Volver

petak , 08.09.2006.

Bila jučer na pretpremijeri najnovijeg Almodóvarova filma Volver ili u stupidnom hrvatskom prijevodu Vraćam se.
Volver je infinitiv, daklem vraćati se, mada bih se ja odlučila za prijevod Povratak, recimo, da me netko pita, jer radnja filma dočarava povratak, vraćanje, ali ujedno, što mi je posebno drago, Volver označava i Almodóvarov povratak u La Manchu, među tamošnje ljude, njihove čudnovate živote i običaje. Ovo je također ponovni susret njegovom davnom muzom Carmen Maura.
Nju sam prvi puta i gledala baš u njegovom filmu żQué he hecho yo para merecer esto!! negdje s početka osamdesetih. Ne znam kako je kod nas preveden ovaj film, vjerojatno nekako hollywoodski, na primjer Zašto baš meni? ili Pa kako uvijek baš ja?. Zezam se sada. Maura mi je jedna od dražih španjolskih glumica. Šteta da je nemam prilike češće gledati.
Jučer sam se također uvjerila da Penélope Cruz ne bi trebala glumiti u Hollywoodu, jer je ovdje ponovno bila fenomenalna. Ili bi možda pažljivije trebala odabirati redatelje?!
Pamtim je zapravo isključivo po Almodóvarovim filmovima. Morala bih jako razmišljati da se sjetim ijednog njezinog hollywoodskog filma vrijednog gledanja. If it's for the money, ajde razumijem, ali daj... Jučer nisam mogla doći sebi od krajnosti koje je sposobna utjeloviti i dočarati, njezine snage i istovremene krhkosti u filmu, posebnosti, emocija, baš ono, da se naježiš... jedinstveno prekrasna je bila.
Nemam vremena prepričavati sadržaj filma a i to ne bi imalo puno smisla jer ne bih mogla bez spoilera.

Kod Almodóvara obožavam način na koji iz tragičnih i vrlo delikatnih situacija izvlači elemente humora i to vješto prenosi na gledatelje tako da sam se u par situacija upitala zašto se smijem a ne plačem ili zgrožena ne povraćam.
Mrtva majka koja se ukazuje kćerima?!
Raimundin dekolte dok pere krvavi nož na sudoperom?!
Mračna obiteljska povijest na reality tv-u?!
Susjeda prostitutka nosi frižider s mrtvim mužem?!
Mrtva mama u prtljažniku?!

Ima toga kroz cijeli film.
Kako se priča odmotava, postaje mi jasna želja scenarista/redatelja da prikaže jednu postmodernističku dekonstrukciju Antigone, prepunu kompliciranih rodbinskih veza, inzistiranje na dostojnom pokapanju mrtvih i uopće običajima vezanim uz mrtve, a sve to provučeno kroz finu prizmu feminizma (on je zbilja feminist, odgovorno tvrdim!) u kojemu inzistiranje na nekim tradicionalnim ženskim osobinama i vrijednostima ne umanjuje njihovu stvarnu žensku snagu već je naprotiv iz scene u scenu povećava.
Upravo to puteno poprsje koje sam spomenula i krvavi nož, ovdje nedvojbeno falusni simbol, koji vlasnica poprsja pažljivo pere, zapravo trlja, riba, kod bilo kojeg redatelja protumačila bih kao vrlo eksploativni element, ali ne i ovdje. Kod Almodóvara i takva kratka, naizgled beznačajna scena, predstavlja osnaživanje i osvještavanje žena, ovdje u vlastitoj kuhinji ali i inače. Raimunda niti u jednom trenu nije ovdje objektivizirana. Upravo suprotno, ona u svakom trenu vlada situacijom, dobiva na snazi, što je uglavnom vrlo čudno pogotovo ako se uzme u obzir otkuda je prmijerice krvavi nož koji pere došao.
Ima tu još hrpa elemenata vrijednih spomena ali moje kritičarske sposobnosti već su ovdje daleko prešle svoje okvire, pa mi ne preostaje ništa drugo nego da film preporučim.
Ja ga sigurno idem još jednom pogledati. Ne iz prvog reda kao jučer, nadam se.

* * *
Tengo miedo del encuentro
con el pasado que vuelve
a enfrentarse con mi vida.
Tengo miedo de las noches
que, pobladas de recuerdos,
encadenan mi sońar.
Pero el viajero que huye,
Tarde o temprano detiene su andar.
Y aunque el olvido que todo lo destruye,
Haya matado mi vieja ilusión,
Guarda escondida una esperanza humilde,
Que es toda la fortuna de mi corazón.
Volver…

Alfredo LePera