Marketing
vjerna ko opatica? kome to?
pa seve, ćeri materina, šta ti je ono trebalo.. mislim, ko 2004. ide napravit pismu koja se zove hrvatica, zar ne misliš da je baš sad najgore vrijeme za to, zar ne misliš da je to sad već jedna od onih riječi koje svima izlaze na uši? mislim, pa di si bila prije 10 godina, kad je bilo jako in busat se u prsa, pa čak i prije dvije godine, da te thompson zove kao gosta na koncertu, dok on pjeva o genima kamenim, al ti izdaš tu pjesmu kad... kad se više nikome ne sluša o tome kako smo mi ovakvi i onakvi i toliko drugačiji od drugih.. evo, tek neki dan, bilo je pitanje u nedjeljom u 2 ko su nam bolji susjedi; slovenci ili srbi, i pobijedili su srbi, ženo, je l ti imaš osjetilo mirisa uopće, je l ti mirišeš da je to neko malo drugačije vrijeme, pa to pitanje bi bilo svjetski skandal prije par godina.. sve što je bilo in '94. je izašlo van, i grunge i kombinezoni od jeansa, i bon jovi i prokleti nacionalizam u banalnom kontekstu..
mislim, ženo, neki sam dan ispunjavala upisni list na faxu, i pitala se čitave 4.2 sekunde zašto imam osjećaj nelagode kad na crtu pored narodnost moram upisat "hrvatica". kao, što se sad moj želudac buni, pa to sam, šta sam drugo, jedva da sam bila di drugo, eskim nisam, to je sigurno,a ne smin napisat slavonsko-vlaška splićanka u zagrebu, a nije ni čudo da mi je muka pred tom riječi kad je uvijek čujem u ovakvom kontekstu; uvijek se neka seve nacionale busa u prsa što je prava hrvatica i vjerna ko opatica.
i onda mi se još u edu diraš. ej, u edu! jest da se prodo čovjek malo, al i neka je, ljetos mi je stane pričala kako t.b.f.-ovci nemaju kinte, a baš smo gledali grdovića kako izlazi iz svog brand new ferrarija (? ili... ne znam, meni se auti dijele na crvene i one druge, ovaj je bio crveni), i vata se za glavu jer su mu, eto, srušili neke ogromne stanove bez građevinske dozvole, i svima se srce paralo dok čovjek samo što ne zaplače, naslonjen na svoje friško ulašteno auto. a edu viđam stalno kako čeka tramvaj na srednjacima.
i da si rekla da je napuhani glavonja, ne bi me bilo briga, al kad ga po nacionalnoj osnovi.. hej, ženo, više nije uvreda nekome reć da je "bosanac", napokon smo se sjetili da su nam ti susjedi još najpotrebniji od svih, napokon smo se sjetili da hrvati nisu smiješni, vidiš li da su televizija i kino-dvorane prepune đurića, vidiš li da su knjižare prepune jergovića, a radio-stanice vrve od ede.
dušo moja, ja sam valjda jedina osoba koja incident na jahti nije doživila kao posebno ponižavajući po tebe, u mojim si očima dno dna jer pjevaš stvari tipa raste trava zelena zelena zelena, srce je moje veliko ko kuća, i slična remek-djela ljudske gluposti, i uvijek ću pored prave hrvatice uzet čovjeka koji je pravo rado viđen.
Post je objavljen 06.10.2004. u 11:03 sati.