"Podbacili ste kao čitateljstvo moga b(r)loga", "Jesam li asocijalna" i "Jedan posve neuobičajen rođendan"
srijeda , 28.02.2007.Zašto? Zašto? Zašto?
Nije moguće da sam vam prešutjela jedan tako važan podatak o sebi. Pa kako je moguće da ne znate da ja svake godine gledam izravan prijenos Oscara? Pa kako ne znate, prijateljice moje i prijatelji, da svake godine kupim najveću moguću količinu kokica i kole od kojih kolabiram negdje taman prije nego se dodijele četiri najvažnije nagrade, pa me nakon dizanja iz mrtvih probudi Tata ili Sara i pitaju tko je dobio, a ja ne znam jer sam zaspala u 5 ujutro, 5 minuta prije dodjele glavnih nagrada. Ali ne i ove godine. Izdržala sam cijelu noć. Sve kategorije gledala, pljeskala, hihotala se doskočicama Ellen DeGeneres i divila prekokrasnim haljinama i smokinzima! Usput sam prevela čak 9 strana užasno dosadnog teksta. O da, time sam se htjela pohvaliti, ali nitko nije shvatio. Nema veze. Kada nagodinu postavim isto pitanje, znat ćete.
Ovo donekle potvrđuje moju teoriju da ljudi blogove uglavnom prelete pogledom i nakon što kliknu na iksić gore desno zaborave da su išta pročitali. Ili to ipak govori nešto o (ne)kvaliteti moga blogarenja i piskarenja?!
Nema beda danas, danas je sretan dan.
Meni je moj b(r)log najbolji na svijetu i najljepši i ne bih ga dala nizašto na svijetu.
Imala sam u posljednje vrijeme nekoliko sukoba s Boljom polovicom oko my preciousssss bloga.
Zanimalo bi me što o vama kao blogericama/ima misle vama bliske osobe koje i same nisu blogerice/i, ali ovaj puta pitanje nije nagradno.
Dakle, kod mene je to krenulo posve nenamjerno. Prije nekih 13 mjeseci bila sam kod prijateljice čiju curicu podučavam njemački. Čim joj je mama otišla iz sobe, Ona me pozvala da mi pokaže svoj blog. Kako mi je vrlo draga, odlazila sam na njezin blog svakodnevno. S Njenog bloga na drugi, treći, šesnaesti…. uh, sranje, već je 2 ujutro. Onda sam razmišljala o tome kako nikada nisam uspjela voditi dnevnik (osim za vrijeme rata kada sam revnosno pisala u nadi da ću postati hrvatska Ana Frank), a kako sam to oduvijek žarko željela. Tada sam bila na potpuno nemotivirajućem radnom mjestu te shodno tome imala hrpu slobodnog vremena. Eto, tako sam počela i nije mi dugo trebalod a se navučem.
Blog je u „naš“ život ušao relativno brzo jer sam alapačasta a usto imam običaj često pričati o sebi i svemu što mi se događa. To je neka vrsta terapije, rekla bih. Malo pomalo, počela sam Bolju polovicu informirati o meni dragim blogerima, prepričavati dogodovštine, uspone i padove iz njihovih života, nalaziti odgovore na neka moja pitanja po drugim blogovima i tako. Bolja polovica si je dala truda i obišla „moje“ blogove u nekoliko navrata i nije ostala impresionirana.
„Ne razumijem tu dozu voajerizma u tebi, Tedice!“
Voajerizma?! Svašta s tobom, moja Bolja polovice! To što znam da dvije mome-srcu-drage blogerice vole analno (imena i linkove ću zadržati za sebe u strahu od moguće tužbe za klevetu) ili to što znam u kojoj je fazi i koliko košta gradnja i adaptacija Kirshnine kuće nema veze s voajerizmom. Čisto navodim nešto ilustrativnije primjere. Na prva dva primjera naučila sam dosta o ljudskoj seksualnosti pa to i prenijela Boljoj polovici koja me zgranuto gledala i nije mogla vjerovati da joj upravo pričam o tome kako se „neka tamo blogerica“ klistira prije analnog ili kako sam izgleda vidjela njezinu sestru u pothodniku a onda od nje i dobila potvrdu da sam je vidjela.
