sad si bas uzeh trenutak, dva, cetiri, da malo razmislim o svom zivotu...
sve je u djetinjstvu izlgedalo, u neku ruku, "lijepo". ok, unatoc mnogim sranjima koja sam imao, ipak je bila neka doza neobveznosti, cistog uzitka radi uzitka... ucenje je bilo dosta pojednostavljeno, nije se toliko vidio neki konacni cilj toga... sad nije tako. fakultet je bome ogromna odskocna daska za nekog poput mene. zapravo, ne odskocna daska... nego kanta ledene vode, shamar, udarac palicom nasred face, zabijanje glavom u zid... uglavnom, razbudivanje. natjeralo me da stvarno razmislim o nekim stvarima, kao npr. gdje sve ovo vodi...
kao dijete, cilj mi je bio zabaviti se. a ja sam jedan od onih koji ipak zele zauvijek ostaviti dio tog djeteta u sebi...
i razmisljao sam bas o tom sto znaci biti dijete, a sto ne znaci...
rekao bih da biti dijete znaci upravo to, ne razmisljati o buducnosti, o obvezama, nego samo stati i uzivati u trenutku u kojem se trenutno nalazite, ako vam je po volji...
zivot koji bih trebao voditi poslije faksa vidim kao nesto slicno upravo faksu... obveza posla, obveza obitelji, obveza obveze... ali vec vidim nemogucnost da cu se moci cijeli predati tome, bez trenutaka kad cu jednostavno sjesti pred neku konzolu s drustvom, i nabaciti kakve karaoke ili pes ili nest sa prelijepog novog wii-a (ako neznate sto je to, trk na google!) uz jednu primjereno ohladenu gajbicu piva... i jednostavno pustiti dijete iz sebe da se izrazi.
ali cemu sve to? gdje to vodi? posao, zabava...
ne, tu nesto fali.
ljubav. necu sada pisati o njoj.
u glavi mi je trenutno jedna druga stvar usko vezana uz ljubav...
onaj trenutak kada par, neovisno o financijama, i ostalim mogucnostima...
onaj trenutak kada par, voleci se duboko i iskreno...
onaj trenutak kada par odluci napraviti dijete.
dakle, ne pricam o "oh, pukla guma... ajd dobro" cinu...
ne, o onom trenutku kada se odluce spojiti tijela i duse kako bi stvorili najvece cudo ovih nasih besmislenih zivota...
kako bi stvorili novi zivot...
neznam, mozda nije u redu toliko razmisljati o tome, i na taj nacin. i neznam za vas, ali meni tu stvarno postoji nesto posebno...
istina, covjek je tako posebno bice koje svaka budala moze napraviti...
ali ne i stvoriti...
ne, za to morate ipak biti posebni...
i cini mi se da tada sva ta zivotarenja i mrcvarenja dobivaju smisao...
tada zivot dobiva smisao...
i za to ga se stvarno isplati zivjeti...

drzite se.
ako imate problema u skoli, na faksu, na poslu...
drzite se.
ako imate problema u obitelji, u ljubavi...
drzite se.
jer netko ceka.
ceka vas jedno malo bice, koje ce vam odati cast i nazvati vas svojim roditeljem...
ceka vas nesto posebno.
a ako se odlucite i na ponavljanje svega toga, hej, tko vas sprijecava :)

pozdrav svima, i budite svi sretni i veseli i stvarajte djecu, ali savjesno i promisljeno, a ne zato da, eto, ubijete vrijeme :)
heh, stvarajte djecu, dobra fora... mogo bi mi to postat pozdrav, sam da mi se ne odbije u glavu :)

cyya all