Kylie u Beču

srijeda , 21.05.2008.

Slijedi izvještaj s Kylie, iako ću vam otkriti da sam Telica iz prethodnog posta baš ja, Tedica, a i naporno mi je pisati u trećem licu, pa ovaj puta iz prve ruke.

Da se razmemo odmah na početku, nisam fan, barem nisam bila fan Kylie Minogue, pa moje slušanje njezinih pjesmuljaka nikada nije prelazilo okvire lokalnih čaga i đuskanja na Locomotion i I should be so lucky. Kora je baš voli oduvijek, što mi oduvijek isto tako bio smiješno, jer kako netko može cijeli život slušati Sisters of Mercy, Smithse i Kylie, ali eto, voli je žena zbilja oduvijek i bila turbo sretna kad se ova u punom sjaju prije par godina vratila na scenu.

Meni Kylie postala mila zbog Kore, pa sam tako i odlučila ići na koncert, a i nikada nisam bila na koncertu u bečkoj Stadthalle (red veličina (hebote, kak mrzim ovu kolokaciju a mrzim i riječ hebote) nekoliko naših Domova sportova).



Ponovno sam posudila auto i na put, no samo autobahnom, nema šalabajzanja jer nije bilo vremena za gubljenje. E da, putem smo stale, po Korinoj preporuci na jednom mjestu nekih 80tak km pred Bečom, zove se Oldtimer. Tamo bih ja voljela stanovati i jednog dana kad se obogatim na bloganju i drugim glupostima na koje gubim dragocjeno vrijeme, doći ću do vlasnika i reći im „Wieviel?“, što prevedeno na hrvatski znači „Kol'ko sestro/brate tražiš za ovaj hotel?“. Bokte, hotel in the middle of nowhere, okolo samo planine, bregovi, zelenilo i mir i tišina. Kako je hotelčić na padini, ispod njega si vlasnici dali ograditi prostor za zecove, za papige, za đukce, za djecu (mame mi, jedan kazev je za djecu, s ljuljačkama, klackalicam i slično) te mali ribnjak za, pogađate, ribe, i to zlatne ribetine od nekoliko kila, nisam to nikad vidjela. E tamo bih ja voljela stanovati.



Fotke nisu neke jer su fotkane mobom (ponovno zaboravila fotić!) ali vidite barem dio svega, bit će i par jadnih fotki s koncerta.



Nakon uživancije u prirodi, pohitale u Bečiku, pa ravno u Stadthalle. Kora već bila tamo na koncertima pa joj nije bilo neobično, a ja sam od šokova više vrsta zanijemila i cijelo vrijeme se pitala „pa zašto smo se oslobodili habsburške monarhije, pa tak bi nam lijepo sad bilo!“



Prvo, osiguran parking, osigurana garderoba. Sokovi, grickalice na svakom uglu i češće, ali nema cuge u limenkama pa da gađaš pjevačicu ili mene na primjer, o ne, dobiš cugu u plastičnoj krigli koju platiš fino 1ojro pa da vidim, majci, tko će bacat krigle po podu! Druga turbo divna stvar je zabrana pušenja na koncertu (je, serite pušači, al' ja i dok sam pušila nisam pušila na koncertima nego sam pjevala i plesala a drugi pušači bi mi se redovno negdje „zalijepili“ pa tako imam nekoliko komada odjeće te torbica sprljenih), pa tko želi pušiti lijepo izađe u hodnik i tamo puši a ne smrdi meni kraj uha. Treća stvar, nitko se ne gura, heeeeeej, to je jedna od stvari zbog kojih mrzim u Hrvackoj ići na koncerte, svi me guraju, udaraju, proguravaju se ispred mene i tako, a ovdje toga nema – samo me je jedan dečko malo, ali ono, mrvku, okrznuo rukom dok je prolazio i odmah je bilo „Oh, Entschuldingung!“ na što sam ga skoro zagrlila. Četvrta ili peta stvar, ne brojim više, je činjenica da je na koncertu valjda 80% publike bilo gej orijentacije, što me posebno očaravalo, ne samo to što sam se nagledala savršenih muških tijela dok plešu i skakuću, nego činjenica da na to fakat nitko (osim valjda mene, mea culpa) nije obraćao pozornost. Nego, pojma nisam imala da je Kylie takva gej ikona, jebate, ljudi se poludjeli kad se pojavila, strašno nešto.