„Izgubila si vezu sa stvarnošću!“
To također nije istina. To što radije chatam s Prepričalicom i Suputnicom umjesto da idem na još jednu od nizu dosadnih kava s dosadnim ljudima, ne znači da one nisu stvarni ljudi.
One su možda zanimljivije od nekih ljudi s kojima bih po dvijemiilijarditi put trebala ići na kavu i slušati dosadna naklapanja pa mi je zato draže čavrljati s njima. Eto, s Brbljavicom sam se i upoznala pa sad idemo na stvarne kave na stvarnim mjestima i sve dobro funkcionira. Ne mogu joj, istinabok, na stolu i u zraku nacrtati smajlija ili poslati nudge ali ostalo je isto. Mogu je na primjer tresnuti u rame umjesto nudgea ili zabljesnuti mojim prekrasnim ustima umjesto smajlija. Ali eto, Brbljava mi je bila draga na blogu, čitala sam je mjesecima i odvukla me na kavu (za kosu) gdje se potvrdilo da si nas dvije savršeno pašemo. Nismo se mogle upoznati u vrtiću, osnovnoj školi ili na gimnastici zato što smo odrasle u različitim gradovima i zato što Brbljava nije trenirala gimnastiku. Nisi, jel? Mi smo se srele na blogu, zatim u Tom Tomu i sve je ostalo isto osim što sam ovako u kraćem roku shvatila koliko mi je draga i koliko si pašemo. Isto je bilo i s Nuicom (oprosti, ali ne mogu te zvati Chantal jer nisi afroamerikanka iz Bronxa i nemaš stodvajst kila), koju sam upoznala virtualno a zbližila nas ljubav prema knjigama i filmovima. I znam da će isto biti (nebitno kada) sa svima drugima s kojima se još želim naći. S druge strane Nisam ja odavde sam znala iz stvarnog života i jako voljela a dugo joj je trebalo da mi se razotkrije i ovdje. I sad je volim još više. Bolja polovica to ne kuži nikako.
Misli da se pretvaram u asocijalnu osobu. Pa se sad brinem. Jesam li asocijalna ako se radujem druženju na blogu i svakoj novoj bilješki baš svakoga od vas? Jesmo li svi mi na neki način asocijalni?
Otišla sam malo od teme, čini mi...
Htjela sam početi s time da bi Brbljava, da je iole „normalna“, danas slavila rođendan. Ili barem na neki datum koji se ponavlja svake godine i može se prisotjno obilježiti u kalendaru. Ne, ona to nije, pa se tako uspjela roditi 29.2. Njezin rođendan sam označila na kalendaru u bijelom kvadratiću pored 28.2. Zezam je danima da ima 6 godina a ona se ljuti. Ne znam, procijenite vi, ali meni se čini da ona godinama zamajava pučanstvo ne bi li dobila više poklona. Evo, pogledajte danas njezin post. Što je to ako ne žicanje čestitki i poklona prije reda? Neš od mene niš dobit danas!
LuLu je jako dobra osoba (when i say it, i really mean it) i volem je kao da je od treće godine išla sa mnom na gimnastiku a ne kao da sam je upoznala prije mjesec dana. Nek' se zna!
LuLu (s francuskim naglaskom) sretan ti rođendan danas, sutra, prekosutra ili kad god si poželiš od cijele moje mnogobrojne obitelji!
Sad ovo zvuči kao Radio Šabac - Želje i pozdravi ali to upravo i je to! Želim da svi znaju da ti je (ponekad) rođendan i da se pridruže slavlju i čestitkama.
Cmok. Cmok. Cmok. Cmok. Cmok. Cmok.
Po jedan Cmok za svaku napunjenu godinu.
komentiraj (24) * ispiši * #
Zašto Tedica danas jedva stoji na nogama?
ponedjeljak , 26.02.2007.Odgovarati ne smiju LuLu i Chantal!
Onome/onoj tko prvi pogodi šaljem nagradu, neću još reći koju...
Sad idem spavati.
Još nešto.
