Alannino je lice prvo pocrvenjelo, zatim problijedjelo, pa na kraju i poljubičastilo.

-Smiri se, draga, dobit ćeš bore.- Ponovila je po tko zna koji put, tepajući sama sebi.

Nastojala je mirno sjediti na otmjenoj kožnoj sofi bordo crvene boje odupirući se porivu da počne gristi prekrasne, duge nokte zbog kojih je u salonu za uljepšavanje prosjedila gotovo osminu dana. Uvijek se trudila izgledati savršeno, čak i kada je išla na spavanje. Ta ipak, ona je bila proglašena za miss Ujedinjenog Kraljevstva čak tri puta, 1985., 1987. i 1988. Često se pitala gdje bi joj bio kraj da godinu dana kasnije, u 21 godini, nije zatrudnjela i pristala se udati za šesnaest godina starijeg čovjeka, koji joj je ujedno bio i menadžer.

Ubrzo, začula je škripu ulaznih vrata. To ju je prenulo iz sebičnih razmišljanja. Popravila je sitne nabore na uskoj crnoj haljini koja joj je isticala besprijekornu liniju i ustala, položivši ruke na bokove. U dnevni je boravak ušao postariji muškarac crne kose prošarane sjedinama. Bio je visok, otmjen i elegantan, odjeven u svoje najbolje odijelo. Profinjena, nekoliko dana stara brada krasila je lice iscrtano sitnim borama, naglašavajući prodorne plave oči.

Ugledavši mrzovoljan pogled rasipnice kojom se oženio, nevoljko je spustio kožnu aktovku kraj vrata i olabavio kravatu koja ga je stezala oko vrata.

-Zachary- Počne Alanna tobože uzrujanim tonom, -Ponovo kasni.-

-Dušo, ima sedamnaest godina. To je normalno za djecu njene dobi.- Odvrati on prošavši rukom kroz svoju gustu kosu.

Nije bio raspoložen za raspravu, pogotovo ne tako kratko nakon vatrenog susreta sa svojom 30 godina mlađom ljubavnicom, koji je bio ispunjen čistom seksualnom erotikom. Alanna mu je ozbiljno dizala živac u zadnje vrijeme, no nije dopuštao drugima da to uvide. Osim toga, Rain se činila prilično nestabilnom posljednjih nekoliko mjeseci, pa nije želio biti odgovoran za njen živčani slom.

-Normalno!?- Podvikne Alanna već na rubu živaca, -Normalno bi bilo da odlazi na tulume ili krade po dućanima, a ne da hara po groblju!-

-Alanna!- Zacharyjev je glas ispunio čitavu prostoriju.

Alanna se namrštila i tiho šmrcnula, a zatim je rukom otrla suzu koja joj se pojavila u kutu desnog oka. Osjetila je kako joj tupa bol prolazi cijelim tijelom i pokušava probiti led koji se s godinama nakupio oko njena suhonjava srca.

Isti tren, Zachary je požalio što je povisio ton. Hitrim joj je korakom prišao i zagrlio je, utisnuvši joj vreli poljubac u hladno čelo. Njena je gusta, sjajna, njegovana kosa mirisala po limunu i breskvama. Na trenutak, Zachary je zažalio što prema njoj više ne osjeća ljubav kakvu je osjećao dvadeset godina ranije.

-Nedostaje mi.- Prošapta Alanna suzivši crne oči, nastojeći tako zadržati gorke suze u njima. Nije joj uspjelo.

-I meni- Odvrati Zachary, -Ali Rain nedostaje još više. Ostavi je da radi što hoće. Valjda se na taj način nosi s tugom.-

***

Povukavši dim cigarete, Rain je osjetila kako joj se opojan miris i okus duhana proširio čitavim tijelom. Željela ga je zadržati u sebi, no previše ju je pekao u grlu te je na kraju ipak izdahnula, zadovoljno gledajući u oblačić sivkastog dima koji se pred njenim očima miješao sa zrakom i nestajao. Laganim pokretom prsta, uklonila je višak pepela s vrha užarene cigarete i ponovo povukla dim. Tren kasnije, sjena se nadvila nad nju. Nečije tople ruke prekrile su joj oči.

-Eric- Podvikne tobože ljutitim glasom, -Prekini, nabit ću te.-

-Nisi fora.- Odvrati muška osoba koja se našla iza nje, i uz nezadovoljno mrmljanje makne svoje ruke s njena hladnog lica.

Preskočivši naslon klupice, Eric je sjeo kraj Rain i uzeo joj cigaretu iz desne ruke. Povukao je dim i zamislio se gledajući pritom u njene bistre, plave oči. Znao je da je predvidljiv i nije mu se to sviđalo.

-Kako si znala da sam to ja?- Upita je počešavši se po glavi. Rain okrene očima. Prešutjela je odgovor na to pitanje.

Nije shvaćala zašto je Eric imao toliku potrebu da stalo budu zajedno.



Istina je bila ta da je Rain ovisila o Ericu. Može se reći da su bili najbolji prijatelji od onoga dana kada se dogodila nesreća. Bio je tu za nju, i zbog toga mu je bila iskreno zahvalna, no istovremeno bila je previše hladna i arogantna da to prizna.



Za to je vrijeme Eric razmišljao o autodestruktivnoj ljepuškastoj prilici čije su se tanašne usne stisnule od nezadovoljstva. Nastojao je nenametljivo zuriti u njeno ponosito ali slomljeno lice, na kojemu su se jedva primjećivali blijedoružičasti ožiljci od pubertetskih akni. Primijetila je da je promatra, te je samo svrnula pogled i pustila da joj smeđa kosa zakloni lice. Eric se nacerio.

