Jeruzalem i ostalo
petak, 30.12.2005.
U blagdansko vrijeme
Blagdansko je vrijeme i vidim da doma ima i snijega. Na radiju čujem da je snijeg noćas pao i na sjeveru Saudijske Arabije, a ovdje od snijega ni traga. Malo je svježije, ali sasvim vedro, na obzorju ni oblačka. Često na snijeg gledamo kao na neizostavni dio božićne i novogodišnje idile. Barem mi, koji ga gledamo iz toploga, sa sigurnoga, misleći možda i na skijanje. Kroz mnoštvo različitih blagdanskih vijesti i svođenja godišnjih računa, u hrvatskom se medijskom prostoru jedva probila vijest o devedesetjednogodišnjoj starici koja je do smrti promrzla pred svojom kućom. Sjećate li se one Andersenove bajke o djevojčici sa šibicama? E, pa ovo nije bajka!I ovdje u Jeruzalemu ima siromaha, onih koji su prepušteni samima sebi, prosjaka koji noć provode na cesti... Gotovo da mi je dovoljno pogledati kroz prozor, pa da vidim i ovu ženu koja sa svojim sinom sjedi na ulici i prosi.  Ne osvrnuvši se, kraj nje su prošla i ova dvojica, očito, kršćana.  A u daljini se nalazi i Maslinska gora kojom je Isus hodao i gdje je svoje učenike poučavao.  Nemojte sada misliti da osuđujem onu dvojicu. Pa i sam bih vjerojatno jednako postupio, a našao bih si nekakvo opravdanje ili "opravdanje". Naišla je, ipak, i jedna žena, očito, muslimanka, koja je zastala, porazgovarala s prosjakinjom i nešto joj dala.  I ovdje u Jeruzalemu, u tom Svetom gradu, tako se snažno osjeća podijeljenost. Pomažemo samo svojima. Kršćani kršćanima, muslimani muslimanima, Židovi Židovima. Što je to u nama što nas navodi da pomažemo samo sebi sličnima, da ignoriramo različite od nas? |