| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
..nekako se desilo da sam ja totalno ostala bez inspiracije za ovo mjesto.. kao što u 9 mjesecu nije bila stvar u rokovima, tako ni sad nije stvar u nedostatku vremena (ja sam na filozofskom, zaboga!), nego mi se jednostavno ne da... i pravim se blesava već neko vrijeme, sve se nadajući da će me inspiracija pronaći negdje putem, al ko zna di ta mene traži, jer još se nismo srele.. nalazim se u fazi kada radije pišem mejlove usmjerene baš nekom konkretnom, i ovo pisanje nikom određenom me zbunjuje odjednom, a siguran pristup koji sam dosad često koristila - bježanje u cinizam, nije opcija, budući da sam trenutno previše sretna da bih znala biti kreativno cinična prema ičemu. zadnja dva dana zapitkujem svoje prijatelje žele li moj blog na čuvanje, vodeći se po principu "ja ih volim čitat, pa valjda će i drugi..". misteriozni netko je pristao razmotriti mogućnost, i ja se toplo nadam da će vas počastiti s par svojih mudrosti.. prepuštam ovaj prostor ljudima koji imaju što za reći, a ako se odlučim vratit, već ćemo se nekako dogovorit šta ćemo s tim... ljudi smo, nismo ferovci :) poseban pozdrav onima koji su refreshali ovu stranicu, mada toliko dugo nisam pisala :) |
|
Kako masturbiraju sudionici big brothera? - postavljeno je pitanje danas na jednoj ženskoj kavi. Pored onolike pompe što se digla kad je neka cura presvlačila majcu, pa je svekolika javnost vidila njene sise, mogu zamislit kako bi izgledalo da nekoga prikažu kako se olakšava; em bi Sanja napravila show na tu temu, em bi Crkva digla halabuku da promoviraju prosipanje sjemena. Big Brother je ionako, uz Harryja Pottera, djelo Sotone. Uglavnom, smislile smo par načina na koje bi se to moglo izvest a da se ne skuži, mada je zaključak bio da je ovaj slučaj lakši ženama, pa im sad manje zamjeramo što je njima lakše pišati po šumama. sad je 1:1. al stojeći u tramvaju nakon tog razgovora, zapitala sam se, s povećim zakašnjenjem za svekolikom hrvatskom javnosti, bi li ja mogla izdržat 100 dana u onoj kući, i ako slučajno bi, kako bi mi bilo. svatko tko je netko u hrvatskoj već je prije par tjedana morao razmišljati o tome, jer je ekipa rtla išla po tom njihovom partiju i redom pitala za mišljenje mineu, jackuesa, ivanu kindl i ostale ljude čija nam mišljenja uvijek toliko znače. ali mene niko nije pitao, pa sam uspjela ignorirati čitavu stvar, dok mi nije postalo predosadno u tramvaju. i što sam zaključila? zaključila sam da mi ne bi bio toliki problem što me stalno prate kamere, jer bi se s vremenom navikla na činjenicu da su tu i da u najmanju ruku stotine tisuća ljudi gleda kako ja perem čaše. vjerojatno bih nakon nekog vremena prevladala strah od toga kako ja tim ljudima sad izgledam, i počela koristit metodu koju koristim u svakodnevnom životu - što god da napravim i što god da kažem, nekima ću bit simpatična, a nekima ću ić na jetru, pa je najmanje naporan scenarij da budem jednostavno ja. ako je nekome to dosadno, koga vraga gleda big brother, zaboga. ali ne znam kako bih se mogla odreći svog života na 100 dana. prva stvar, 100 dana bez neta, helooooooooooou. sto dana bez mejlova, sto dana bez ženskih sex-i-grad kava, sto dana bez priča o perlicama i fimo-masi, sto dana bez blesavih hihotavih i nezamislivo kreativnih ljudi kojima sam se okružila, na 100 dana da se odreknem ljudi koje sam godinama tako marljivo skupljala, vjerojatno bih nakon par dana počela pokazivat neke od simptoma koje smo učili na psihopatologiji. negdje kod stanice na savi došla sam do zaključka da mi prijatelji služe tome da me podsjete na to tko sam ja uopće, a kod knežije sam se počela pitati kako to da ja to uporno zaboravljam. poražavajuća činjenica da nisam sigurna tko sam bez svojih prijatelja sustigla me na srednjacima, a na jarunu zaključak da je to valjda razlog zašto ne kužim kako se neki ljudi mogu samo skupit i otić živit i radit na drugi kraj svijeta. kvragu, a taman sam prije mjesec dana, učeći razvojnu psihologiju, zaključila da sam, eto, izgradila vlastiti identitet. imam još posla, reklo bi se. |
