Dragi filmovi.

ponedjeljak , 07.05.2007.

To je kategorija "baš me boli dupe jesu li kvalitetni ili ne, bitno je da su mi dragi".
Nisam stigla za vikend jer sam ga provela u samosažaljevanju. Danas vidim da od toga nema koristi pa odustajem. Pogledala sam zato 2 filma u kinu (nemoj da mi netko sere sad zbog trošenja novca - ne pušim sutra će biti 4 mjeseca, na dijeti sam - molim lijepo uštedjela sam oho-ho love).
Jedan je Spiderman 3. moraš biti debil da odeš gledati treći nastavak bez gledanja prva dva. Dobro, nisam nešto propustila jer mi je sve to deja vu iz stripova ali ajde. Nervirale me horde tinejdžera koje su u grupama dolazile na predstavu. Jedna ekipica iza mene, trinajst im je godina tek, gledala je taj film već dva puta u kinu i još jednom kod Leona na kompu jer mu ga je tata spržio. Kako znam to? Pa derali su se na sav glas i malo mi je falilo da se pretvorim u svoju karikaturu i izderem se na djecu da pas mater onome tko ih je odgojio tako neodgojene ali nisam jer je to učinila jedna bakica pored mene. Koja je, uzgred budi rečeno, u kino dovela unuka (Ivan, 7 godina) kojemu je cijeli film čitala. I to čak dobro, moram priznati pa sam na trenutke mogla zatvoriti oči i uživati bez bojazni da dobijem epilepsiju od dinamike na platnu ili oglušim od zvučnika koji bi pola MIrogoja probudili da su bliže. Užas. Ocjena +2 (sve više od +1 ide na račun efekata i meni zgodnog tupavka Tobeya).
Drugi kinski film je Miss Potter, o Beatix Potter, meni najdražoj engleskoj spisateljici za dječicu. Iako me Zellweger ili Zelwegger ili Zellwweggerr (nemam pojam kak se piše a ne da mi se guglat) sekira već godinama, uz izuzetak Bižit Jones, ovdje je dobra, dikcija izvrsna, čak štoviše. Pustila sam i suzicu koju, to je bilo neplanski ali se dogodilo. To vam je film za otići pogledati s djecom, ženskom djecom nikako dečkićima, ili drugaricama koje znaju ime vaše prve ljubavi i s koliko godina ste prvi puta spavali s dečkom (ili curom for that matter, otkud znam s kim spavate?!). Ocjena -4. Sve manje od 5 ide na račun nesretne prve ljubavi i suza koje sam prolila.
Jesen ti Konzumove jagode!!! Otpalo mi pola plombe od glupe jagode upravo!!!!!!!!!!!
To be continued...
***
Nemreš ti vjerovati, stvarno ne muljam, otpalo mi pola plombe od jagode. Daklem... gdje sam stala.
Ah da, gledala sam još jedan film na DVD. Zove se Me And You And Everyone We Know. Pravi Sundance, if you know what I mean, prvo sam zijevala da bih ga na kraju pogledala i u subotu i u nedjelju. Jako dobar. Usudila bih se reći -5.
Znam da mislite da sam luđakinja što tako provodim vrijeme kada ostanem sama preko vikenda, ali eto, sigurno iv i imate neke pizdarije. Ja barem otvoreno velim da uvijek piškim s otvorenim vratima i znam da nisam normalna, ali mislim si, pa tko uopće je?!
Mene filmovi opuštaju, vesele me, pa čak i onda kada su tužni, i općenito ne mogu navesti jednu lošu stranu gledanja filmova. Jao, da, neka mi oproste Svibanjka, Zricko i Suputnica ako sam ih (a znam da jesam) zabrinula. Neće se ponoviti. Radim na osnaživanju. Hvala vam.
***
Opet sam išla gledati rupu u plombi i isprobavati boli li me. Ne boli. Puj, puj, puj, da ne ureknem.
***
A sad ti filmovi iz naslova. To su dakle filmovi koje sam pogledala milijardu puta i bez obzira na kvalitetu oni spadaju u meni najdraže filmove. Idemo redom, kako mi padnu na pamet.
My Fair Lady: sad će mi se kuma buduća pobljuvati ali ja taj film strašno volim otkad znam za sebe. To je jedan od prvih video-kazeta koju smo nabavili, jer moja mama obožava ovaj film pa je to prenijela i na mene. I općenito ljubav prema pjevanju i mjuziklima. To znam ama baš sve pjesme napamet. Osječki HNK je prije dosta godina uprizorio ovaj mjuzikl i ja sam kao curica još bila rezignirana jer ne pjevaju na engleskom i ne sliče glumcima iz filma. Pametnome dosta.
Pulp Fiction: dvoumila sam se bih li ga stavila tu jer sam u međuvremenu razvila određenu dozu netrpeljivosti prema gosponu režiseru Poremećen-sam-totalno-imam-mali-pimpek-i-njime-drkam-na-Umu-Thurman (oprostite na jeziku ali to mu je puno ime) ali ovaj film je bio prekretnica u mojem poimanju filmova i razvijanju scena i svega uopće u vezi režije. Genijalan je to film i dalje, ali zadnji puta sam ga gledala valjda prije 8 godina, nemam pojma. I dalje znam napamet sve.
Vlak u snijegu: film moga djetinjstva. Imala soundtrack na ploči. Gali, priznaj da to nisi znala ali da si sad vesela! Mislim da je Slavko Štimac bio moja prva filmska ljubav. Nenadmašan je i u Bošku Buhi i ovdje. Svojedobno sam dadiljala sina moje profesorice iz srednje (da Skoro Poznata, baš od te) i zarazila sam dijete filmom tako da smo ga zapravo gledali skoro svaki dan kad bih došla k njima.
Još jedan film iz ove kategorije su i neizbježni The Gonnies. To mi je zaista jedan od naj, najdražih filmova, ali o njemu sam pisala već dva puta koliko se sjećam, pa neću opet, a i Kućanice će uskoro. Ej, gleda li tko osim mene tu poremećenu seriju?
Još jedan legendarni je i Mi nismo anđeli, ali samo prvi dio. Skoro pa cijeli znam napamet ali to je kod nas postao kultni film u toj mjeri da s drugaricama kumama ili bratom rijetko provedem dan da se ne dotaknemo barem nekog citata. Oš ti..ili da ja... ma ajde upadaj! ili Mala, zaboravila si kosu! Mislim, nemam riječi. Inače volim srpsku kinematografiju!
I ček, jel to pet?! Ma, ima njih još, teško mi se zbilja ograničiti na samo nekoliko. Poslije se uvijek sjetim još hrpe njih. Evo, Love Actually mi je zakon i About A Boy, genijalan naprosto. Ajoj i East Is East svima preporučujem također. To bi sad zbilja bilo sve. Odoh napraviti neki šejk od jagoda zubolomilica i trulih jabuka jer drugo nemam a danas jedem samo voće. Bah. Još malo pa manekenka.