Možda

srijeda , 12.07.2006.

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam, brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

...možda napokon i zapamtim... rođena sam s greškom i ne mogu pamtiti dobre riječi dobrih pjesama... "Srce mi je kaaaaamen" i "Zaaaaauuuvijek gnooooj" s druge strane jako dobro pjevušim, a imam čak i varijacije na temu.
E, pa sada ću valjda i ovo zapamtiti.

* * * * *

Probudila sam se jutros u 4.50h ne bi li dočekala mamu i tetu koje su na povratku s mora trebale nekako provesti sat vremena koliko vlak stoji u Zagrebu. Još nikada nisam pila kavu u onoj rupi na kolodvoru u 5.30h. Mama i teta pune dojmova jer su prvi puta emancipirano bez muževa otišle na ljetovanje. Ja pospana i peemesična (pms-ična).

"Muro, reci Tedici ono što si meni jučer rekla!"
"Ajoj, ma daj... ma rekla sam da mi zapravo jaaako fali Babo. htjela sam se odmoriti od njega"


U 7h sam bila na Dolcu. U 7.30h naveliko kuhala mladi grašak. U 8.00h dobila mengu. U 9.00h stigla na posao. Vrlo nadrealno...

Hitno mi je potreban pensieve, ne znam kako se to zove na hrvatskom:

1. Već treći dan jedem samo lubenicu pa piškim svakih pola sata.
2. Victoria Beckham stane u odjeću prosječne sedmogodišnjakinje.
3. Svaki dan radim do 17h, nakon toga honorarčim u školi do 20.30h.
4. Potplaćena sam.
5. Unučići se osamostaljuju i pišaju nam u šlape i japanke a nakon toga u njima spavaju.
6. Izrael je napao Libanon.

* * * * *

Još uvijek čekam sovu. I poziv.

Swish and flick.