Kad vidite ovu Seku vampiricu bješte kolko vas noge nose. Da stavljam smajliće, sad bih tu stavila onog što se šeretski cereka i podiže obrvu.
Bilo je lijepo u Osijeku sa Zakladom. Izvještaj možete pročitati na Želim život, da se ne ponavljam.
Jako sam tužna da nisam upoznala nijednu blogericu, moram vam priznati...
Tu sad ide tužni smajli (ne bi li se on trebao zvati sadly a ne smiley, ako je tužan?!)
To je zato što je sve bilo fantastično organizirano pa sam malo radila a više išla po kavama.
Pitanje za osječke blogerice: ima li kod nas ijedno mjesto na kojemu se neću udaviti od dima?!
Novi hang-out mojih roditelja je Siesta kraj kina Zvijezda, ali tamo sam se skoro udavila pa ništa od toga. S Babama sam bila u hotelu Osijek. Tamo je, ajde, skoro okej, ali konobari su mrkli mrak – čaj od mente sam čekala da posade, da naraste, da ga uberu, osuše i stave u šalicu.
To malo vremena što sam provela švercajući svoje poznate preko reda u šator, stalno sam pogledavala i mislila hoće li mi sada netko doći reći „Ej!“. Baš ste neke.
Jedino nekako mislim da sam vidjela Kirshnu ako gospodična ima crnu kosu i nosila je u subotu bijelu košulju na radnom mjestu, tamo dolje, da sad ne spominjem gdje?! Silazila sam dolje telefonirati jer su na Trgu larmali neki religiozni zborovi. Mislila sam da si to ti jer si mi zapravo ličila na Gospodarevu Malu od 1.80m. Ha?
Nisam bila sigurna pa nisam mogla doći i pitati "Ej, jesi to ti?" To bi bilo jadno nekako. Sljedeći put kad dođem (a to će biti na koncert u povodu Aninog rođoša 28.03.) ima da sve dogovorim za kavu!
Ako može Brbljavica ovdje, zašt ja ne bih mogla u Osijeku?!
Eto. Iako vas nisam vidjela, mislila sam na vas. Šta nismo face mi Osječani? Čule ste da smo u dva dana pobrali preko 1900 uzoraka?
Volem Osijek. Ponosna bila do neba, doslovce, cijelo vrijeme sam se šepurila.
I još jednom ponavljam nagradno pitanje...
Zašto Tedica danas jedva stoji na nogama?
komentiraj (19) * ispiši * #
Ljubav i blagostanje!
četvrtak , 22.02.2007.Konačno je došao i taj dugo očekivani dan.
Lokalna Vračara i moja osobna, ali baš osobna prijateljica, bacila je raznobojno tijesto iz Konzuma i pogledala u moju budućnost...
Pogledajte kakva mi se budućnost sprema!
Vračaro najdraža, hvala ti, hvala!!!
Apdejt u 17:03:
Moj Osijeeeek pun je suncaaaa, uz Dravu miran i tiiiiih,
za mene ostat će uvijeeeeek najljepša pjesma i stiiiiiih!
Moj grade pored Drave, tu mladost moja je sva,
u svakom kamenu tvome, krije se ljubav bez dna!
Kad svjeeeeeetla gasnuuuuu i mjesec se pojavi mlaaaaaaad,
na ooooooobali Draavee umoran odmara graaaaad!
Uf, trkom na kolodvor. Evo meeeeee!
komentiraj (30) * ispiši * #
Dokusurit će me menga.
srijeda , 21.02.2007.Ljuta sam na cijeli svijet.
Vičem pola dana a drugu polovicu sam šutljiva i namrgođena.
Gladna cijeli dan.
Jede mi se slatko, a to se zbilja rijetko događa.
Maloprije sam plakala u zahodu na poslu.
Svi me mrze.
Deset minuta iza toga smijala se sama sebi.
Može li se tražiti bolovanje "tih dana u mjesecu" kad piškim "plavu krv" kao u reklamama?
Mislim da ne.
Moja učinkovitost je na nuli.
Kušla mi se i ljubi. Leži mi se. Hoću mr. termoforka i krevet. I TV.
Saopćila sam to Drugoj strani.
