Marketing
Još samo par sati...
... i idemo na more!!!
Nisam bila jako dugo, zapravo već PET cijelih godina. Ne računam na povremene odlaske na kojekakve konferencije i seminare gdje bih se okupala tek toliko, da ne kažem da nisam, uglavnom u društvu koje mi nije odgovaralo.
Tako nam se jednostavno posložilo da smo ovih pet godina koliko živimo skupa Bunko i ja ljeta uglavnom provodili radno, što nikome nije odgovarali ali nije se moglo drukčije. Uspjeli bismo otići u Beč na par dana da Bunko napuni baterije a ja kupim par sitnica, no meni to ne može zamijeniti odmor na moru... Plivanje u beskonačnost, čitanje u hladu, navečer šetnjice uz povjetarac... Znam da zvuči ljiga ali ima nešto čarobno u tome.
Naravno, ni ove godine nemamo love da to bude baš onako kako ja želim, ali bit će sjajno i ovako. Konačno idemo do Gice, njenog Nevjenčanog i male Gicice! Vele da je vrt prepun lavande... More u blizini... Ne može bolje...
O Zverkama će se brinuti Bunkova mama! Pripreme su trajale nekoliko sati danas, a u onačnici sam po svim vratima lijepila upute, tko treba u koju sobu, u koliko sati je hranjenje, kako se zalijeva cvijeće i slično. Nije to bez razloga, o ne, prije par godina je Mama isto tako čuvala Zverke pa mi je zece hranila mačjom hranom i od tada su ludi za tim, doslovno, kad god pustim Tacku u šetnju moram paziti da nema mačje hrane u zdjelicama jer pokrka sve što nađe. Najgore mi je bilo kad se prežderala hrane od kunića, kanibalka jedna, skoro sam se ispovraćala.
Žao mi, kao i uvijek, što ih ostavljam, ali fakat nam treba odmor. Ma, bit će sve u redu. Žao mi da je tako vruće. Svi su mi na rubu kolapsa. Patuljka već danima diše na usta, dahće zapravo, kao psi. Najgore je kad joj se Bebe priheftaju na sise. Mrcinice su stare već 6 tjedana i počeli su jesti konretnu hranu, ali svejedno vrebaju mamu svako malo i priheftaju joj se na sisu kad najmanje očekuje. Inače su predivni... Ali svugdje ih ima. Užasno moram paziti da ih ne nagazim dok u mraku bauljam po sobi. Svako jutro nas bude grickanjem i igranjem po nama, a najdraže mjesto za igru im je moja kosa. Ima nešto magično u njoj...
Na ovoj fotki je Krleža koji spava u tanjuru, koji sam nakon pražnjenja (hehehe) odložila na pod.
Još 7 sati i 50 minuta do polaska u Zadar...
Somewhere beyond the sea
Somewhere waiting for me
My lover stands on golden sands
And watches the ships that go sailing...
Post je objavljen 26.07.2006. u 23:51 sati.