Sve moje zvijeri...

četvrtak , 16.02.2006.

Ovo je zapravo jako dobro... Mogu nabrojati sve svoje zvijeri bez prijetnji izbacivanjem iz stana, što je već 3 puta bio slučaj u 6 godina koliko živim s Bunkom u Zagrebu.
Vlasnica našeg sadašnjeg stana zna da imamo 2 psa i 2 mačke i ne frnji nos na to, ali mislim da bi je infarkt pokosio da sazna pravi broj, hihihihi, valjda nikada ni neće.

Daklem, i Bunko i ja obožavamo životinje. Bunko ih je imao cijeloga života a meni starci nisu nikada dali, jer smo živjeli u stanu, relativno malom za nas četvero i tako sam imala psa i mačku kod bake u predgrađu. No, situacija se promijenila kad sam upoznala Bunka, koji "aktivno" voli životinje i bio je član nekih udruga za zaštitu životinja, koje su ga redovito iznevjerile kada je trebao pomoć.

Onda sam došla ja i tako je počelo. Maca tu, golub tamo, pa 2 zeca od koljača i zamorac kojeg su „dobri ljudi“ odlučili ne ubiti već izbaciti u park.

Ne bih sad nabrajala sve životinje koje su u proteklih 6 godina prošle kroz naše živote jer bi zbilja predugo trajalo. U jednoj fazi, prije neke tri godine smo ih imali 54 (pedesetčetiri) i najebali jer su nas susjedi prijavili Jutarnjem listu i završile u novinama i na cesti. Brrr, ne želim se ni sjećati. Tada nam je „pomogla“ Helena Fink i Noina arka kojoj smo za čuvanje 9 štenaca pronađenih u šumi skeširale 12.000 kn mjesečno. Da se razumijemo, Bunko (novinar) i ja (profesorica) imamo vrlo prosječne plaće ali smo digle kredit i tako… do sada smo već mogli imati svoj stan, ali ne žalim ni kune.

Sada živimo u stanu od kojih 70 kvadrata s ovim zverkama (bed mi je da nemam fotač pa ne mogu staviti fotke ali bit će i toga):

Psi (imena promijenjena da ne bi bilo frke)

Mupica(šinterajka najslađa i najpametnija na svijetu, honorarči kao smetlarka i čisti ulice od pljesnivih komada kruha i žvaka s poda)
Trokut(špagetko iz tramvaja 12 kojeg je zetovac šipkom za skretnice izbacivao van i mi naišli)
Belka (udario je auto na Petrovoj, mi je pokupili krvavu s ceste, nosili na operaciju i akupunkturu ali nije baš pomoglo tako da ne može na stražnje noge i nosi pelene)

Mace

Panda (crno-bela, naš uzgoj, mamu Bebu (RIP) pokupili s Iblerovog bolesnu, zatrudnila kod nas a poslije ju je pogazio auto i to do danas nisam preboljela)
Tigar (sivi tigrasti, Pandin ujak (stvarno), isto Iblerovac, kad smo ga pokupili bio je skoro slijep, sada ima 5 godina i stalno kuburi s očima)
Čarli (sivo-beli, iz jednog legla pronađenog na Kajzerici, svi su imali neki poremećaj živčanog sustava a Čarli je jedini preživio ali se trese kao da ima Parkinsonovu bolest, što je jako smiješno dok hoda i trči, ima hitlerske brčiće kao Charlie Chaplin)
Patuljka (Tutunka, Retika, izgleda kao rasna ruska plava, našla sam je ispred DM-a na Britancu kako sjedi na dvije kriške salame koje su bile duplo veće od nje, inače premedena i mazna ali pomalo „slow“)
Božidar (tigrasto-beli, teenager, našle ga na Veliku Gospu prošle godine, zato Božidar, ruši sve što dotakne, a obožava hopsanje po mojim grudima)
Pika (najstarija, umrla joj gazdarica prije 2 godine i mi je preuzeli)
Gomila (crna, jako mala iako ima već 4 godine, pronađena kraj pošt eu Gorici)
Maro (crno-beli, dobili ga od veterinara, njima ga netko ostavio pred ordinacijom sa smrvljenom šapom, šepa i danas, a rana na šapi mu se svako malo otvori i izgleda da ćemo je morati amputirati)

Zeci

Kugla (novozelandska, od koljača)
Tacka (slična novozelandskoj, isto od koljača)
Žutko (žuti zeko, Kuglin sin, tata Buhtlan (RIP) patuljasti za kojeg su nam rekli na je žensko pa smo ga stavili s Kuglom i otud pomladak)
Uhonja (crn ko noć, Žutkov brat, Kuglin sin)
Ugljenko (crno-beli patuljasti, kupili ga jer je u pet shopu bio najmanji i najjadniji)

Zamorac

Zami (izbacili ga u park jer je djeci dosadio, pa ga jedna frendica pokupila i dala nama, najmedenije biće na ovom svijetu ali je zapravo špijun s Marsa)

Tice

Gugan (s Trga, slomljeno krilo, izgleda će zauvijek ostati kod nas jer nikako da proleti, totalno se pripitomio i ponaša se kao kokoš, mislim da je on sigurno deseti golub kojeg smo našli i izliječili)
Vilma (rozakolis papigetina razmažena, od uzgajivača jer je Bunko želio, dečko Lu joj umro prije par mjeseci i nikako da joj uzmemo nekog novog jer je to s njima (Lovebirds) vrlo zeznuto, inače nam je i budilica)

To su, dakle, zveri koje žive s nama, a imamo još i par punktova gdje hranimo uličare i uličarke, pa povremeno uzmemo i neku ako je bolesna pa je liječimo i tako.
Nama je to normalno i hvala Bogu da imamo super veterinara (Bruno Ljolje, Ilica 89) koji nam u svemu izlazi u susreti pomaže tu i tamo s nabavom hrane.

Najviše me nerviraju ljudi koji se zgražaju i šokiraju, tako da nam doma dolaze samo najbolji prijatelji i prijateljice.

Od udruga za zaštitu životinja NIKADA nismo imali NIKAKVE koristi jer su svi od reda mislili da smo nenormalni i ograđivali se. Tu i tamo naletimo na neke entuzijaste koji nam daju hrane ili love, ali to je toliko rijetko da nije ni vrijedno spomena. Stalno planiramo napraviti svoju udrugu, skupila sam sve što treba ali nikako da to napravimo. Budemo eventually. Tako ću moći tražiti donacije od nekih proizvođača hrane pa će biti lakše. Nadam se da ću dobiti na lottu jedan dan i izgraditi ogromnu kuću za sve životinje na koje naletim, ali nikako da odem uplatiti taj listić.

Ups, ja se raspisala a imam posla za popizdit danas. Sretna sam što je četvrtak, a sutra petak i onda vikend, uf....