Još samo par sati...

... i idemo na more!!!
Nisam bila jako dugo, zapravo već PET cijelih godina. Ne računam na povremene odlaske na kojekakve konferencije i seminare gdje bih se okupala tek toliko, da ne kažem da nisam, uglavnom u društvu koje mi nije odgovaralo.
Tako nam se jednostavno posložilo da smo ovih pet godina koliko živimo skupa Bunko i ja ljeta uglavnom provodili radno, što nikome nije odgovarali ali nije se moglo drukčije. Uspjeli bismo otići u Beč na par dana da Bunko napuni baterije a ja kupim par sitnica, no meni to ne može zamijeniti odmor na moru... Plivanje u beskonačnost, čitanje u hladu, navečer šetnjice uz povjetarac... Znam da zvuči ljiga ali ima nešto čarobno u tome.
Naravno, ni ove godine nemamo love da to bude baš onako kako ja želim, ali bit će sjajno i ovako. Konačno idemo do Gice, njenog Nevjenčanog i male Gicice! Vele da je vrt prepun lavande... More u blizini... Ne može bolje...
O Zverkama će se brinuti Bunkova mama! Pripreme su trajale nekoliko sati danas, a u onačnici sam po svim vratima lijepila upute, tko treba u koju sobu, u koliko sati je hranjenje, kako se zalijeva cvijeće i slično. Nije to bez razloga, o ne, prije par godina je Mama isto tako čuvala Zverke pa mi je zece hranila mačjom hranom i od tada su ludi za tim, doslovno, kad god pustim Tacku u šetnju moram paziti da nema mačje hrane u zdjelicama jer pokrka sve što nađe. Najgore mi je bilo kad se prežderala hrane od kunića, kanibalka jedna, skoro sam se ispovraćala.
Žao mi, kao i uvijek, što ih ostavljam, ali fakat nam treba odmor. Ma, bit će sve u redu. Žao mi da je tako vruće. Svi su mi na rubu kolapsa. Patuljka već danima diše na usta, dahće zapravo, kao psi. Najgore je kad joj se Bebe priheftaju na sise. Mrcinice su stare već 6 tjedana i počeli su jesti konretnu hranu, ali svejedno vrebaju mamu svako malo i priheftaju joj se na sisu kad najmanje očekuje. Inače su predivni... Ali svugdje ih ima. Užasno moram paziti da ih ne nagazim dok u mraku bauljam po sobi. Svako jutro nas bude grickanjem i igranjem po nama, a najdraže mjesto za igru im je moja kosa. Ima nešto magično u njoj...
Na ovoj fotki je Krleža koji spava u tanjuru, koji sam nakon pražnjenja (hehehe) odložila na pod.



Još 7 sati i 50 minuta do polaska u Zadar...


Somewhere beyond the sea
Somewhere waiting for me
My lover stands on golden sands
And watches the ships that go sailing...

1. Nazvati starce i NE sekirati se
2. Nazvati Saru i pokušati NE kukati
3. Napraviti računicu (hihihi) za more
4. Završiti sva sranja na poslu
5. Naučiti napraviti roštilj
6. S posebnim guštom napisati kako sam danas vidjela na jednom mjestu Pticu trkačicu, Filipovu mamu (i tatu), Big Mammu i Djevojčicu s knjižicama.

Loše sam. Loše.

Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me.

Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me.

Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me.

Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me.

Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me. Boli me.


Žao mi je.

Zašto sam uvijek ja kriva?

Zašto?

Volim te takvu.

Baš takvu.

I ne bih ništa mijenjala unatoč tvojim sumnjama.

Hvala ti što opraštaš i zaboravljaš.

Hvala ti na novim počecima.

Volim te najviše.

Znaš.

Možda

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam, brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

...možda napokon i zapamtim... rođena sam s greškom i ne mogu pamtiti dobre riječi dobrih pjesama... "Srce mi je kaaaaamen" i "Zaaaaauuuvijek gnooooj" s druge strane jako dobro pjevušim, a imam čak i varijacije na temu.
E, pa sada ću valjda i ovo zapamtiti.

* * * * *

Probudila sam se jutros u 4.50h ne bi li dočekala mamu i tetu koje su na povratku s mora trebale nekako provesti sat vremena koliko vlak stoji u Zagrebu. Još nikada nisam pila kavu u onoj rupi na kolodvoru u 5.30h. Mama i teta pune dojmova jer su prvi puta emancipirano bez muževa otišle na ljetovanje. Ja pospana i peemesična (pms-ična).

"Muro, reci Tedici ono što si meni jučer rekla!"
"Ajoj, ma daj... ma rekla sam da mi zapravo jaaako fali Babo. htjela sam se odmoriti od njega"


U 7h sam bila na Dolcu. U 7.30h naveliko kuhala mladi grašak. U 8.00h dobila mengu. U 9.00h stigla na posao. Vrlo nadrealno...

Hitno mi je potreban pensieve, ne znam kako se to zove na hrvatskom:

1. Već treći dan jedem samo lubenicu pa piškim svakih pola sata.
2. Victoria Beckham stane u odjeću prosječne sedmogodišnjakinje.
3. Svaki dan radim do 17h, nakon toga honorarčim u školi do 20.30h.
4. Potplaćena sam.
5. Unučići se osamostaljuju i pišaju nam u šlape i japanke a nakon toga u njima spavaju.
6. Izrael je napao Libanon.

* * * * *

Još uvijek čekam sovu. I poziv.

Swish and flick.

