tenkgirl
30.06.2008., ponedjeljak
samo za Lunda
|
... koji voli kad ja odem van, napijem se i radim gluposti jučer sam odlučila organizirat si jedno druženje. mislila sam u dvoje, ali nakon nekoliko odjeba u stilu "imam druge planove", "nisam u gradu" i "tekma je", pao je ekipni dogovor s G-em i milim. po kratkom postupku dogovoreno je kino, novi film s angelinom. film je čisto ok, uz iznimku nekoliko bullshita koje serviraju publici i ogromne greške u vidu izostavljanja scene seksa. halo?!? pa to je angelina!! no, činilo se da sam od nas troje jedino ja razočarana tim nedostatkom... ccc, dečki dragi... nakon kina zasjeli smo u obližnji birc s namjerom da uz pivu pogledamo drugo poluvrijeme. konj se javio s nekoliko šaljivih sms-ova, pa mi je raspoloženje skočilo od dobrog do izvrsnog. uskoro nam se pridružio još jedan frajer, pa sam bila opkoljena sa svih strana. lucky me ;) španjolci su dobili, pive su tekle, (dečki su tukli po stelli, a ja po becksu, jer stellu ne podnosim), pričalo se o razno-raznim nogometno / seksualnim / relationship temama i bez obzira što sam non-stop pogledavala na sat, jer idući dan radim, pa računam kad ću krenut doma, uspjela sam se pristojno pripit. oko pola 12 krenuli smo u smjeru stanice. tramvajske. kao, plan je ić kući... u tih 10-tak minuta šetnje uspjela sam nazvat debelu da mi pogleda kad imam bus, nježno se grlit s G-em (siguran znak da sam popila) i promijenit plan. novi plan, nazovimo ga plan B, sastojao se u tome da idemo dalje pit. odjurili smo do nekakvog orijentalnog birca u avenue mallu gdje su me dečki nastavili nalijevati koktelima. zombie. sex on the beach. nešto još odvratnije slatko. bila sam u totalnom điru. pit, pit, pit.  teme su se i dalje kretale oko zanimljivih seksualnih iskustava i slično. došli smo do zaključka da G ne voli one night standove, ja i miro nismo u vezi jer to zapravo ne želimo, a mili ne smije piti jeger jer odvede kući curu koja mu se ne sviđa. bilo je jako zanimljivo. čini mi se...oko pol 3 dečki su zaključili da me treba nahranit i utrpat u taksi. jedino ja sam trebala idući dan ujutro radit. hvala bogu da se netko i tog sjetio. meni nije bilo ni na kraj pameti. jutrošnje ustajanje bilo je jedno od prekrasnih iskustava kojih mi jednostavno nikad dosta. izgleda. glava ko autobus, velika i bučna. pokreti usporeni. oči krvave. oličenje mladosti i ljepote. no to je manje bitno. ja sam se super provela, a tijekom večeri uspjela sam i obećat dečkima da ću ih upoznat sa svojim single frendicama. tako da se sprema još jedan izlazak... uff...  |
hladne kučke Inc.
|
ako svaki moj razgovor sa starom kada je tematika moj vrli otac završi mojim suzama, zašto ta žena jednostavno ne prestane takve razgovore započinjat? koji kurac tjera jednu majku da svoje jedino dijete navodi na plač?? |
29.06.2008., nedjelja
draga moja audrey
|
moja je životna istina da čeznem. žuđam. za onim što nemam. što mi fali. što mi nedostaje. |
gubljenje razuma. polako.
