stupića, koji su dijelili različite ambijente. Obično je onaj manji prostor bio nadsvođen krovom od smjese palminih grana, trske i blata, dok je veći prostor bio otkriven, poput nekog malog dvorišta.  U stvarnosti, ljudi su više vremena provodili u tom otvorenom dijelu nego u onom zatvorenom. Natkrivene su prostorije služile samo za spavanje i skrivanje u slučaju kiše i nevremena. Između ovih velikih obiteljskih kuća prolazile su ulice i na taj način razdvajale naselje u četvrti. Unutar kuća pod je bio prilično grub. Sastojao se od velikog neobrađenog kamenja.  Isus negdje govori o onoj domaćici koja izgubi novac u podu, pa upali svjetiljku i traži. Kad vidite ovakav pod, znate da to nije bio nimalo lagan zadatak. Stanovnici Kafarnauma bavili su se između ostaloga i maslinarstvom, pa su arheolozi našli mnoštvo tijesaka za masline, pomoću kojih se dobivalo ulje.  I oni su izrađeni od bazalta. Masline je trebalo prvo zdrobiti u svojevrsnom žrvnju, koji se na slici vidi s lijeve strane, a potom ih se u posebnim vrećama stavljalo u tijesak opterečen kamenom. Iz takvoga tijeska ulje se izlijevalo u kamene posude u zemlji, što se na slici vidi s desne strane. Način života u Kafarnaumu nije se bitno promijenio ni kroz kasnija stoljeća. Kada je 2000. godine papa Ivan Pavao II. posjetio Kafarnaum, ovdje ga je dočekao arheolog koji je i vršio većinu ovih iskapanja. Čovjek se već veselio mirovini, a papa mu je rekao: »Nastavite istraživanje!« Jadni starčić kao da se nanovo rodio te je krenuo u nova »osvajanja«. Ipak, u okolnim četvrtima naselja nije išao sve do rimskoga razdoblja, nego se zaustavio na onom bizantskom. I tu se vidjelo da je način gradnje, a prema tome i življenja, ostao jednak. Ovaj dio naselja iz istoga je razdoblja kao i ona velika bijela sinagoga.  Još je jedna stvar bitno obilježila život ovoga grada. Bila je to cesta koja je spajala sredozemnu obalu s područjem današnje Sirije i s gradom Damaskom. Na više su mjesta otkriveni ostaci te ceste, a nedaleko Kafarnauma i ovaj miljokaz s aramejskim natpisom.  Na njemu piše: »Alfej, sin Zebedeja, sina Ivanova, načinio je ovaj stup. Neka mu bude blagoslov!« Zanimljivo je da se upravo ova imena pojavljuju u Novom zavjetu u vezi s apostolima koji su bili porijeklom iz Kafarnauma ili obližnje Betsaide. Naravno, nisu to iste osobe, jer stup je iz 5. st., ali ova nam činjenica kaže da su ta imena bila u upotrebi. Budući da je ovuda prolazila cesta, a blizu je bila i granica između dvije rimske provincije, ovdje je negdje bila i carinarnica. Zato je Isus tu i našao Mateja, carinika. Već se s kafarnaumske obale jezera vidi ono što nam je danas poznato kao Golanska visoravan, a koja je tada pripadala provinciji Siriji.  Kad smo već kod obale jezera, ne smijemo zaboraviti da je, uz maslinarstvo, glavni izvor prihoda u Kafarnaumu bilo i ribarstvo. Pa i prvi su Isusovi učenici bili ribari. Prije nekoliko godina nađena je i jedna ribarska barka iz prvoga stoljeća. Iz Kafarnauma se, među brdima Golana, vidi i mali brežuljak koji oblikom podsjeća na devu. Zato se i zove Gamla (= deva, kamila), a na njemu je u prvom stoljeću postojao grad i utvrda. Kada je Isus govorio o gradu na gori koji se ne može sakriti, možda je mislio upravo na Gamlu.  Kasnije, za židovskoga ustanka protiv Rimljana predvođenih Vespazijanom, upravo će se u Gamli (na slici je unutar crvenoga kruga) dogoditi velika tragedija. Nakon junačke borbe u kojoj su branitelji Gamle gotovo nadvladali nadmočne Rimljane, ovi su neopazice uspjeli potkopati utvrdu te se ona srušila, a rimska je vojska ušla u grad. Rimljani su pobili četiri tisuće stanovnika, a oko pet tisuća u očaju se bacilo niz provaliju. Završimo ipak u malo ljepšem raspoloženju. Dodajem ovdje još jednu sliku što sam je snimio prije par mjeseci u Kafarnaumu nakon zalaska sunca.  Mome gostu i meni ostalo je još za obići Petrovu kuću u kojoj je i Isus živio, a onda nastavljamo podno Golanske visoravni, na istočnu obalu Galilejskog jezera. Nastavak: Kafarnaum (Petrova kuća) |