Human(itarn)o

petak , 30.11.2007.

Kako u posljednje vrijeme ne prođu vijesti koje ne oplačem, prestala sam ih gledati, no nažalost tužne informacije pronađu mene i same. Ne mogu napisati ni slova o tragediji na Rabu, ni slova. Sinoć sam međutim u polusnu vidjela u „Provjerenom“ priču o jednoj curici iz Pakraca rođenoj bez podlaktice u obitelji koju su valjda svi osim Boga zaboravili. No, nisam plakala nad njezinom sudbinom, nego sam se zapravo rasplakala nad humanitarnim činom jedne druge curice iz Kaštela (mislim da ima svega 14 godina) koja je pogledavši prilog o curici iz Pakraca motivirala čitav svoj razred, školu pa i župu da se pokrene i pomogne curici iz Pakraca: svakog mjeseca na račun obitelji iz Pakraca slijevat će se duplo više novca od njihovih sadašnjih prihoda a osim toga ta curica (ne mogu vjerovati da sam joj zaboravila ime, jer zaslužuje da ga napišem najvećim i najdebljim slovima) organizirala je i skupljanje poklona za prvu curicu i njezinu sekicu. Pola stvari iz priloga nažalost nisam čula jer sam plakala iz pete valjda, onako kao u crtićima kad suze frcaju na sve strane, ganula me strašno cijela priča, akcija koju je organizirala jedna klinka o kakvima ne čujem često jer se nije pofajtala pred školom i snimila mobitelom ili skidala gola pa snimala mobitelom ili snifala ljepila i upaljače jer to su klinci o kojima ja čujem u vijestima. Ne, ova klinka je čovjek s velikim č a o takvima se malo čuje jer takve priče ne dolaze na naslovnice. Ako je netko gledao prilog, molim lijepo da mi napiše ime te male iz Kaštela!

Ovih dana sam involvirana u jedan humanitarni koncert koji će se večeras održati u Ciboni a najavljivan je kao spektakularni koncert čiji prihod ide za Zakladu Ana Rukavina. Uopće ne sumnjam da će koncert biti spektakularan i nema razloga da dvojim je li uistinu humanitarnog karaktera – za one koji ne znaju, sam Carreras je sredinom osamdesetih jedva preživio leukemiju, istu bolest koja je ubila našu Anu, a otada se gotovo u potpunosti posvetio humanitarnom radu.

Htjela sam zapravo istaknuti nešto drugo: po meni koncert najavljivan kao „koncert za Zakladu Ana Rukavina“ znači koncert čiji kompletan prihod ide Zakladi. Tako sam naivno mislila. To bi po meni značilo da se pjevači odriču honorara, svi drugi glazbenici također, nalazi se besplatan prostor, ozvučenje, rasvjeta i sve drugo što treba za jedan koncert. Ali ne, od ovoga koncerta za Zakladu će se odvojiti 100.000kn. Sad vam to s moje strane može zazvučati nezahvalno jer je 100.000kn danas veliki novac i Zakladi svakako dobrodošao, ali ja tu u obzir uzimam činjenicu da najjeftinije karte stoje 270kn, što je prilično visoka cijena za koncert humanitarnog karaktera. Sad kad podijelim 100.000kn s 270kn (vadim kalkulator i računam) dobijem činjenicu da je to prihod od svega 370 prodanih karata a u Cibonu stane više tisuća ljudi i sve karte su rasprodane već danima.

Vjerovali ili ne, ali organizacija cijelog koncerta stoji otprilike 400.000 eura jer je bina, tu računam ozvučenje i rasvjetu, navodno svemirski skupa, oglašavanje da ne pričam a ima i dosta troškova sa strane, ne mogu vam sad točno ponoviti kojih jer mi je mozak stao kad sam čula da od jednog tako grandioznog koncerta samo 100.000kn ide našoj Zakladi. Izvođači, svaka im čast, su se uistinu odrekli honorara i osim tih 100.000kn odlučili i da prihod od prodaje cd s koncerta ide za Zakladu, što je zbilja hvale vrijedno, ali tu je i famozna kvaka 22: Zaklada će sama morati prodavati taj cd ako želi prihod od prodaje jer jednostavno ne postoji neki drugi način da se izbjegnu dodatni troškovi. Najbolja stvar od cijele priče je besplatan PR za Zakladu zapravo jer se nadam da će ljudi kojima je karta recimo bila preskupa odlučiti barem dio toga novca uplatiti Zakladi.

Ne znam kako vama sad zvuči ovo moje blebetanje, ali sve mi to ostavlja neki čudan okus u ustima i ponovno dolazim na svoju misao da ako želiš djelovati humanitarno možda je najbolje da:

1. sam organiziraš neku akciju u kojoj ćeš znati gdje odlazi svaka lipa, a to je recimo napravila moja drugarica Ines Jemrić prošle godine i skupljala novce i darove za klince iz doma u Laduču a njihovo veselje joj je bio najbolji poklon koji je osobno ikada dobila. Takvo što iziskuje puno angažmana i rijetki su u mogućnosti odvojiti vremena, snage i živaca za to. http://www.blog.hr/
Izlaz

2. uplatiš nešto na račun osobe, obitelji ili udruge čije aktivnosti želiš podržati jer na taj način znaš da si učinio dobro djelo a da njemu neće profitirati neki organizator koncerta ili okupatorski Dojče Telekom koji često udrugama (pa i našoj Zakladi) ustupi one humanitarne brojeve na koje ljudi zovu u uvjerenju da svih 6.10kn i PDV idu u humanitarne svrhe a zapravo se Okupator odrekne samo dijela prihoda. Stoga je bolje direktno uplatiti potrebitima, a kako će dalje ta osoba, obitelj ili udruga novce distribuirati ili koristiti nije na vama, ali zapamtite da „neko to od gore vidi sve“.

Kako dolazi ono vrijeme u godini kada su mnogi voljni djelovati humanitarno i odriješiti kese, predlažem vam da dobro razmislite kome i kako darujete. Nije isto dati 5kn klincu koji svira harmoniku i dati mu recimo čokoladu, kako ja radim. Lovu će mu mrknuti roditelji ili hm,hm, skrbnici a čokoladu će pojesti sam.

Kako srcem i dušom vjerujem i podupirem Zakladu Ane Rukavine i znam ljude koji tamo barataju novcima, najiskrenije vas pozivam da uplatite koliko možete na račune Zaklade:

žirac:
PBZ 2340009 - 1110261855

devizni:
PBZ 703000-042512
IBAN: HR10 2340 0091 1102 6185 5
SWIFT CODE: PBZGHR2X

Kunem vam se svim svojim zverkama da ćete na taj način zasigurno izbjeći sve moguće manipulacije i nejasnoće, a podupiranjem rada Zaklade jednoga dana možete spasiti život svojim najdražima, sebi, ali i svim drugima oboljelima od leukemije i limfoma koji su do osnivanja Registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži imali vrlo male šanse za oporavak.

Hvala na čitanju!