|
svi me kao nešto potiču da poduzmem nešto s tim svojim očito još postojećim osjećajima prema konju. pa sam danas i poduzela. pozvala sam ga u kino. i znam da će mi svi ti poticači na to reći: bravo! ali nije to bravo. to je u najmanju ruku: kokoš. ili prije: glupačo! |
28.06.2008., subota
kult ličnosti
 made by hypnotEYEZZd |
20.06.2008., petak
dobra srpska stvar
|
ana stanić feat. sky wikluh - više nisi moj videla sam te pre neki dan bio si sa njom neću da se nerviram video si me znam okrenuo glavu kako bezveze imaš problem u stavu ipak mi fališ bez obzira druge imala ali svaki mi je providan ti se foliraš i šta da radim s tim niko me nikad nije ljubio ko ti više nisi moj (ni levo ni desno ti ne znaš kud da kreneš samo se setiš kako) više nisi moj (to je to znam da nije lako) više nisi moj (sve je stvar srca i navike teško se napušta znam) više nisi moj (vreme leči sve rane kao zagrljal) zašto da mislim na tebe kada baš te briga videće ona već prevara je tvoja igra sad maziš nju ko nekad mene što si mazio nista drugo ne znaš sem da u duši praviš lom al opet imaš nešto što drugi nemaju ne znam u čemu je problem ortaci ne znaju priznajem poraz okrećem drugi obraz ne znam što radim to jer više nisi moj! više nisi moj (ni levo ni desno ti ne znas kud da kreneš samo se setiš kako) više nisi moj (to je to znam da nije lako) više nisi moj (sve je stvar srca i navike teško se napusta znam) više nisi moj (vreme leči sve rane kao zagrljaj) ni levo ni desno ja ne znam kud da krenem šta god da uradim pomislim na tebe s tobom je nemoguće a bez tebe ne smem kazu da proći će izlečiće me vreme ni levo ni desno ja ne znam kud da krenem šta god da uradim pomislim na tebe s tobom je nemoguće a bez tebe ne smem kazu da proći će izlečiće me vreme više nisi moj niko me nikad nije ljubio ko ti više nisi moj niko me nikad nije ljubio ko ti više nisi moj teško se napusta znam više nisi moj ni levo ni desno ja ne znam kud da krenem šta god da uradim pomislim na tebe s tobom je nemoguće a bez tebe ne smem kazu da proći će izlečiće me vreme ni levo ni desno ja ne znam kud da krenem šta god da uradim pomislim na tebe s tobom je nemoguće a bez tebe ne smem kazu da proći će izlečiće me vreme |
19.06.2008., četvrtak
so I kinda sorta maybe like you a LOT more than I had originally planned...
|
san prvi: hrvatska je prvak europe! na trgu je totalni raspašoj, ljudi skaču, divljaju i pjevaju... šaljem konju poruku i pitam gdje je. on odgovara da je na trgu. kao i ja. nađemo se i ja mu skočim u zagrljaj i poljubim ga, kao ponesena srećom zbog nogometnog uspjeha. s osmjehom se odvojim od njega, ali vidim da je on ozbiljan. drži me za ramena kao da me otrgnuo od sebe. i ja se uozbiljim. privuče me i poljubi kao da je na to čekao godinama. jer je. kao u filmovima ljudi oko nas se rasplinu, a buka se pretvori u šum. ja se budim s poznatim okusom u ustima i iz neopisive sreće prijeđem u stanje uzbune... san drugi: vani sam s konjem. frendovi smo, a frendovi izlaze skupa. ja ujutro putujem i on me vozi na bus. u toku večeri odlučujemo da će on prespavati kod mene i onda me odvesti. ležimo u mom krevetu. ne spavamo. okrenut mi je leđima. ne dodirujemo se, ali iz među nas struji neka toplina. nisam sigurna da je i on osjeća... ujutro me stara pita je li netko kod mene. ja velim da je konjina. ona me čudno pogleda, ali ništa ne kaže. doveze me do busa i stane malo dalje. ja ne očekujem da me prati do busa, ali on izlazi iz auta i nosi mi torbu. pred busom me zagrli. osjećam se kao da smo na pragu novog početka. |
16.06.2008., ponedjeljak
desperately seeking selfrespect
|
u subotu je cilj bio napit se. kako sam izašla sa 11 žena, odmah na početku sam mislila da niš od toga. plan je bio kino, cuga, ples. gledale smo sex i grad. cugale smo u jednom bircu u novom zagrebu. bile smo živa atrakcija, pa su konobari odmah zaključili da imamo djevojačku večer. razgovori su se kretali širokim rasponom romantičnih i ženskastih tema... carrie i big. samantha i smith. prava ljubav. brak. mogući nastavci filma. vjenčanja. tamponi. visoki vs. niski muškarci. dobra guza konobara. ja sam sudjelovala vrlo malo. radila sam na svojem cilju. obilato sam radila na svom cilju. onda smo se relocirale u in bar. u ogromnoj gužvetini uspjele smo nać mjesta za sve nas, pa smo sve nastavile radit na mom cilju. društvo se pomalo osipalo i na kraju su ostale dvije. ja i debela. škicala sam visokog, ćelavog, istetoviranog komada sa piercingom na jeziku. čak smo i izmijenili koju. nije bio nezanimljiv, ali ubrzo je otišao. asocirao me na konjinu, kojem sam zatim poslala poruku. ne