"Tedica, molim te saberi se i pojedi nešto."
Čuj ti tu reakciju! Kakva drskost!
Trebala bih se uvrijediti a smijem se.
Još sedam minuta i bježim.
Skuhat ću si špagete s tikvicama.
(prvi smajli na mom blogu)
Druga strana nek' si kuha sama.
Dokusurit će me menga.
Update 1: Zajebala dijetu poslušavši Suputnicu i pojela dva kesten pirea iz Vinceka. Fala Ljubavi što si mi ih kupila, sad sam puno bolje!
Update 2: Marvin je priredio još jednu zanimljivu anketu pa pohitajte i sudjelujte. Mene osobno jako zanimaju rezultati a vjerodostojnije je ako je uzrak veći. Ajmo svi kod Marvina!
komentiraj (9) * ispiši * #
Bezvoljna. U glavi puding.
utorak , 20.02.2007.Planovi za Osijek:
Krv vadimo na Trgu u petak od 14 do 20 sati a u subotu od 10 do 15 sati na istom mjestu, pa izvol'te.
Inače:
Vučem se. Dobila mengu. Opet.
Kasnim sa svim prijevodima pa sam nezadovoljna jer bih htjela sve to riješiti prije nego odem u Osijek, a to znači da do odlaska u četvrtak navečer vjerojatno neću spavati. Opet.
Ne pušim i dalje. Vrlo ponosna na samu sebe. Uopće ne kužim zašto sam ikada počela. Nije mi više naporno i ne sjećam se kada sam zadnji put pomislila na cigaretu.
Ne jedem. Dobro, jedem, ali jedem manje. Nisam odustala od ne-dijete, ali sam uvela neka svoja pravila, na primjer: kavu pijem kao i inače ali manje slatku (1 tabletica na veliku šalicu) i možda manje mlijeka, kruh ne jedem uopće a ne jedem ni kolače. Još nisam smršavila niti miligrama ali nije mi to ni bitno koliko radikalna promjena životnog stila.
Po ne znam koji puta sam požalila što sam laprdava – ne smijem pričati da sam na dijeti dok se ne pokažu prvi rezultati – ljudi očekuju da omršavim 15kg u tjedan dana valjda. Neću se obazirati na zlonamjerne komentare!
Eto tako. Ne znam zašto sam išla pisati ovaj post?!
Radujem se Dravi.
Mami, tati i bratu.
Sari, Ireni i Kumu.
Bundašu.
Akciji na Trgu.
Valjda Osječani neće podbaciti iako imam takve naznake.
komentiraj (10) * ispiši * #
Who's the star?
nedjelja , 18.02.2007.
(sken iz nekog časopisa zdrav život, zato je tak mutno)Zvijezda s ove fotke (ne Tarik!) goes to Osijek s ekipom Zaklade Ana Rukavina.
Dolazimo po vašu krfcu
23. i 24.2.2007. odnosno u sljedeći petak i subotu.
Znam da vas ima otamo pa nemojte da sad poimence nabrajam koga ću sve upoznati u ta dva dana.
Dvije male epruvete, stvarno sitnica.
Niš ne boli. Ovo vam govori profesionalna padačica u nesvijest prilikom davanja krvi i sličnih aktivnosti.
Bonus za blogerice: Koja se javi meni, a nemrete me promašit i da hoćete, ide kod super nježne Vampirice.
Update: posjetite Lein blog i pomozite!
komentiraj (17) * ispiši * #
Antivalentinovski post!
srijeda , 14.02.2007.Ne mogu si pomoći. Oduvijek me živciralo Valentinovo. Meni je to samo jedan u nizu praznika veselja za djecu i definitivno nije u top 10 najdražih praznika. Unatoč tome, svake godine pokleknem jer Ljubav to voli. I neplanski potrošim nofce, to mi nekako najteže pada, ne zato što sam škrta nego zato što baš ne želim ništa kupovati na Valentinovo.
Danas sam se uspjela izboriti za nešto po mome guštu – u torbi su mi karte za Gabi i Arsena u Tvornici.
Malo brainstorminga o Valentinovu…
1.
