Kako, molim?!
četvrtak , 31.08.2006.Istinski se trudim ne razmišljati o našim političarima. Imam dovoljno i svojih svakodnevnih briga.
Od jutra sam promijenila nekoliko radio stanica jer na svima komentiraju Bandićevu najnoviju stambenu akviziciju. Priznajem, patim od kroničnog nedostatka koncentracije i nisam uopće shvatila o čemu se radi. Digao je kredit, kupio veći stan i garažu i sve to nije prijavio u imovinskoj kartici. Sad se svi pjene.
Niš ne kužim, a i boli me dupe za njega, pa neću o tome.
Ja ne mogu dići nikakav stambeni kredit još neko vrijeme, u banci me stavili na crnu listu zbog neurednog poslovanja. Istina živa. Neuredna sam bila još kao dijete pa se to ni poslije nije promijenilo. Sjebale me kartice, povlastice, sitni krediti i revolving kupovina. Još ću dgo otplaćivati te grijehe.
Raste mi tlak pa neću ni o tome.
* * *
Htjela sam zapravo nešto drugo prokomentirati, ali se brzo zaigram i za čas sam na nekom off topicu. Opet zbog nedostatka koncentracije. Morat ću ponovno na yogu. Opet off topic.
A topic je ovaj:
Slavonka u Zagrebu. Pratim vijesti iz rodnog grada. Rodni grad ima novog gradonačelnika kojem moj rodni grad nije rodni grad, nema čak niti naglasak sličan mome, a bome ni ne sličimo, hvala bogu. Nisam glasala (ups, glasOVala za njega) tako da s guštom pratim gluposti koje radi. Jedva čekam na središnjem Trgu postavi spomenik Ocu domovine koji nije odabrala struka nego on, jer struka može predložiti, ali političari biraju. Čim ga postave, pohitat ću na foto sešn. Ne znam je li u međuvremenu postao magistar, ali želim mu što skoriji doktorat.
Ali glupost je neuništiva.
Očekivala bih od čovjeka koji je dugi niz godina u politici da barem ofrlje poznaje zakone kojima se bavi, da ne kaže o njima razmišlja i nakon toga za njih glasuje.
Čitam u Glasu Slavonije da je Gradonačelnik putovao u London na utakmicu Arsenal-Dinamo na račun Dinama.
Jadničak.
Nije mu ni na kraj pameti bilo da bi mogao biti u sukobu interesa jer je to zapravo poklon a sabornici ne smiju primati poklone u vrijednosti iznad 500 kn.
Vrijednost toga puta je zasigurno iznad propisane, ali pretpostavljam da se to ne bi moglo protumačiti kao nekakav čin korupcije da se Ante po svom dobrom običaju nije krenuo dalje blamirati.
Izjavio je da je na tu utakmicu išao u svojstvu predsjednika NK Osijek, a ne kao saborski zastupnik. Zanimljivo mi je takvo tumačenje položaja saborskog zastupnika. Kada mu paše, onda je zastupnik, a kada mu ne paše, e onda više nije.
Od trenutka kada je postao saborski zastupnik, on je prvenstveno samo to, i to 24 sata na dan, a tek onda gradonačelnik, predsjednik nogometnog kluba, magistar, predsjednik mjesne zajednice i šta-ti-ja-znam-još čega.
Zapravo ne razumijem kako mu se da stalno upadati u ovakve zamke.
Ima dugi jezik, to mi je jasno, ali zašto si onda ne nabavi neku šnajdericu/šnajdera pa mu ga malo pokrati ili barem prekroji na neki pristojan oblik, a ne ovako, pizdarija na pizdariju.
A mi nek se čudimo što nam zemlju vode ljudi koji sami ne poznaju zakone koje donose.
Božesačuvaj.
komentiraj (7) * ispiši * #
May You Live in Interesting Times
petak , 25.08.2006.Vratila se sa skupa podrške Dragu Hedlu...
Tko ga ne zna neka ne čita dalje, jer mi se ne da objašnjavati.
Bilo je onako... Otužno i ne previše konstruktivno. Skup onih koji bi i onako došli, bez posebnog poziva. Kronični nedostatak predstavnika/ca civilnog društva. Valjda tema nije dovoljno aktualna. Zašto se ovakav skup nije održao u Osijeku?
Slučaj Glavaš. Slučaj Osijek. Ili pak, slučaj Hrvatska.