znam di mi je mozak bio i što sam mislila... vjerojatno ništa. nakon prošlogodišnjeg odjeba obrisala sam njegov broj iz moba, ali nisam mogla izbrisati stari broj iz glave. a možda sam brijala ako mi odgovori, pa još sa tog starog broja, da to nešto znači... od svih krivih stvari koje sam mu mogla napisati, ova je bila najkrivlja: ponekad mi falish. nisam očekivala nikakav odgovor i spremila sam mob u torbicu. nakon što smo zatvorile in bar, debela i ja smo zaključile da je vrijeme za još jednu cugu. pa smo otišle u sidro. ne mareći za jutro koje je stiglo ni za sunce koje se pomalo dizalo, ekipa je plesala i cugala kako unutra tako i vani na terasi. kad smo zatvorile i sidro, nekako smo nadošle na ideju da bi trebalo ić kući. kupile smo peciva, ja sam se utrpala u taksi i u pola 7 ujutro stigla kući. a odgovor? stigao je u 11: nije mi nedrago to čut. pola nedjelje smo se sms-ali u prijateljskom tonu uz puno smijeha i ispitivanja kako si i kaj ima... na kraju sam mu rekla nije mi nedrago što smo se čuli i moram ić. došla mi je debela i priznala sam joj svoju slabost i sto upitnika iznad glave. prijekorno me pogledala i rekla mi da sam kokoš. što i jesam. ali to ne mijenja činjenicu da je on odgovorio. i da je nastavio slati poruke. ispitivati. šaliti se, i na svoj i na moj račun. i da je bio iskren. navečer kad je debela otišla ulogirala sam se na fejs, jer nisam 3 dana, pa da vidim ima li kakvih poruka i slično... i kaj me dočeka?? njegova poruka! ne friend request. samo poruka. pa sam mu odgovorila. pa je on meni danas odgovorio. pa smo i službeno uspostavili komunikaciju. opet. |
12.06.2008., četvrtak
|
|
11.06.2008., srijeda
coulda, woulda, shoulda?
|
već dugo znam jednu curu. ustvari, nismo se nikad upoznale, ali znam je iz viđenja. moja generacija. išla je u moju srednju, ali ne u isti razred. upisala je isti faks kao i ja, davne 1998. čak je i prve ispite dala na istim rokovima. samo, ona je završila u roku. srela sam je neki dan u svojoj firmi. radi tu. kao tajnica. stvarno ne mogu ovako... nije to samo zbog love i sjebane situacije sa starom. ja fakat nisam za uredski posao. radim ja dobro svoj posao, nije u tome stvar. stvar je u tome da me ždere ova bezličnost. ždere me to da sam nebitna i mala. ne tvrdim da sam materijal za menadžera, svakako ne u ovakvoj firmi. ali ne mogu ni biti najmanji kamenčić u cipeli. i ne želim ovako još 40 godina. |
10.06.2008., utorak
when push comes to shove
|
taman kad pomislim da nemre gore... može. da vam pojasnim malo svoju financijsku koncepciju za ovaj mjesec: sutra je plaća kad oduzmem kredite ostane mi 1500 kn 600 mi treba za nove leće (s kojima kasnim 5 mjeseci) 500 mi je za gablec svaki dan - 25 radnih dana x 20 kn 100 moram dat za rođendan od frendice u četvrtak 100 moram vratit debeloj 200 sam mislila uzet i napit se ovaj vikend ko majka zemlja. jer mi treba. znači... do 10.7. kad mi je sljedeća plaća ne smijem imat nikakvih dodatnih troškova. u dodatne troškove ubrajam i neplanirano opijanje, npr. slaveći neku od tekmi... jel znate veću jadnicu od mene?? ali to još nije sve... dobijete i set noževa!!! 27.6. mi dolazi familija iz njemačke. i ostavlja mi bratića da se bavim s njim... vodim ga po zagrebu i slično... i nije da on neće ništa platit, ali ne mogu ni ja bit sponzoruša... živote, majke ti ga nabijem! |
09.06.2008., ponedjeljak
words are very unnecessary
|
treba mi seks. ne. treba mi DOBAR seks. i mogu ga dobiti. od dalmoša definitivno. i The. vjerojatno i od O. ali ne zovem nikoga od njih. na dohvat ruke mi je, ali ipak ne posežem za njim. sjedim i buljim. opet. još uvijek. žeđam i žuđam, ali ne tražim ono što mi treba. ono što bi me izlječilo. čekam valjda da taj lijek dođe k meni. i zamišljam da je lijek neka osoba, tj. neki on. i čekam, i čekam... a on ne dolazi. frojd nije bio u pravu kad je rekao da shvaćanje u čemu je problem riješava sam problem. ja znam zašto mi veze ne uspjevaju. zašto ne znam uzeti svoj život u svoje ruke. zašto sam takva kakva jesam. ono što ne znam je - kako to promijeniti. tu mi razlozi ne pomažu... znam da mi endorfini potaknuti seksom na tren izbrišu ovaj osjećaj izgubljenosti i nesretnosti. pa sam sva pozitivna i osmjehujuća par dana... ali to traje sve kraće. |
08.06.2008., nedjelja
pismo neprijatelju vol. 2
|
I’m left in the wake of the mistake, slow to react So even though you’re so close to me You’re still so distant And I can’t bring you back Even if you’re not with me I’m with you ~ ~ ~ Cause I am, whatever you say I am If I wasn't, then why would I say I am? |
04.06.2008., srijeda
otvorit ću birc!