Sedamdestpeta stvar je i to da je pozornica na neku fora tak namještena da nema dijela dvorane iz kojega je ne vidiš.



A sad da nabrajam malo stvari koje su mi se svidjele kod Kylie. Prvo, ona je preživjela rak dojke, dala sve od sebe da se to ne zataška nego je hodala i ćelava i bolesna i svakakva a i nakon što je imala sreću da preživi taj užas daje sve od sebe da promovira rak dojke (ju, što ovo glupo zvuči, al nadoći ću na ono što želim reći) u smislu da je to užas koji prolazi svaka 9 ili 10 žena, znači svaka 9 ili 10 od nas, heeej, divna je, svidjelo mi se što o tome priča.



Drugo, neposredno vezano uz to je i činjenica da je na koncertu uspjela ostvariti zavidnu komunikaciju s publikom a to fakat nisam očekivala od zvezde i selebritija njezina ranga. Prve riječi su joj osim Good evening, Vienna, valjda bile, My, my, my, again some familiar faces i ekšli je pričala s ljudima iz prvih redova, neki koji je prate po cijeloj europksoj turneji, pozdravljala se i slikala, jer, glete, sad uspoređujem nju s Peppersima koji dobro da su pozdravili ljude (ako i jesu) u Inđiji, a ona je u svakoj pauzi pričala s ljudima, komentirala nešto i stajala možda metar od publike. Nije bilo sražara u vidu nabildanih muških bez vrata, nije bilo ograde, samo pozornica, visine recimo u ravnini mojih sisa i ona i publika.



Treće, zbilja je mala, slatka ko bombona i nikako ali nikako nemrem pojmiti da će napuniti 40 kroz koji dan, prirodno je lijepa, ja sam zavidna pa to ne vidim nego komenitram kako ima manje bora od mene, ali Kora se profesionalno razumije u botoxiranja i zatezanja i veli da ziher ništ nije mijenjala.



Sedmo, zrači jako pozitivno, toplo i „domaće“, kak ja to volim reći, ne kao da je Hrvatica nego kao da je Slavonka, tako mi zrači.



Dvajstpeto sam zaboravila ali eto, još jednom naglašavam da je bila divna. Odlično pjeva i to sve u živo, nema plejbeka i matrica, što me isto začudilo. Vidi se da je puuuno truda i para uložila u pozornicu jer je to bio „cirkus“ u pravom pozitivnom smislu te riječi. Scena se mijenjala stoput, pa smo tako vidjeli Kylie od gejša izdanja do amerikan čirliders izdanja i sve izgelda jedno bolje od drugoga. Kostime tj. odjeću za nastup im sve radio Gaultier, a usudila bih se reći, iako to nisam nigdje pročitala, da je imao utjecaja i na pozornicu. Plesačice i plesači su bili pravi akrobati, ne mogu vam to opisati, ali zamislite najbolje i najsavitljivije plesače na svijetu a ovi Kylieni su još bolji, bacali se, padali, plesali, ma čudo jedno. Koru sam malo nervirala jer sam prvu polovicu koncerta samo stenjala, eli eli lama azaftani ali u modernoj verziji prevedeno kao o blože, o blože, zašto nemam kameru, a drugu polovicu sam kao snimala malo s mobom, pa vam eto snimkice, barem mini djelić onoga što sam uhvatila, pa kome se da.



Sutradan sam čitala reviews u novinama, i taktak su, ili pozitivne ili jako negativne u smislu da je jako puno novaca spičkano na bućkuriš tema i svjetla, što me jako naživciralo, ali znam da su Austrijanci takvi, pa sam se ohladila.



E da, još četrdestpeta pozitivna stvar, koncert najavljen u 19.30, koncert počeo u 19.30, na moje čuđenje jer kod nas na Balkanu koncerti počinju u 1 ujutro i traju do 4 ujutro pa tko može ide, a tko ne može ne ide. Ja sam valjda prestara pa više ne idem. A ovo, prava milina, koncert završio u pola 11 i još smo imale bajnog vremena za salsa restač i poslije šampanjer bar, hihihi.

Uj, al sam odužila... ukratko: bilo mi super, jedva čekam opet.