Država u kojoj zaštićeni svjedoci nisu zaštićeni - glasnogovornik suda na pressici čita imena zaštićenih svjedoka, Đapić popisom maše na sve strane, Glavaš otvara web-stranicu punu prijetnji. Novinarima se prijeti smrću ili u blažoj varijanti zatvorom. A ubojice i nalogodavci slobodno šetaju.
Meni sve to zapravo jako teško pada jer sam slučajno bila svjedokinja toga vremena u Osijeku.
I znam ih.
I Dragu i Branimira i Krunoslava.
May You Live in Interesting Times
Dragu znam dugi niz godina. Školski frend mojih staraca. Moje simpatije prema njemu rastu tamo negdje od polovice osamdesetih kada mi je poklonio i potpisao knjigu Žuti vrtuljak, koja je dugo zauzimala počasno mjesto na mojim policama. O djetinjstvu o Osijeku, istim ulicama, mjestima i prašini. Zatim sam malo narasla i počela čitati Feral, s posebnim osvrtom na njegove članke koji su opet bili o Osijeku, ali iz jedne druge, mračnije perspektive.
Mogla sam se pronaći i u njima. I to je bio moj Osijek, moje ulice, moja mjesta i kuće u kojima su se odvijale ružne stvari o kojima se pričalo s gorčinom ispod glasa. Moj tata je domovinu branio srcem. To su njegove riječi, ne moje. Djeda također. Nikada nisu za to uzeli ni kune. Bilo mi je teško pojmiti sve što se oko mene događalo. Djeda je poginuo na fronti, a tata izašao iz vojske zbog Branimira. Tako sam čula „Zbog Branimira.“ Tata je inače brbljavi tip ali o tim vremenima nerado priča iako sam u više navrata pokušavala između redaka razabrati istinu... Teško je i danas, ali nisam htjela o tome.
Drago je rijetko dobar i pošten čovjek. Baš čovjek. Istina mu je na prvom mjestu. To potpisujem u svako doba. Gledala sam ga danas, za govornicom, pokušavajući pojmiti kroz što prolazi proteklih mjeseci i godina. Nije to više onaj Drago iz Žutog vrtuljka.
May You Live in Interesting Times
Branimira sam znala samo s televizije do trećeg srednje kada je županija mojoj gimnaziji poklonila… e, više se stvarno ne sjećam što… znam, neku fonoteku ili tako nešto. Došao Branimir sa svojom svitom, svojom televizijom i svojim novinarčićima. Naš nekoliko štrebera…ehem… odličnih učenika/ca izvukli s nastave da demonstriramo županu znanje.
Poslije nas šerif poželio upoznati. Pružila sam mu ruku i rekla svoje ime. „O-ho, moja imenjakinja!“ (Branimira mi je ime, nice to meet you) Kad je čuo i prezime obrva iznad lijevog oka mu je lagano zatitrala i nešto nižim tonom je rekao „Poznavao sam vašeg oca“ i okrenuo se drugoj štreberici dok sam si mislila kako je moj otac i dalje živ pa nema razloga za taj past tense. Kasnije sam shvatila.
Ne znam je li lud ili neustrašiv. Zapravo za tu neustrašivost potrebna je poprilična doza ludosti. Ne znam kako bih drukčije protumačila njegovo ponašanje. Neka.
May You Live in Interesting Times
Krunoslav je par godina stariji od mene. Vidjela sam ga kada se s ocem, sestrom i očevom ljubavnicom uselio u stan ispod mene iz kojega su bivši susjedi pobjegli preko. Pozdravljala sam ga jer sam pristojna. Uvijek bi mi mahnuo glavom na pozdrav. Velika faca. Mladi branitelj. Veliki motor. Policajac. Neš ti.
Onda sam se preselila iz te zgrade i nisam ga vidjela par godina, sve dok me na tom velikom motoru nije zaustavio nakon podvožnjaka na Klajnovoj. Vozačku i prometnu, molim. Kužim da me ne prepoznaje pa sam se probala izvući djevojačkim šarmom i promrmljala nešto kao O, bok, susjed, nisam te dugo vidjela. I meni je zazvučalo glupavo. Nije ni trepnuo na pokušaj manevriranja situacije. Gospođo, vozili ste 95 a ograničenje je 50. Gospođa je imala možda 19 godina tada. Kaznu mu nisam htjela platiti jer nema apsolutno nikakve šanse da sam od semafora do podvožnjaka (nekih 50m ako se ne varam) u prastarom audiju s početka osamdesetih navukla na 95. Možda u nekom ferariju ili poršeu. Ali sat pokazuje. Ništa ne pokazuje. Završili smo na prekršajnom, ali on se nije odazvao tako da sam prošla bez kazne.
