u jednom trenutku ste na vrhu svijeta, u drugom otamo padate. u jednom ste zvijezda svog omiljenog filma, u drugom zrtva manijakalnog ubojice/cudovista koje vas ganja, a vi nemate pomoci, nemozete cak niti ispustiti vapaj u pomoc... onda opet, nekada se sjecate dragih vam ljudi i trenutaka, kad ste bili sretni ili tuzni, u drugom trenu predvidate svoj uspjeh ili neuspjeh u necemu...
budite se...
ako ste naglo probudjeni, sansa da ce san ostati zapamcen je mozda cak i veca. a opet, ako ga zaboravite...
odlazite u omiljeni blues.. ovaj, birc ili kafic, ispijate pice po zelji, i tada vas neka poznata slika podsjeti na ono sto vam je kratilo noc...
ili ste mozda u autu, vozite ga/se, i tada vas odjednom zapljusne sjecanje na trenutak koji se nije odigrao nigdje osim u vasoj glavi...
snovi su carobna stvar, bili lijepi ili ruzni. ako su ruzni, sneno stanje ce vam biti ljepse jer necete morati razmisljati o njima, a u slucaju ljepote snova, u njih vjezite zaboravljajuci sve vase probleme, tuge i strahove...
yep, stvarno su carobni. carolija koju neznamo izvesti, ali joj se cesto nadamo. a ako dodje nenadano i razveseli nas, uljepsavaju nam zivot...
sve rijede imam ruzne snove... sve rijede u njima patim i tugujem...
sve cesce u snovima vidim trenutke srece, nade u ljepsu buducnost...
sve vise snovi mi se cine kao doista neki drugi svijet, u kojem nestaju lose stvari...
i sve manje sanjam...
i sve vise zivim zivot, i u njemu pokusavam ostvariti svoje snove...
--mali dodatak samom sebi, dodan nakon sto sam procitao ovo zadnje...
da, a sto kada sanjam nesto sto ne bih trebao? ...
Post je objavljen 29.08.2006. u 20:22 sati.