u jednom trenutku ste na vrhu svijeta, u drugom otamo padate. u jednom ste zvijezda svog omiljenog filma, u drugom zrtva manijakalnog ubojice/cudovista koje vas ganja, a vi nemate pomoci, nemozete cak niti ispustiti vapaj u pomoc... onda opet, nekada se sjecate dragih vam ljudi i trenutaka, kad ste bili sretni ili tuzni, u drugom trenu predvidate svoj uspjeh ili neuspjeh u necemu...
budite se...
ako ste naglo probudjeni, sansa da ce san ostati zapamcen je mozda cak i veca. a opet, ako ga zaboravite...
odlazite u omiljeni blues.. ovaj, birc ili kafic, ispijate pice po zelji, i tada vas neka poznata slika podsjeti na ono sto vam je kratilo noc...
ili ste mozda u autu, vozite ga/se, i tada vas odjednom zapljusne sjecanje na trenutak koji se nije odigrao nigdje osim u vasoj glavi...
snovi su carobna stvar, bili lijepi ili ruzni. ako su ruzni, sneno stanje ce vam biti ljepse jer necete morati razmisljati o njima, a u slucaju ljepote snova, u njih vjezite zaboravljajuci sve vase probleme, tuge i strahove...
yep, stvarno su carobni. carolija koju neznamo izvesti, ali joj se cesto nadamo. a ako dodje nenadano i razveseli nas, uljepsavaju nam zivot...
sve rijede imam ruzne snove... sve rijede u njima patim i tugujem...
sve cesce u snovima vidim trenutke srece, nade u ljepsu buducnost...
sve vise snovi mi se cine kao doista neki drugi svijet, u kojem nestaju lose stvari...
i sve manje sanjam...
i sve vise zivim zivot, i u njemu pokusavam ostvariti svoje snove...

--mali dodatak samom sebi, dodan nakon sto sam procitao ovo zadnje...

da, a sto kada sanjam nesto sto ne bih trebao? ...

[ovo je pisano u jednom od "onih", krivih trenutaka, a nastavlja se na proslu "pjesmu", kad sam uspio samom sebi priznati koliko sa obicnim osmjehom skrivam stvari... prvo sam mislio da je necu objaviti niti pokazati ikome, no ipak, neka reakcija koju je to probudilo u meni... eto, ipak ce osvanuti na netu, ako nista drugo, kao podsjetnik. svi imamo proslost, zar ne? i tesko ju je zaboraviti, jer, na greskama se uci, ali koliko god neke greske bile slatke pa ih ponavljali, jednom mora doci vrijeme da naucimo da guranje ruke u vatru bas i nije najisplativija investicija...]

lazem dok se smijem...
ne lazem namjerno...
ali lazem...
jer se smijem...
smijehom pokusavam reci da sam sretan...
i lazem dok se smijem...
ali nerazmisljam o tom smijehu...
jer da razmisljam, znao bih da nisam sretan...
jer znam da sam samo s tobom bio doista sretan...
i da se sada smijem samo da lazem...
sebe, druge...
da lazem da sam sretan...
a nisam...
jer fali mi moja sreca...
koju sam s tobom imao...
ali lazem...
jer ti nisi bila sretna...
jer da jesi, bili bi sretni zauvijek...
i smijem se...
ili lazem...
da sam sretan...
a nisam...
da si bila sretna...
a nisi...
jer kod drugih si trazila srecu...
i smijem se da svi vide...
kako lazem...
jer nisam sretan...