Oboje su bili svjesni toga da Rain i nije bila neka prevelika ljepotica. Bila je srednje visine, dosta mršava, bljedunjava, a i moglo bi se reći da je najnezadovoljnija bila veličinom, točnije rečeno manjinom, svojih grudi. No Ericu se sviđala. Sviđalo mu se sve na njoj. Nije da je bio zaljubljen u nju, nego ga je seksualno uzbuđivala kao i većina djevojaka koje je poznavao. Znao je da je to normalno za mladiće njegove dobi, pa oko toga nije dizao preveliku strku.

-Imaš što u planu večeras?- Upita je povukavši još jedan dim. Prekrižila je ruke na prsima zureći u daljinu.

-Ne, zašto?- Odvrati protupitanjem.

-Chelle kaže da njena poznanica priprema tulum stoljeća, pa mislim da bi bilo primjereno da se pojavimo tamo.- Odgovori frajerski se osmjehnuvši.

Rain se zamislila na spomen Michelle, svoje prijateljice. Pred sobom je sada jasno vidjela sitnu nasmiješenu ludicu azijskog podrijetla. Michelle je, za razliku od Rain, bila jako dobro prihvaćena u društvu tinejdžera u Manchesteru i okolici, tako da ovaj poziv na tulum koji je ona predložila i nije bio neka velika novost.

-Dobro će mi doći malo opuštanja.- Progovori nakon kraće stanke. Eric se nacerio i vratio joj ,,ukradenu'' cigaretu.

-Nađemo se u pola deset u skate parku. Simon i ja ćemo te čekati.- Odvrati Eric i kimne glavom nekoliko puta kao da potvrđuje svoje riječi.

-Aha, ok.- Doda Rain nezainteresirano.

Lijeno se protegnula gledajući Erica kako ustaje. Ne shvativši, pogled je zadržala na jednom određenom dijelu njegova tijela. On je to primijetio pa se nasmijao, uzevši svoj skateboard u ruke. Rain se trgnula, suzdržavši crvenilo. Nije se osmjehnula, kao što to ljudi uobičavaju činiti kada im se dogodi neka neugodna situacija. Glumila je kao da se ništa nije dogodilo. Eric je spustio skateboard na mokri asfalt i stao na njega. Umjesto pozdrava, osmjehnuo joj se. Velikom je brzinom nestao u daljini.

Nije osjećala ništa prema njemu. Baš ništa. Čak ga ni nije voljela onoliko koliko bi se trebalo voljeti prijatelje. Bio je zgodan i popularan među curama, no nju nije privlačio. Bila je svjesna koliko je čudna kada su dečki u pitanju. Sjećala se koliko joj je puta Michelle rekla kako bi ona i Eric bili dobar par, no to nikako nije bilo moguće. Ili možda je?

U isto vrijeme, Eric se vinuo u zrak svojim skateboardom i vješto preskočio nekoliko nebitnih sitnica koje su se nalazile na rubu Cadburyjevog parka, izazvavši tako divljenje nekolicine dvanaestogodišnjih djevojčica koje su zaljubljeno pogledale u njegovom smjeru. Izašao je na glavnu cestu i nastavio se skejtati pločnikom, izbjegavajući nervozne prolaznike. Razmišljao je o Rain cijelo to vrijeme. Ponovo se nacerio.

-Oprostite!- Viknuo je nekoj bakici koju je zamalo srušio kada je projurio kraj nje.



Iako mu je to zvučalo potpuno neprirodno, obećao si je da će pokušati… Nema ničega lošega u tome, zar ne?

***

Na drugom kraju grada, Michelle je na sav glas pjevala svoju omiljenu pjesmu ,,It's my life'' poznate britanske grupe Bon Jovi. Istovremeno je ravnala svoju sjajnu crnu kosu i pridržavala veliki ručnik upadljive roze boje. Bila je vrlo spretna… Bar je tako ona mislila. A mislila je i da dobro pjeva. Prekinula ju je zvonjava telefona.

-Yep?- Javila se stišavši glazbu na liniji. Odložila je peglu za kosu na stol kraj kolekcije šminke marke Maybelline i parfema ,,Cat Deluxe'' Naomi Campbell, koji joj je za šesnaesti rođendan poklonila sestrična.

-Dolaziš večeras?- Začula je poznat, uzbuđen glas na drugom kraju slušalice.

-Naravno, Simone- Odvrati zavodljivim glasom, osmjehnuvši se, -Bit će to tulum stoljeća.-

Nastavila je razgovarati sa dečkom kojeg je već duže vrijeme promatrala. Simon je, doduše, bio pomalo smotan, ali bio je najslađe stvorenje na cijelome svijetu. Tulum je bio izvrsna prilika da se malo bolje upoznaju. Bacila je pogled u ogledalo i promotrila svoj odraz. Zadovoljno se osmjehnula. Sviđalo joj se njeno lice, a na njemu najviše njene azijatske oči koje su se isticale u gomili.



No u zraku se osjećalo da će nešto poći po zlu…




P.S.: Znam da još ništa ne shvaćate, zbilja mi je žao zbog toga…
Inače, ovo je sve još samo uvod u radnju, pa vas molim da se strpite do idućeg posta gdje ću točno objasniti sve nejasnoće… Očekujte da će vjerojatno biti duži od ovoga ^^

Rain