|
i znam da će bit totalni hit, jer imam toliko prijatelja / frendova / poznanika koji vole pit* da je nemoguće da propadnem! problem je jedino što moram prvo prodat stan da to mogu financijski izorganizirat, pa ako propadnem (što se neće dogoditi!) bit ću na cesti... ali čak i ako ostanem na cesti, uvijek mogu otić u kuala lumpur i svi zadovoljni!  kum i njegovi dečki će svirat vikendom, debela će šarmirat goste (ona je jako šarmantna i "draga" kad popije, a to je uvijek kad je u bircu! bilo kojem...) i imat ću sposobne i ne-nadrkane konobare s dobrim guzama! možda ubacim i koju sisatu konobaricu, čisto za balans... za svakoga po nešto! imat ćemo najbolje točeno pivo u zagrebu, velebitsko pivo! a bit će ga i u flaši. također ćemo imat i ostala uobičajena hrvatska i strana piva, sve osim stelle, jer to piju gejpederi i žene. to je moje mišljenje stečeno kušanjem navedenog piva and that is final! ko ima prigovora, nek ide negdje drugdje! bit će i svakakve žestice, a ispod šanka i domaće rakije za poznatu ekipu! birc će bit uređen monokromatski. (zapravo neće, samo mi se sviđa ta riječ. tko zna što znači, ima plus kod mene!) ustvari, uredit ću ga kao spoj lounge bara i birtijetine u kojoj rade konobarice u borosanama! udobne fotelje i polu-oguljene tapete šik uzorka, a sva će cuga visiti na zidu IZA šanka, kako bi se moje razuzdane frendice u svakom trenutku mogle popeti na šank i plesati! bit će jebeno! na otvorenje ću pozvati sve svoje bivše, pa će sve bit puno ćelavih tipova koji izgledaju ko izbacivači! u stvari... kad bolje razmislim, to i nije dobra ideja... ljudi vole kad ima puno žena, a ja ću jedva 1/4 popuniti svojim frendicama... hmmm... ma jebo to, glavno da se gazdarica zabavi!  eh... snovi... *svi moji prijatelji / frendovi / poznanici vole pit, jer kao što hybrid kaže nemam kaj radit s ljudima koji ne piju. oni me ne kuže, a niti ja njih! |
02.06.2008., ponedjeljak
ovo je moj 200 post i neće biti ništa posebno
|
čini se da nitko nije na istoj valnoj dužini sa mnom. provela sam cijeli vikend gledajući gilmorice i želeći da i sama prolazim zaljubljene faze tinejdžerskog života, sve one dramatične, velike i meaningful događaje, a koji nam se za par godina čine kao sitnice i gluposti. onda sam se šutnula u dupe i poželjela se trgnut, maknut iz kreveta, stana, kvarta... pa sam nazvala debelu i htjela je nagovorit na nedjeljnu šetnju gradom i sladoled uz ženske priče prepune ciničnih komentara. to je naime tradicionalno moj doprinos ženskim pričama... ali... kasno sam se sjetila i žena koja je provela vikend tulumareći, roštiljajući, smijući se i komunicirajući s ljudima - imala je već planove. who knew?? u posve istom raspoloženju upravo sam poslala poruku G-u. htjela sam nešto kratko i slatko pretočeno u sms. ili poziv ispunjen gugutanjem u polu-šali. ali... nije skužio hint. a meni se ne da objašnjavat... kružim u krug i u krug. ili trokut, osmerokut, votevr. geometrijski lik je ovdje nebitan. bitno je da krećem i vraćam se na isto mjesto, a zapravo ga nikad ne napuštajući. kao zlatna ribica, svijet oko mene se možda i mijenja, ali ja to ne zapažam. i nikako da se trgnem iz tog kruga. ili trokuta. |
ljuta poezija
|
sjebali mi se counteri, skidam sve jebem ti blog.hr |
