tenkgirl
02.06.2008., ponedjeljak
ovo je moj 200 post i neće biti ništa posebno
|
čini se da nitko nije na istoj valnoj dužini sa mnom. provela sam cijeli vikend gledajući gilmorice i želeći da i sama prolazim zaljubljene faze tinejdžerskog života, sve one dramatične, velike i meaningful događaje, a koji nam se za par godina čine kao sitnice i gluposti. onda sam se šutnula u dupe i poželjela se trgnut, maknut iz kreveta, stana, kvarta... pa sam nazvala debelu i htjela je nagovorit na nedjeljnu šetnju gradom i sladoled uz ženske priče prepune ciničnih komentara. to je naime tradicionalno moj doprinos ženskim pričama... ali... kasno sam se sjetila i žena koja je provela vikend tulumareći, roštiljajući, smijući se i komunicirajući s ljudima - imala je već planove. who knew?? u posve istom raspoloženju upravo sam poslala poruku G-u. htjela sam nešto kratko i slatko pretočeno u sms. ili poziv ispunjen gugutanjem u polu-šali. ali... nije skužio hint. a meni se ne da objašnjavat... kružim u krug i u krug. ili trokut, osmerokut, votevr. geometrijski lik je ovdje nebitan. bitno je da krećem i vraćam se na isto mjesto, a zapravo ga nikad ne napuštajući. kao zlatna ribica, svijet oko mene se možda i mijenja, ali ja to ne zapažam. i nikako da se trgnem iz tog kruga. ili trokuta. |
