tenkgirl
31.05.2008., subota
my work here is done...
|
puknula me kreativnost i napravila sam par dizajnova za Audrey... a dobila sam još sto ideja... tak da... možda napravim za još kojeg sretnika... |
28.05.2008., srijeda
things to do before I die
|
nakon prošlog posta palo mi je na pamet hrpu stvari koje sam u nekom periodu svojeg života poželjela napraviti, pa sam po uzoru na hybrida napravila popis. nije još potpun, ali sviđa mi se... po nikakvom redu: - skočiti s padobranom - odseliti se u kuala lumpur - kad sam bila klinka to mi je mjesto zvučalo kao nešto najegzotičnije što sam ikad čula, pa sam momentalno poželjela živjet tamo... - roniti s bocama - budući se bojim duboke, tamne vode, kao i raznoraznih potonulih brodova, aviona i slično, ovo je glupo željet. al ja fakat mislim da bi se riješila straha da se suočim s njim. ili ne bi? - raditi za šankom nekog prejebenog kluba ili birca na plaži - nositi tangu na plaži - otići na put oko svijeta - jedno od onih krstarenje / vlak / đip safari putovanja... - imati three-way s dva tipa - probati freeclimbing - pucati iz pištolja - pjevati pred publikom - pa da i drugi znaju kako super pjevam, a ne samo ja  - imati psa. - dogu. padam na pse koji imaju veću glavu od mene. zvao bi se bruno. kao jedan moj bivši kojem sam uvijek govorila da ima pseće ime. ... |
26.05.2008., ponedjeljak
top 5 dream jobs
|
1. vlasnica bara ili kluba 2. pjevačica u blues baru 3. prevoditeljica filmova 4. vlasnica poljoprivrednog gospodarstva 5. organizator glazbenih događaja (evenata, jel te!) hmm... nigdje ne vidim radno mjesto administratora u konglomeratu... normalno je da ljudi u mojim godinama teže sigurnosti i stabilnosti, kako u poslu tako i u drugim sferama života. a što se tiče posla - ima li veće sigurnosti kod nas od rada u državnoj firmi? ili bar tako mislimo... moja mama, na primjer, smatra da je moj posao pao s neba i treba ga se držati ko pijan plota. što podrazumijeva da popis s početka ostaje ono iz naslova: "dream jobs". meni nekako nije ok odustati od tih nekih stvari o kojima sam sanjala ili mislila da su cool i da ću to nekad i ja biti / raditi / imati... osjećam se premlado za odustajanje od snova. možda krivo brijem, ali meni 28 godina nije puno. ne mislim da mi je krajnje vrijeme da se "sredim", što će reći udam / izrodim djecu / zadovoljim se s mediokritetom od života. ne mislim ni da bih trebala zbog godina, ako već zbog ničeg drugog, težiti udaji / rađanju / zadovoljavanju...  jer, kao, ako neću sad - kad ću?? vrijeme ide... tik, tak... katastrofa! e pa, ja bi baš radila ono što kao odgovorni roditelj ne mogu! prodala sve i otišla živjet na plaži u kuala lumpur! jebo sve, odoh! |
volume
|
bilo bi super kad bi čovjek mogao stišati zvukove oko sebe. npr. sjedi u uredu i čita zanimljiv blog o američanskoj političkoj sceni. i ono... zanima ga to! ali... dvije kokoši s kojima dijeli ured ne prestaju brbljati tonom višim od normalnog. nije to deranje, ali nije ni daleko. same su sebi smiješne i zanimljive. a čovjek jedva prati tekst koji ga stvarno zanima... baš bi bilo dobro imati neki volume button, pa da ih stiša do šuma... |
20.05.2008., utorak
once in a lifetime opportunity
nekoliko autoportreta. uživajte!       nekako sam si ljepša u crno-bijelo varijanti... |
19.05.2008., ponedjeljak
strastvena skupljačica... smeća
|
