Couch potato!
utorak , 21.11.2006.
U posljednje vrijeme sam neproduktivna u tolikoj mjeri da sam i samu sebe zaprepastila.
Imam užasno puno posla. Friška sam na ovom radnom mjestu, još dosta stvari moram naučiti a ja sve lijepo pomećem pod tepih dok ne zagusti, pa onda danima nadoknađujem propušteno u svoje inače slobodno vrijeme.
O fušu s prijevodima da ne govorim. Trebala sam ih predati u prošli ponedjeljak. Prošlo je više od tjedan dana a uspjela sam prevesti svega par stranica. Zašto? Otkud znam. Nisam motivirana. Danas sam saznala da će mi platiti do kraja tjedna, pa bi to trebala biti motivacija, a ono ćorak. Nisam ni danas prevela ni stranice.
Kuhinju sam počela gletati pa krečiti prije mjesec i pol. I dalje su dva zida (od četiri) plava s mrljama glet mase. Ajde, za vikend sam barem skinula sve tragove tapeta na njima. I zapravo je dobro da nisam sve završila jer sam kuhajući špinat jučer dobila bijeli zid sa zelenim mrljama. Naravoučenije: špinat radi poput gejzira i kuha se u poklopljenom loncu!
Po pitanju "daljnjeg školovanja" i opet mjesecima ništa ne radim. Živciram se, to jedino radim. Platila sam i što sad, moram. U širokom luku obilazim ormar s knjigama i skriptama. Brišem prašinu redovito i pazim da mi ih mačke ne sruše. Ali zato bez problema provedem nekoliko sati čitajući o vješticama i pišućo post kao da će mi netko platiti za taj trud. Neš ti!
I dalje odgađam "kave" i "telefonske pozive" koje "moram" odraditi, a ne da mi se. Nemam volje za nalaženje s ljudima i jedva čekam kraj radnog vremena da se nađem s Bunkom. Svi ostali (uključujući i najbliže, roditelje i brata) me opterećuju svojim problemima i malo tko mene pita kako sam i što me muči. Postajem rame za plakanje svakome. Crpi mi to polako i ovako nedostatnu energiju.
Obećala sam sama sebi da ću se početkom mjeseca posvetiti izgradnji duha i tijela u "zimskom periodu". Nisam bila na dijeti niti jedan dan. Upravo suprotno, svaki dan se dodatno prežderavam jer ću uskoro na dijetu pa da si unaprijed priuštim ono što nakon odlaska na dijetu neću moći, od kojekakvih grickalica do najmasnijih sireva. Glede duhovnog uzdizanja, kupila sam si knjigu Janeza Drnovšeka. Bunko ju je već pročitao, a sada je čita Bunkova kolegica. Prepustila sam je jer znam da je neću dotaknuti tako skoro. Evo, u ovom trenutku ne znam ni naslov knjige. Sramota. Nisam još uvijek pogledala gdje mi je najbliži tečaj joge u svakodnevnom životu. Opet sramota.
Sama se sebi čudim. Prestale su me zanimati neke bitne stvari, ali me zato raduje "ponedjeljak pred televizorom" - Bunko trči u Konzum po kokice, colu i bademe, a ja čekam prvo CSI pa Grey Anatomy pa Medij pa Seinfeld. Friggin' couch potato! Jučer sam prežderana zaspala u pola Seinfelda. Danas, čini mi se, gledam Clueless, jedan od bedastijih filmova ikad snimljenih koji sam gledala 200 puta što ne znači da ne mogu i 201., pa naravno čekam Seinfelda i… ne sjećam se više… Ide li danas Dr. House? Znam da ima još nešto.
Bože sačuvaj u što sam se pretvorila!
Kategorija: Sport
komentiraj (10) * ispiši * #