ONA u napadu
Ovo je priča o događaju koji se dogodio u prošlom stoljeću, no Željko ga naravno nije zaboravio. Doista, bio je to šokantan dan i šokantan događaj za Željka.
Tog dana, kao i mnogih drugih dana, u prostorije stadiona Željko je došao dočekati svoje prijatelje nogometaše koji su upravo završavali s treningom.
Iznenada, stvorila se mlada sitna dinamitna simpatična cura karakterističnog osmijeha. Upitala je Željka "Mačak, kako si?".
Željko je bio iznenađen da mu se tako srdačno obraća navedena cura, ubrzo se snašao i rekao "Dobro sam. A ti? Kaj ima?".
"A, evo, tu sam nabavila neke lisice, pa moram isprobati kako to radi i radi li uopće"- odvratila je ona te dodala: "Hoćeš biti tako dobar da na tebi provjerim radi li?"- upitala je nevino i cereći se.
"A ti ideš za neku policajku?"- upitao je Željko kojem je ovaj razgovor postao sve zanimljiviji, dok je gledao u lisice kakve je dotad viđao u policijskim filmovima.
"Tako nekako"- odvratila je ona, nastavljajući se ceriti.
"Dobro, može, kad tako lijepo moliš"- pristao je Željko.
U sekundi, Željko je već bio vezan, djevojka je spretno i brzo stavila mu lisice.
"Dobro, a sad me otključaj- rekao je Željko nakon što je cura isprobala lisice, nije ni pomišljao da će biti nekih problema u vezi s otključavanjem.
"Polako, polako, mačak, nego znaš, ti se meni sviđaš"- rekla je ona i već se opasno približavala Željku.
"Dobro, otključaj, pa ćemo onda o tome razgovarati"- rekao je Željko sada već u panici, jer ga je navedena cura već opasno pipala, a izražene grudi nezaustavljivo su se približavale Željkovu tijelu.
"Ja sam vlak što zgazit ću te mali, vatromet kakav nisi probao"- pjevala je cura, dok je dodirivala Željka te je bilo sasvim jasno da se ne šali. Čak mu je i zatim rekla: "Kad ne ide milom, ide silom!"
U tim trenucima Željku su prošle mnoge misli kroz glavu. Sjetio se filma "Muškarce se ne može silovati" kojeg nije gledao budući da se prikazivao u kasne sate (uostalom baš u sklopu filmova koji su petkom prikazivali pod nazivom "FILM U KASNE SATE") budući da je tada Željko bio u dobi kada su roditelji pazili da ne gleda televiziju kasno. Valjda mu je ostala ta rečenica, naziv tog filma, pa je razmišljao kako žene ne mogu demonstrirati silu. Osim toga, uvijek je o ženama slušao kao o finim damama i imao neku sliku da su sve dobre i neagresivne. O koje li zablude! Željko je u ovim trenucima na svojoj koži uviđao o kakvoj se zabludi radi. Sjetio se i trenutka kad se smijao majici naslova "NIKO MENE NE BU JEBAL". O koje li ironije! U sekundi, toliko mu je misli prošlo, a posebice se pitao :"Zar ću na ovakav način biti iskorišteno moje tijelo? Odlučio sam se čuvati do braka, za pravu, a kad ono!? Zar ova cura nema nimalo osjećaja, pa ide protiv moje volje!?".
ŽELJKO NIJE ŽELIO! No, u tim trenucima je presudilo ono što je željela cura koja se bezobrazno i bezobzirno usredotočila na Željkovo tijelo protiv Željkove volje.
Željko je razmišljao: "Zvati u pomoć? Nikoga nema. A tko bi me i ozbiljno shvatio. Samo bi me ismijali. Vlada neka predrasuda da muški ne odbijaju prilike kao što je ova. O koje li zablude! Zar se zaboravlja da postoje i čestiti mladići! Zar se vjeruje da su samo cure čestite, i to sve!? A možda da ipak pokušam doprijeti do svijesti navedene cure, ipak smo svi ljudi s osjećajima!?"
"Ja volim drugu curu"- vikao je Željko.
"Ne smeta mi"- odvratila je cura.
"Ali, smeta meni ovo, prestani!"- vikao je Željko.
Nije bilo odgovora.
"Ja nikad nisam bio sa curom"- vikao je Željko.
"Ne smeta mi"- ostala je cura pri svome.
Željko se već mirio s time da ništa ne pomaže, polako odustajao da išta kaže.
Odjednom, kao iz vedra neba stigla je pomisao koju je iste sekunde izgovorio:
"Ja nisam nogometaš!!!"
"Ne smeta...Što!? Zar ti nisi onaj..."- iznenađeno je vikala cura...
"Ne samo smo slični..."- odvratio je Željko.
Cura se razočarano odmakla, otključala lisice i rekla Željku: "Mali, dvojka si, provozaj se do Črnomerca i natrag! Ajde, bježi, bježi, vrištat ću!"
"Molim!? Ti ćeš vrištati? Bježim, bježim, sa zadovoljstvom!"- odvratio je Željko.
Nakon toga, Željko nije otišao među svoje prijatelje nogometaše. Otišao je na obližnji travnjak i tamo satima ležao, oporavljajući se od šoka.
"Dobro je prošlo,malo je falilo, malo pipanja (dobro ne malo, već puno i to brutalnog) no zamislit ću kao da sam bio u punom tramvaju (a ne s agresivnom curom) - tješio se Željko, smatrajući da je dobro prošao i izbjegao najgore.
A ona dosjetljivost, ona spasonosna pomisao da kaže da nije nogometaš, u trenucima kada je teško bilo misliti bilo što, zacijelo je dar s Neba i nagrada za ustrajnost u čestitim stavovima.
|