[i sad sam, po tko zna koji put, odlucio okrenuti novu stranicu u zivotu. ali vidi vraga, sad me i ide. napokon opet mogu biti sretan ne zbog toga da prikrivam tugu, nego zato da budem sretan. yehey. pozdrav svima, nadam se da se vidimo u bluesu :) ]

ponekad, i smijehom mozete lagati...
jer mozete se smijati...
ali ne otkriti cemu se smijete...
ili kome...

ponekad, najljepse zna biti smijati se samom sebi...
uvidjeti svoje greske...
i ne ocajavati zbog njih...
nego im se slatko nasmijati...

ponekad, smijehom bjezite...
od svih ruznih i tuznih stvari koje vas okruzuju...
a vi radite zid koji vas skriva od toga...
i umjesto vas trpi svu bol...

ponekad, najteze je nasmijati se...
jer nemate razloga...
jer je bol jaca od svih vasih osjecaja i nadanja...
jer vas i smijeh boli...

ponekad, zapitam se...
smijem li se ja s drugima...
ili se smijem samom sebi...
jer kad zatrebam neciji osmijeh da me razveseli...
nema ga...
a ja se ipak smijem...


"smij se i cijeli svijet smijati će se s tobom. plači, i plakat ćeš sam."

eto, i to rijeseno. jos jedan rodjendan je upisan kao recka u mom pamcenju. ma vraga, bljak.
evo par zanimljivih (kako kome) sitnica, medju kojima i isprika samom sebi sto nisam sad pisao vec 11-ak dana...
taman kad se treba desit kakva glupost da mi snizava raspolozenje, desi se. tog pravila nisam ni sada bio posteden. mnogi faktorcici su se skupljali, sve dok nisu napokon (1) kulminirali ovaj vikend i (2) uljepsali mi zivot. prvi dio ove zadnje recenice je istina, dok je drugi dio sarkazam. yey.
komp mi je u banani. istina, nije mi toliko bio potreban u zadnje vrijeme, ali kad god mi zatreba, sretan sam ako mi radi pola sata. da li se meni da rjesavati njegove probleme? noup. zato je tu plejka da me rijesi muka u vezi zabave, a muke u vezi piskaranja bloga i bilo cega drugog vezanog za komp ostaju za neka druga vremena da se srede...

ma, neda mi se dalje kukati. samo cu reci jednu stvar o osjecaju rodjendana. znate ga? ok, ima raznih ljudi, oni koji se osjecaju potpuno sretnima, i onih koji za rodjendan postaju lagane flegme... ja sam bio ova druga skupina. od 18. rodja, vise nemam taj osjecaj da sam stvarno i napunio nesta vazno (mislim na godine, perverznjaci i perverznjacice). 18 je stvarno nesto kao "sad napokon zakonski smijes ovo, pa ono, pa ovo, pa...". ostalo jednostavno vise nije tako. valjda zato jer je sada predjena ta dobna granica, postavljam si u zivotu druge "vazne" ciljeve koje treba ispuniti. i zato ne pridajem vaznost na te "jos jedna godina vise ovog prekrasnog zivota je iza mene..." detalje.
bah, odradio sam bitno. rekao da mi je bio rodj. vi koji ste me se sjetili, hvala. vi koji niste, ajd, nema veze. vi koji niste niti znali da mi je rodj, nebrinite, ne propustate nista vazno.
ali, jedna stvar. kad krenete odredenim stilom zivota, znate i sami da samo cekate ovaj rodjendan, pa onaj, pa ovo slavlje, pa onaj datum, pa... da bi skupili drustvo i zveckali bocicama. tako ce i ovo biti. cim mi femili spakira kufere, napravit cu jednu reprizicu nove godine (eh, ta dobra stara nova godina...), koja se sad nece zvati "proslava nove godine" nego "proslava mog rodjendana", ali princip odrade te proslave ce biti isti. zvec-zvec bocicama :)
i jos jedan mali detaljcic... jeste li probali ozujsko freshhh? u ogranicenom izboru piva koje imam ovdje, moram priznati da me je to pivo iznenadilo, te je cak zauzelo mjesto uz dobro staro karlovacko. pivo mi je zaista odlicno. nije guiness, nije velebitsko, ali je ipak odlicno. a ni 5% nije bas za bacit. tople preporuke da probate, a ako se u skorije vrijeme zaletite do bluesa, dopustite da vas i pocastim jednim primjerkom :)

ajd ljudi (i ostali), zabavite se, ja idem bacit koje ravnanje faca uz pomoc starki i zida u def jamu... cyya!