Sve skupa je previše iskomercijalizirano. Najviše mu se vesele cvjećari, slastičari, zlatari i restoranari. Bespotrebno trošenje novca na sve strane. Koliko još medvjedića i plišanih srca mogu podnijeti police tvoje/g partnerice/a? Znaš li da ruža inače košta 10 kn a ne 20kn? Bilo bi super da je/ga na večeru odvedeš i bez nekog povoda. Ionako nećete dobiti mjesta niti u jednom normalnom restoranu. Po meni je puno bolje dragoj/dragom pokloniti nešto osobno npr. nešto što ste sami napravili, neuobičajeni seks ili nešto posve besplatno. To ne znači da ste škrti. Gdje nema spontanosti, nema ni romantike.
2.
Velika očekivanja. Cura s kojom ste tek nekoliko mjeseci očekuje, eto, prsten/zaruke baš na ovaj dan, najromantičniji dan u godini. Dečko s kojim ste tek nekoliko mjeseci nada se da će vam se uvući u gaće nakon što vam preda Kraš bombonjeru i plišanog medvjedića. As if...
3.
Različita očekivanja. Za cure to uglavnom znači traženje i nalaženje najromantičnijeg, najsavršenijeg i najprikladnijeg poklona. Isto, naravno, očekuju za uzvrat. Za dečke to uglavnom znači da nikada neće dorasti očekivanjima jer ženski mozak funkcionira drukčije, htjele mi to priznati ili ne.
4.
Sve je vrlo slatkasto i feminizirano. Većina muškaraca će se složiti s ovim i u pravu su. Ružičaste medvjediće i plišana srčeka vole curice, a ne žene. Dečki bi možda radije nove felge umjesto crvenog jastuka u obliku srca. Sad prelazim u stereotipe ali kužite što mislim. Na tv-u možete gledati sladunjave komedije wannabe drame iz opusa Julie Roberts ili Meg Ryan (hvala na podsjećanju, Aibreann!), u kafićima su podlošci za čaše u oblicu srca, a u lokalnoj pekari su i oblik kruha prilagodili Valentinovu.
5.
Usamljenost. One/i koje/i nemaju partnericu/a na ovaj dan osjećaju se poput ostavljena djeteta na Božić – htjeli bi slaviti praznik ljubavi ali nemaju s kime. Mrze cijeli svijet, pičkaraju po zaljubljenima a zapravo samo žele biti voljeni i nepodsjećani na to da su usamljeni.
Kako sam empatična, ponajviše suosjećam s njima.
Većina ljudi kod nas ne zna da se vani slavi i takozvani Single's Awareness Day i to 15.02., samo jedan dan nakon Valentinova.
To je dan za sve one koji su sami ali ne i usamljeni.
Postoji jako puno ljudi koji svojevoljno nisu u vezi. Trebaju li se osjećati manje vrijednima jer na Valentinovo nisu dobili ružu ili felgu? Ne bih rekla.
To je također dan svih onih kojima smeta pretjerana komercijalizacija Valentinova.
Mislim da bi taj običaj trebalo uvesti i kod nas.
Moja Ljubav slavi sa mnom danas, a ja ću sutra sa single prijateljicama/ima.
A nisam se ni dotakla u najmanju ruku nefer odnosa prema rodnim manjinama, odnosno lezbama i pederima, koji bi također rado iskoristili popust 2 za 1 u DM-u i kupili jedan parfem za njega ali i drugi za njega, a ne nužno za nju. Sličnih primjera ima oho-ho i mogla bih do sutra o tome.
Pun mi kufer Valentinova. Ukratko.
Svima onima koji su u vezi želim puno ljubavi i seksa svaki dan u godini a ne samo danas.
Svima onima koji nisu u vezi želim puno ljubavi i seksa svaki dan u godini a ne samo danas.
komentiraj (25) * ispiši * #
Međunarodni dan prosvjeda protiv kineske industrije krzna
utorak , 13.02.2007.Kina je najveći izvoznik krzna u svijetu, a ujedno proizvodi i neka od najjeftinijh krzna na svjetskom tržištu. Ona se obično prodaju kao krzneni ukrasi na kaputima, rukavicama, ženskim torbicama, igračkama i jeftinom nakitu.