pospremila sam sobu danas. pospremila. ne počistila. jer, slojevi prašine su netaknuti. ali uklonila sam brojne hrpe odjeće, obuće, ručnika, torbica, sportske opreme (da, nevjerojatno!)... torbice spremam na jedan od dva načina. one jeftine, plac varijanta, uguram u jednu veliku koja stoji na dnu ormara. a one skuplje i/ili marka varijanta objesim na vješalicu uz sako ili košulju. povremeno ih presložim. iz razloga što mi one koje sam nosila ne stanu nazad. evo ih...  nisu sve. nakon što sam ih poslikala, pospremila i skinula sliku na komp, sjetila sam se da sam još par zagurala u mamin ormar. but you get the picture... što od ovoga nosim, možda se netko pita? recimo da sam polovicu nosila dovoljno da mogu reći da se "investicija" isplatila. nije loše, a? ja zadovoljna.  možda vam jednom uslikam svoje cipele. |
18.05.2008., nedjelja
ovo je moj 192 post
|
imala sam dobru volju ovaj vikend napisati tih 9 postova i popeti se na okrugli broj. ali jednostavno ovu buku u svojoj glavi nisam u stanju verbalizirati... mejbi sun. |
13.05.2008., utorak
par crtica
|
Što ćeš biti kad odrasteš: ne želim odrasti Omiljeni crtić: Tom and Jerry Omiljeno jelo: krumpir salata Pismo ili glava: glava Jesi li bila na spoju u zadnjih mjesec dana: ne Jesi li dobar vozač: nemam vozačku Posljednja osoba koja te nazvala: kolegica s faksa Slatko ili kiselo: slatko Tvoja slabost: hrana Cilj koji bi htjela postići ove godine: povećanje plaće Tvoja boja kose: trenutno prirodna, smeđa Jesi li se ikada selila: 7 puta Tvoja savršena pizza: s kulenom Jel ti zlo kad putuješ: da, u autobusu Visina: 168 cm Jesi li ikada bila na pozornici: da Idealan dečko: pametan, smiješan, zgodan – tim redoslijedom Imaš li kućnog ljubimca: ne Psuješ li: da Misliš li da si zgodna: iznimno ;) Kad si bila mala... često sam upadala u nevolje Kad sam tužna ili neraspoložena... ostanem u krevetu cijeli dan Jednom sam se napila i... ne sjećam se ničeg Sviraš li neki instrument: ne Omiljeni sport: boks, američki nogomet, nogomet Omiljeno piće: sok od limuna Vjeruješ li u Boga: ponekad Tvoja najljepša fizička osobina: oči Sviđaš li se sama sebi: ponekad Pepsi ili Coca-Cola: Pepsi Twist McDonalds ili Burger King: McDonalds Chicken McNuggets Lipton Ice Tea ili Nestea: Nestea od limuna Želiš li se udati: vjerojatno Poljupci ili zagrljaji: oboje Dešnjak ili lijevak: dešnjak Znaš li pjevati: prekrasno pjevam ;) Omiljeni dan u tjednu: subota Godišnji odmor iz snova: put oko svijeta Omiljeni okus sladoleda: punč Što te nasmijava: crni humor Jesi li ikada ukrala nešto u dućanu: da Što bi učinila s milijun dolara: odmor, kuća, auto – i još novaca O čemu razmišljaš čim se probudiš: smišljam razloge za ostat u krevetu Omiljeno godišnje doba: ljeto Bi li radije bila bogata ili slavna: bogata Tvoji strahovi: osamljenost Tvoji najbolji prijatelj(i): syren, debela, G Omiljeni predmet koji posjeduješ: Am-Ex kartica Jesi li škakljiva: jako Tvoja težina: je dobro čuvana tajna Omiljena čokoladica: Mars Omiljeni glazbeni smjer: rock, r'n'b, pop, blues Tvoj trenutni ringtone: Everything is gone - TSI Kako želiš umrijeti: mirno Jesi li pila alcohol u zadnjih mjesec dana: da Omiljena boja: ljubičasta Ovisna sam o... smijehu Jesi li bila zaljubljena: da Moji su roditelji... emocionalni invalidi Kakve cipele nosiš danas: balerinke iz Londona Omiljeni parfem: Alexander McQueen - Kingdom Imaš li tetovažu ili piercing: piercing Zlato ili srebro: srebro Omiljena knjiga: serija Miles Naismith Vorkosigan od Lois McMaster Bujold Cappuccino ili kava: Nescafe od vanilije Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled: da Voliš li oluje: ako sam unutra Omiljena žvakaća guma: zeleni orbit Jesi li ikada dobila batina: da Grizeš li nokte: ne od 7 razreda Tračaš li: da Žvačeš li otvorenih usta: ne Poštapalica: katastrofa Znaš li kuhati: samo ono što volim Baviš li se sportom: povremeno badminton Znaš li plivati: samo “ženski” |
09.05.2008., petak
60+ and horny...