Pala sam na pod prošle godine kada sam ga vidjela kao zaštićenog svjedoka. Priznao je ubojstvo. Ne da mi se sad o Branimiru i njegovoj ulozi u toj priči, ali činjenica ostaje da je Krunoslav priznao ubojstvo. Ej... Ubojstvo. Nije ukrao žvake u nami. On je ekšli nekoga ubio. I nije u zatvoru.
Branimir mu prijeti. I njemu i ostalim svjedocima. Ništa čudno, reći će neki. Radi budalu od sebe. Ali te prijetnje su stvarne. Utemeljene. Svi to znaju. On je na slobodi da slobodno zastrašuje sve koji mu nisu po volji. S Ugljana apdejtira svoju stranicu. E, to mi je strašno.
Krunoslav je isto na slobodi. Kao i ja. Ubio nekog tamo Srbina. Na slobodi je. E, to mi je strašno.
Drago i dalje piše. Žele ga pozvati na sud, on se ne želi odazvati. Ima kao novinar pravo na to. On je napisao što je saznao. To je njegovo svjedočanstvo. Ako se ne odazove na sud ide u zatvor. Ako se odazove, postaje dio istrage protiv Branimira i na tu temu ne smije više pisati. Ma, ko tu koga?!?!?
May You Live in Interesting Times
Živim u zanimljivom vremenu. Preselila sam u Zagreb. Nakon nekog vremena prestala kupovati Glas jer bi me iz osmrtnica uvijek škicnula neka poznata faca. Na vijestima o rodnom gradu čujem samo o ptspeovcima koji su se ubili/zapalili/raznijeli ili su nekom drugom nešto slično učinili. Prometne nesreće na kojekakvim obilaznicama i autoputu. Urod podbacio. Dijete bivšeg branitelja u igri si raznijelo pola glave ili upucalo brata. Kronična depresija. PTSP. Ubojstvo. Samoubojstvo. Pištolj. Puška. Krv. Muka mi je. Prljava sam.
Ako je istina da istina oslobađa, želim se oprati.
komentiraj (7) * ispiši * #
Wien, Wien, nur du allein...
srijeda , 23.08.2006....sollst stets die Stadt meiner Träume sein!
Iskoristili prigodu i zbrisali par dana u Beč, kod Dee i Biance u Wienerwald. Lola, štakorica je novina u obitelji i nevjerojatna maza. Malo sam se pribojavala u početku, ali kasnije mi se gnijezdila po kosi.
Vrijeme bilo grozno, malo toplo, malo hladno, uglavnom kiša... Ali nije me omela.
Nebo nad Kunsthistorisches Museumu.
Odmor u Museumsquartieru. Tko god da je izmislio ove ležalice, svaka mu čast.
Jedno od mjesta gdje sam baš uživala. Opet MQ. Ovdje oću stan!
Kič na svakom koraku, ali ne bunim se, godina Mozarta, tako da je na svemu. Morala sam dobro pogledati u školjku prije pincanja, možda se i tamo zavukao.
Diglas na Fleischmarktu mi ko druga kuća već. Šta mogu kad volim da mi ovako serviraju kavu. Fühl mich wie 'ne echte Kaiserin!
Isti kafić, dobra ideja za stari luster, dobar ugođaj.
Iz izloga pametna poruka: Es ist nie zu spät für eine glückliche Kindheit!
Mogla bih ja ovako danima... Imam hrpu fotki... Nema smisla.
A svakodnevica mi ovakva. Bebe su sve luđe i luđe. Krleža uglavnom spava s glavom prema dolje. Valjda je to ok. Ovo je moja stolica koju sam prevukla nekom krpom jer se dlake lijepe ko lude. Oni si napravili krevet. To sam shvatila nakon što sam ih ko sumanuta tražila svugdje po stanu.
Bunkova mama nas dočekala s novostima - pukle cijevi u kući radnici mi raskopali kupaonicu, tako da sam se zadnji puta tuširala u drugoj državi. Nice?!
komentiraj (7) * ispiši * #
komentiraj (3) * ispiši * #