Procjenjuje se da Kina ubije više od 17 milijuna životinja godišnje zbog krzna. Rakuni, lisice, kune, zečevi, pa čak i psi i mačke među životinjama su koje se ubijaju zbog njihova krzna, a koje završavaju u trgovinama svijeta, Europe pa tako i Hrvatske.
Za izradu samo jedne bunde ubije se 24 mačke ili 15 psa.
Nikakav zakon ne štiti te životinje.
Prijatelji životinja ove se godine pridružuju suosjećajnim ljudima iz više od 30 zemalja diljem svijeta i organiziraju protest pred kineskom ambasadom u Mlinovima.
Ja ne mogu ići jer radim, ali se barem na ovaj način pridružujem protestu.
A evo i sličica s PETA-e!
Ako sutra slavite Valentinovo i planirate nekome poslati e-card kao znak vaše ljubavi, pošaljite neku od ovih. Osim što ćete usrećiti odabranicu/ka vašeg srca, učinit ćete dobro djelo u manje od dvije minute!
I nemojte nikome kupiti bundu!
komentiraj (8) * ispiši * #
Vrlo alapačasta danas.
četvrtak , 08.02.2007.Volem izmišljati riječi. Pridjev alapačasta ne postoji u standardnom hrvatskom ali u tedelijanskom da - izmislila sam ga ja - glavom i bradom ja, kraljevna Tedelije.
I prije sam to radila, a neke izmišljice uđu u širu upotrebu a neke ne.
"Đ!" mi je super prošlo - to sam jednom prilikom na icqanju s kumom napisala "đao" umjesto "ćao", pa smo se malo smijale, onako virtualno, slale si smajliće koji se smiju jako i pisale "aj đ" i to je ostalo. Tako se danas pozdravljamo. "Đ!" pri dolasku i "Aj đ!" pri odlasku.
Ma, što sam ono htjela reći?!
Da... alapačasta je super pridjev i označava ne samo osobu koja je alapača u uvriježenom smislu riječi, nego označava osobu ženskog roda koja je prilično brbljava i vesela ali ne i zlonamjerna, što je, čini mi se, slučaj s imenicom alapača.
Božemesačuvaj da bih ja za sebe rekla nešto negativno!
Osim što volem smišljati izmišljice i raditi na njihovoj promidžbi, jako volem biti sretna, pogotovo nakon nekoliko paklenih dana na poslu koje sam samoprijegornim radom i srećom u nesreći uspjela pregrmjeti bez deranja, otkaza i batina.
(Pretjerujem namjerno samo zato što Simona čita moj blog, a misli da ja ne znam, pa se tako nadam da će mi češće kupovati burek i praviti sok ako pročita da sam se jako namučila)
Vikend ću ijope provesti šljakajući ali ovaj puta zbog vlastite nemarnosti. Ccc (čitaj: tz tz tz), Tedice, opet kasniš s prijevodima! Ove godine sam čvrsto odlučila ne primati prijevode koje objektivno ne stignem završiti na vrijeme, ali ovo je prijevod još iz prošle godine. CCC (čitaj: tz tz tz), Tedice, što bi ti čovjek rekao, you'll never learn!
Eto, uglavnom, danas sam vesela, društvena i brbljava i najradije bih na dupe probrbljala kako sam saznala da je Sandi Cenov jako super osoba, a ne bi mu čovjek rekao. Uvijek me prije nervirao i jednom prilikom smo ga na ulici (još kao glupe tinejdžerice) zajebavale vičući "Sendi, baš si dendi!" Sad mi je žao. Mislim, ne žao, ali mi je neugodno. Eto, samo toliko - Sandi Cenov je dobar čovjek i kul gaj. Hm, ne znam niti jednu njegovu pjesmu nakon one s E.T. a to je bilo jako davno, još je Vanna pjevala u E.T.-u. Ili to uopće nije bio Sandi nego Toni?! Whatever, moram vidjeti što Sandi pjeva.