|
u mojoj ulici stalno ima događanja. budući je slijepa ulica klinci su stalno na cesti i okolnim travnjacima. dečki igraju nogomet, curke se rolaju, a malo stariji igraju košarku. za one najstarije postoji i teren za boćanje, ali nije baš održavan i u ove 4 godine otkad sam doselila mislim da sam samo jednom vidjela djedice da igraju. ali... odmah kraj boćališta (jel se uopće kaže boćalište??) postavljeni su stolovi i klupe. ne one klasične sa samo dvije strane stola, već one sa sve četiri strane stola, što su najpogodnije za igrat belu i slično... čim malo zatopli u proljeće, djedovi iz okolnih zgrada se skupe i kartaju. prvo bude samo jedan stol zauzet, pa dva, pa na kraju sva tri i još ih par stoji sa strane i kibicira. svaki dan kad idem s posla, ja prolazim kraj tih stolova. i svaki dan razgovor zamre kad dođem dovoljno blizu da ih čujem. naravno, ne trebam ih ni čuti, znam kaj misle i kaj komentiraju tren nakon što se udaljim. osjetim njihove poglede i sprijeda i odozada. nije da su suptilni. isprva mi je smetalo. nije da sam neka uštogljena dama, ali mi je degutantno kad mi u sise bulji netko tko mi po godinama može bit djed. no s vremenom mi je postalo jasno da nema u tim njihovim pogledima nikakve zlobe i zapravo pohote. nikad nitko od njih ništa ne dobaci, eventualno mi ponekad zaželi dobar dan, a ja uljudno odgovorim i nastavim. ja sam mlada i, samim time, njima lijepa. a pri pogledu na mene, tako mladu i lijepu jel, i oni se osjećaju ili prisjećaju mladosti. i od tog jednog pozdrava se osjete sretnima. pa im taj moj prolazak postane high point of the day. a to je baš lijepo! |
02.05.2008., petak
drugo ime ljubavi
|
možda sam trebala ovaj post pisati noćas u pol 3 kad sam uteturala u sobu nakon cijelog dana na roštilju na kojem (iz meni još uvijek nepoznatog razloga) nisam jela, ali sam zato obilato pila. a možda i ne. još jedan u nizu dokaza da privlačim jebo-bi-al-da-mi-ne-uđe tip muškaraca (seksualac) se konačno izjasnio. i to negativno. to jest... on ne zna. e pa, zlato, ako ne znaš, onda ne bi. nebitno. barem znam na čemu sam, odnosno na čemu nisam. osjetila sam doslovce kako mi je laknulo. ne zato što je rekao ne (iako postoji i ta mogućnost, hmm...), već zato što konačno znam. uz to, uspjela sam posve suvislo inicirat i provest taj strašni definirajmo-ovo razgovor, pa sam skroz ponosna na sebe! zapravo, baš sam si super i poduzetna nekako... čak sam uspjela na djevojačkoj od frendice prošli vikend upoznat / zbarit / dat broj jednom zgodnom crnom... frajeru. koji se baj d vej, javio u utorak porukom i pozvao me na kavu... tako da, ne samo da se rješavam nepotrebne prtljage, nego i gledam nove samsoniteove kofere...  ok, ova metafora je ipak bila malo tu mač! za kraj sa zadovoljstvom zaključujem kako se ovaj blog polako pretvara u anarho-feminističko pljuvanje po muškom rodu i uzdizanje ženske snage i nadmoći nad... svim, zapravo! |