Evo mojih unučica i unučića!

Ovo je ponosna mama Patuljka, minijaturna maca, tako da se i dalje čudim da je uspjela roditi čak četiri mačeta. Rodila ih je na mome krevetu, ali su brzo preseljeni u ormar, gdje žive i danas, tri tjedna nakon poroda:




Ovo je Tutan, najnapredniji i najveći unuk:


Ovdje vidite Krležu, drugog dečka, koji ne izlazi iz Patuljkine posude za hranu:


Ovdje se svi pomalo gombaju po ormaru. Ove dvije medene tigrice su Boroleta i Borosana:


A ovo je za one koji me vječito ispituju "kako ti se slažu mace i psi". Evo kako se slažu. Topsy misli da su njena djeca pa se svako malo zalijeće i pere ih:

Zec ostavljen da umre od vrućine na trgu Petra Preradovića u Zagrebu

Oduvijek sam bila slaba na "prosjake". Apsolutno bez predrasuda dajem svima kunu, dvije ili pet, ovisno o situaciji u novčaniku, naravno. Imala sam nekoliko loših iskustava, primjerice kada sam prije nekoliko godina pred osječkom namom, dala jednom starcu mozda dvije kune ali i nesto zutih lipa, nakon čega je on probrao kune a lipe bacio iza leđa, ali nisam se pokolebala. Mislim da je to u redu. Malo mi je teže sjediti negdje oko Cvjetnog, kada ti za vrijeme jedne kave dođe nekoliko "prosjaka": teta koja prodaje svete sličice, klinac koji žica za čokoladu, ista ona teta koji ovaj puta žica za kartu do Karlovca gdje joj je kći na liječenju, deda koji svira harmoniku i tako, da ne nabrajam. Primjetila sam i novu aktivnost: sviranje harmonike u tramvaju! Već znam jednu curu koja to svakodnevno radi na potezu Draškovićeva- Kvatrić, i dala sam joj nekoliko puta, unatoč tome što je obučena i uhranjena bolje od mene. Tko sam ja da joj sudim?
Posebno sam, međutim, slaba na one koji sa sobom vucaraju životinje, naravno. Imam svog Dedeka koji je prvo furao sa sobom na štajgu malu kujicu, a kujica se onda multiplicirala, pa je dosta dugo svirao s kujicom i dva štenca. Jedan štenac je zatim nestao, ali, pitala sam Dedeka, uspješno je udomljen.
Postojao je još jedan, nešto mlađi lik, za čije dobro se nadam da ga više nikada neću sresti. On je šićario pred Benettonom na Cvjetnom s medenim malim Zekom. Sto puta je od mene dobio lovu, obratila sam pri tome pažnju da Zeko zbilja ima vode i hrane, ali frajer me je uvjeravao da je Zeko sasvim ok. Zbilja je tako izgledao. Neki dan smo ih Bunko i ja opet vidjeli. Žao mi je bilo Zeke što radi po toj vrućini, ali bio je hladu pa nisam slutila da bi mu moglo biti loše.
A onda sam danas pročitala ovaj tekst na Zamirzinu

Policija "oživjela" zeca
Petak, 30. lipnja, 2006. g.


Nakon što su Prijatelji životinja podnijeli policiji zahtjev za otkrivanjem identiteta uličnog svirača koji je po najvećoj vrućini ostavio zeca svezanog na povoda, PU zagrebačka je izjavila da je zec samo pao u nesvijest. Međutim, Prva policijska postaja potvrdila je da je zec mrtav. Svirač se već sljedeći dan pojavio na istom mjestu s novim prestrašenim zecom!

Prošle subote ulični svirač gitare na zagrebačkom Trgu Petra Preradovića otišao je u obližnji internet caffe i više od sat vremena po najvećoj podnevnoj vrućini ostavio bez nadzora zeca svezanog za povodac. Nakon dojave građana, Prijatelji životinja su pronašli mrtvog zeca kako leži izložen suncu te su pozvali policiju, koja je pronašla svirača i uzela njegove podatke.

Nakon što su Prijatelji životinja podnijeli policiji zahtjev za otkrivanjem identiteta svirača kako bi protiv njega mogli podnijeti prijavu zbog zanemarivanja i mučenja životinje, ostali su neugodno iznenađeni tvrdnjom glasnogovornice Policijske uprave zagrebačke kako je zec samo pao u nesvijest, ali se nakon posjeta veterinaru oporavio! Međutim, Prva policijska postaja potvrdila je da je zec mrtav te da će protiv uličnog svirača podnijeti prijavu zbog kršenja čl. 30 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog javnog zlostavljanja životinja ili lošeg postupanja prema životinjama. Svirač se već sljedeći dan pojavio na istom mjestu s novim prestrašenim zecom!

Fotografije pokojnog zeca možete vidjeti na stranici Prijatelja životinja

A ja ovdje prenosim jednu:


Strašno se loše osjećam. Ljuta i jadna. Da sam barem Zeku otela tom imbecilu dok je bilo prilike. Zahvaljujem Prijateljima životinja na ovim fotkama, koliko god one porazne bile.
A taj tip će me još čuti. Danas ne stignem, ali sutra ću definitivno otići tamo i potražiti ga. Govno odvratno ljudsko! Nadam se da mu nitko neće ubaciti više ni kune u škrabicu!

@ Kirshna Kupili smo prije par dana fotoaparat pa fotke Unučića slijede. Jedino se bojim da bi se blog mogao pretvoriti u foto-blog!