Još kratko za moje zveroljupce: Topsy je uspješno odstranjen tumor na sisi te usput očišćeni zubi i izvađena 2 zuba. Trebali smo vaditi konce prije neki dan ali smo na veterinarov užas i moje padanje u nesvijest utvrdili da si je konce sama povadila. Doktorica Topsyca - zubima vadim konce po kućama.
Za kaznu, evo Topsy uhvaćena dok piškiriški kao dečko, sram je bilo, a uporno je odgajamo da bude straight:
Dosta posla za danas, idem doma zbrinuti zverke pa na koncert u Glazbeni zavod. Svira stara frendica sa svojim novim oktetom. Schuberta. Hm. Još nešto - bratić me svojedobno pitao kako se Schubert zove i jako se iznenadio kada je otkrio da se ne zove Hans Dietrich Schubert!
Stvarno sam alapačasta danas.
Over and out.
komentiraj (24) * ispiši * #
Tražim tečaj svađanja!
utorak , 06.02.2007.Znam da ovo zvuči glupo, ali ja bih zbilja željela upisati nekakav tečaj svađanja, ako to igdje postoji.
Nemam problema sa svađanjem s ljudima koje volim - prema njima itekako znam biti i drska i bahata i sve grozno u paketu, pa me vrlo često zabole vlastite riječi. One koje dobro poznam i volim, a to najčešće ide skupa u mom slučaju, znam piknuti točno tamo gdje najviše boli i točno u pravo vrijeme. Brza sam na jeziku, smišljam svakakve spačke i uglavnom moja mora biti, ali mora biti, posljednja. ˇNo pasarán! Pa do zadnje kaplje krvi ako treba. Dobro, karikiram sada ali neka se zna, priznajem da često znam biti gadura bez premca. Još da naglasim u svoju obranu, vrlo rijetko, gotovo nikada, ne započinjem svađu jer sam vrlo miroljubiva i pitoma. Slavonka, što ćeš?!
Međutim, ne znam se postaviti prema ljudima s kojima nisam bliska. Ne razumijem u čemu je kvaka. Imam osjećaj da u potencijalno svađalačkim situacijama uvijek uzmičem. Nije to osjećaj zapravo, ja to znam. Uvijek učinim sve da izbjegnem svađe i konfrontacije jer znam da nemam šanse. Mozak mi se zblokira, ne znam što bih rekla, kamo bih pogledala, uglavnom, svađe mi izazivaju nelagodu koja je u nekoliko puta rezultirala na vrlo čudan način, npr. Na jednom radnom mjestu sam dala otkaz jer se nisam znala suprotstaviti na adekvatan način a iz istog razloga izbjegavam neke ljude i situacije. Čudno mi je to.
A ljudi uglavnom kažu da sam inteligentna. To velim bez imalo srama, testirali su me pa imam i napismeno.
Trebala bih se znati postaviti. Je li tu riječ o izbjegavanju nelagodnih situacija, o strahu od prevelike otvorenosti ili možda poraza?! Nemam pojma, ne da mi se razglabati, ali ova spoznaja me muči već duže vrijeme. Mislim da ostavljam vrlo loš dojam u sukobima, a to vrlo često nije dobro, pogotovo u mojem (ili bilo kojem drugom, for that matter) poslovnom okruženju.
Zna li netko postoji li igdje tečaj svađanja? Plaćam za sve korisne informacije.
A kad smo kod korisnih informacija…
Otkrila sam još jednu najdražu pjevačicu!
Amy Winehouse.
Vrlo rijetko se dogodi da me netko baš očara, ali ona je uspjela, iako ne pripada meni dragom i milom glazbenom izričaju.
Oprostite ako otkrivam toplu vodu, ali do prije tjedan dana nisam znala da postoji. Otkrio mi ju je jedan prijatelj i otada je stalno vrtim.
Evo slikica:
Evo i pjesmica:
"I cheated myself,
Like I knew I would
I told you, I was trouble
You know that I'm no good."
To je samo jedna pjesmica, a postoje 2 CD-a puna pjesmica. Drugi imam a dajem nagradu za prvi!
komentiraj (25) * ispiši * #
komentiraj (15) * ispiši * #
komentiraj (4) * ispiši * #