Točno u podne, košarkaški preokret, navijači(ce)
U listopadu počinje regionalna košarkaška liga.
Pitam se hoće li ove godine kao prošle biti čudnih "divljih" termina i igranja utakmica točno u podne. I inače je malo gledatelja, a pogtovo kada se utakmica igra u takvom terminu.
U siječnju 2008. godine bio sam na utakmici Cibona-Vojvodina. Među gledatelji(ca)ma sam pogledom tražio dvije simpatične djevojke koje sam viđao u sezoni 2006/2007 kako dolaze navijati, no nije ih bilo (tamo gdje su običavale sjediti i navijati za Cibonu).
U utakmici Cibona-Vojvodina, domaćini su očekivano došli u prednost. Gosti nisu izgledali loše, posebice me se dojmio mađarski reprezentativac koji je gađao i pogađao trice. A u drugom poluvremenu su i ostali gostujući igrači bili sjajni, disciplinirani, skoro svaki napad uspješno završavali. Cibosi su, posebice pred kraj, bili sve lošiji. U takvoj situaciji, gosti su preokrenuli rezultat i nakonadili 13 koševa zaostatka. Pred kraj utakmice pred očima mi je u daljini bila slika Ciboninih promašaja, a u blizini tuga male djevojčice koja je gledala kako Cibosi promašuju i slobodno bacanje.
Nisu pomogli ni aktivni navijači, njih par sa bubnjem i vikom, niti njihov junak Chris Warren (na transparentu je pisalo "Warren our hero").
Vojvodina je na kraju slavila, kao i njihovi navijači koje sam primijetio tek na kraju utakmice. Njih četvero na posebnoj tribini, postali su vidljivo živahni na kraju kada je njihova momčad došla do pobjede. Netko je rekao kako bi trebalo istući te navijače, no to je bilo tek tako rečeno. Ipak, nekoliko mjeseci kasnije u novinama sam čitao da su par navijača Vojvodine dobili pretučeni nakon što su automobilom zastali na nekom odmorištu vraćajući se s utakmice Split-Vojvodina.
|