 pa seve, ćeri materina, šta ti je ono trebalo.. mislim, ko 2004. ide napravit pismu koja se zove hrvatica, zar ne misliš da je baš sad najgore vrijeme za to, zar ne misliš da je to sad već jedna od onih riječi koje svima izlaze na uši? mislim, pa di si bila prije 10 godina, kad je bilo jako in busat se u prsa, pa čak i prije dvije godine, da te thompson zove kao gosta na koncertu, dok on pjeva o genima kamenim, al ti izdaš tu pjesmu kad... kad se više nikome ne sluša o tome kako smo mi ovakvi i onakvi i toliko drugačiji od drugih.. evo, tek neki dan, bilo je pitanje u nedjeljom u 2 ko su nam bolji susjedi; slovenci ili srbi, i pobijedili su srbi, ženo, je l ti imaš osjetilo mirisa uopće, je l ti mirišeš da je to neko malo drugačije vrijeme, pa to pitanje bi bilo svjetski skandal prije par godina.. sve što je bilo in '94. je izašlo van, i grunge i kombinezoni od jeansa, i bon jovi i prokleti nacionalizam u banalnom kontekstu.. mislim, ženo, neki sam dan ispunjavala upisni list na faxu, i pitala se čitave 4.2 sekunde zašto imam osjećaj nelagode kad na crtu pored narodnost moram upisat "hrvatica". kao, što se sad moj želudac buni, pa to sam, šta sam drugo, jedva da sam bila di drugo, eskim nisam, to je sigurno,a ne smin napisat slavonsko-vlaška splićanka u zagrebu, a nije ni čudo da mi je muka pred tom riječi kad je uvijek čujem u ovakvom kontekstu; uvijek se neka seve nacionale busa u prsa što je prava hrvatica i vjerna ko opatica. i onda mi se još u edu diraš. ej, u edu! jest da se prodo čovjek malo, al i neka je, ljetos mi je stane pričala kako t.b.f.-ovci nemaju kinte, a baš smo gledali grdovića kako izlazi iz svog brand new ferrarija (? ili... ne znam, meni se auti dijele na crvene i one druge, ovaj je bio crveni), i vata se za glavu jer su mu, eto, srušili neke ogromne stanove bez građevinske dozvole, i svima se srce paralo dok čovjek samo što ne zaplače, naslonjen na svoje friško ulašteno auto. a edu viđam stalno kako čeka tramvaj na srednjacima. i da si rekla da je napuhani glavonja, ne bi me bilo briga, al kad ga po nacionalnoj osnovi.. hej, ženo, više nije uvreda nekome reć da je "bosanac", napokon smo se sjetili da su nam ti susjedi još najpotrebniji od svih, napokon smo se sjetili da hrvati nisu smiješni, vidiš li da su televizija i kino-dvorane prepune đurića, vidiš li da su knjižare prepune jergovića, a radio-stanice vrve od ede. dušo moja, ja sam valjda jedina osoba koja incident na jahti nije doživila kao posebno ponižavajući po tebe, u mojim si očima dno dna jer pjevaš stvari tipa raste trava zelena zelena zelena, srce je moje veliko ko kuća, i slična remek-djela ljudske gluposti, i uvijek ću pored prave hrvatice uzet čovjeka koji je pravo rado viđen. |
|
rekla je shea upravo. nemam dovoljno razvijene mišiće lica da facijalnom ekspresijom izrazim svoje čuđenje zbog te rečenice. stvar dobiva novi smisao kad me podsjeti da je kičma nekadašnji dorisin štakor, kojeg je dala nekim drugim ljudima jer ga njena mama nije mogla organski. njegovi sadašnji vlasnici pornašli su već dovoljno ljudi koji su voljni udomit štakorče, pa im sad samo treba jedna mama :) ne znam šta ova moja misli o tome, u zadnje vrijeme samo drijema. uglavnom, eo opet nje malo, za kolegicu philo.. ti, blaže, nemoj gledat :)  pantan-aginica, borna i mmmmmmmm jabukaaaaaaaaa   |
|
jučer mi je pikabu prvo poslala nekoliko smsova da provjeri je l mi srce kuca, onda sam našla poruke na icq, a sekund posli toga i mejl sadržaja "jesi živa brale?". nisan ni skužila da joj se nisam javila otkad sam došla u zagreb da, i došla sam nazad u zagreb. i onda idem nazad u split. i čini mi se malo nelogično sad da su i zagreb i split "nazad", ali jesu. prije sam išla u zagreb, a vraćala se u split, a sad se nekako vraćam i u jedan i u drugi. uglavnom, mislim, ne piše mi se nekako.. odvikla sam se od tipkanja, mejlovi se dese samo kad onako iscure iz prstiju sami od sebe. niz dugačkih poruka na icq desio se sinoć jer sam s mamom probavala neko makedonsko vino (btw, bilo je jako fino i ne znam zašto to ne radim češće. probajem vina s mamom, mislim. kakva sam ja to dalmatinka ako pijem cedevitu nakon ribe) uglavnom, vratit ću se ja i na blog (treće mjesto na koje se "vraćam"), a u međuvremenu... ma evo vam jedna od novijih slika pečjaka  |