Marketing
drugo ime ljubavi
možda sam trebala ovaj post pisati noćas u pol 3 kad sam uteturala u sobu nakon cijelog dana na roštilju na kojem (iz meni još uvijek nepoznatog razloga) nisam jela, ali sam zato obilato pila.
a možda i ne.
još jedan u nizu dokaza da privlačim jebo-bi-al-da-mi-ne-uđe tip muškaraca (seksualac) se konačno izjasnio.
i to negativno.
to jest... on ne zna.
e pa, zlato, ako ne znaš, onda ne bi.
nebitno. barem znam na čemu sam, odnosno na čemu nisam.
osjetila sam doslovce kako mi je laknulo. ne zato što je rekao ne (iako postoji i ta mogućnost, hmm...), već zato što konačno znam.
uz to, uspjela sam posve suvislo inicirat i provest taj strašni definirajmo-ovo razgovor, pa sam skroz ponosna na sebe!
zapravo, baš sam si super i poduzetna nekako...
čak sam uspjela na djevojačkoj od frendice prošli vikend upoznat / zbarit / dat broj jednom zgodnom crnom... frajeru. 
koji se baj d vej, javio u utorak porukom i pozvao me na kavu...
tako da, ne samo da se rješavam nepotrebne prtljage, nego i gledam nove samsoniteove kofere... 
ok, ova metafora je ipak bila malo tu mač!
za kraj sa zadovoljstvom zaključujem kako se ovaj blog polako pretvara u anarho-feminističko pljuvanje po muškom rodu i uzdizanje ženske snage i nadmoći nad... svim, zapravo!
Post je objavljen 02.05.2008. u 13:15 sati.