nedjelja, 29.11.2009.
***
To walk this streets without you
I hate being on my own...
So many souls around you
But it never feels like home
Home is where my heart is aching...
Home...
Home is where there's no mistaking
All this space between us
Isn't going anywhere...
But it's ok to be us
Cause your far from being here
Here is where the sky gets lonely
Here...
Here I disappear...
***
Novi je dan počinjao kada se Michelle izmorena vratila kući. Nebeski je svod bio umrljan prekrasnom modroplavom bojom čija se iskrena ljepota miješala sa ranojutarnjim sjajem užarenog Sunca. Izgledalo je slabašno i bljedunjavo još onako sneno od noćnog lutanja. Bilo je čudno pomisliti kako će za samo nekoliko sati zavladati gore, u visinama, i svojim iskričavim zrakama donijeti tračak nade u ovim hladnim danima.
Michelle je bila ljuta i razočarana. Kako bi se drugačije i mogla osjećati? Smatrala je da se sve oko nje ruši kao kula od karata. Boljelo ju je to. Nije bila navikla ne kontrolirati ono što se događalo u njenoj blizini.
Trebalo joj je oko sedam minuta da iz džepa tamne traper suknje iskopa ključ ulaznih vratiju. Bijesna, otključala je vrata i ušla u predsoblje ne trudeći se uopće biti tiha. Što je najgore što joj se može dogoditi ako je ulove roditelji? Derat će se pola sata, zabraniti joj izlaske sljedećih deset mjeseci (što će ona, naravno, bezobrazno kršiti cijelo to vrijeme) i dva dana kasnije sve zaboraviti. U hodniku je bio polu mrak. Izula je crne kožne čizme i bacila ih kraj vrata. Stala je bosa tapkati po dnevnoj sobi uputivši se prema kupaonici. Odjednom se saplela o igračke koje su zahvaljujući njenom petogodišnjem bratu Maxxieju bile razbacane po cijeloj kući. Onako pripita, zateturala je i oštro nagazila na nešto meko i toplo. Kuću je ispunio cvilež.
-Pas mater, Tallulah- Opsovala je mrzovoljno i nabila dvogodišnju kuju jorškog terijera nogom, -Uvijek si pod nogama, marš glupo pseto!-
Jadna je životinja još jednom tužno zacvilila, a onda se povukla negdje u drugi kut sobe. Michelle je proklinjala sve svete trljajući pritom bolne nožne prste koji su stradali u okršaju s mrakom. Svijetlo u sobi iznenada se upalilo.
Michelle je ugledalo ispijeno azijatsko lice poznate blijedožute boje. Njen je otac Zhiao netremice zurio u nju svojim uskim, crnim očima vežući pritom kravatu upadljivo crvene boje.
-Što radiš ovdje tako rano? Danas je subota.- Zbunio se. Michelle je vrlo dobro znala da izgleda kao da ju je pregazio tramvaj, stoga je okrenula leđa ocu praveći se da posprema Maxxieve razbacane akcijske heroje.
-Zbilja? Subota?- Nasmijala se prilično ozbiljnim smijehom, -Potpuno sam smetnula s uma, tatice. Vratit ću se u krevet isti tren.-
Zhiao Wang sumnjao je da ga kći pokušava nasanjkati, no nekako trenutno nije bio raspoložen za prepirku. Umjesto da postupi kao i svaki drugi otac koji ulovi svoju buntovnu šesnaestogodišnju kći koja se u rano jutro se vraća iz noćnog pohoda, Zhiao se samo nasmijao, prišao Michelle i poljubio je u čelo.
-Bježi u krevet dok ti se majka ne probudi.- Prišapnuo joj je.
Michelle je, ne shvaćajući priviđa li joj se od onoliko alkohola, ostala stajati i netremice zuriti u oca još neko vrijeme.
-No?- Požurivao ju je, -Želiš da se predomislim i da te ipak kaznim?-
-Hvala, tatice.- Odvratila je popevši se na prste. Cmoknula ga je u obraz i potrčala prema svojoj sobi, spotičući se o vlastite noge. Uskoro je nestala u tami.
Zhiao se nasmijao. Znao je da će ga Lanying, Michellina majka, ubiti ako sazna za ovo. No svejedno je odlučio riskirati. I on je donedavno bio mlad i znao je kako je najgora stvar kada te roditelji nikamo ne puštaju i non-stop motre. Zato je ovaj put odlučio pogaziti obiteljska pravila i tradiciju i progledati Michelle kroz prste.
No Zhiao je zaboravio jednu stvar. Jednu bitnu stvar.
Više nije bio u Kini, gdje su ljudi časni i pošteni, spremni pomoći drugima u bilo kojem trenu...
***
Rain je snažno zalupila vratima školskog ormarića stežući u rukama raznobojne knjige iz latinskog jezika. Bila je mrzovoljna i neraspoložena, pogotovo zato što nije shvaćala zašto baš njihova glupa gimnazija ima redovnu nastavu subotom. Jedino je bila zahvalna što je nastava bila popodne, tako da je stigla nešto odspavati.
-Ej srećo.- Kraj sebe je ugledala Simona. Dobacila mu je nervozan pogled.
-Yep, whatever.- Odvratila je krenuvši prema učionici latinskog.
Simona nije želio tako brzo odustati od razgovora s Rain pa je krenuo za njom. Nervozno ga je prostrijelila pogledom i napravila čudnu grimasu stegnuvši knjige čvršće u rukama.
-Imaš latinski?- Upitao ju je.
-Da.- Kratko je odgovorila.
-Predaje ti Darlingova?- Nastavio je s pitanjima.
-Da.- Ponovila je vidno iživcirana. To se dalo naslutiti i po tome što je stala jače udarati nogama o hladne pločice Bloomsburyjevske privatne gimnazije.
-Meni je ona predavala prošle...- Ponovo je počeo.
-Dobro koji ti je kurac!?- Prekinula ga je Rain glasno se izderavši, -Što ustvari hoćeš?-
Simon se promeškoljio i strpao ruke u džepove, dopustivši da mu ona tamnozelena kapa koju nije skidao ni pod nastavom sklizne preko očiju.
-Eric te poslao?- Upitala ga je Rain duboko udahnuvši. Simon je potvrdno klimnuo glavom.
-E pa možeš mu lijepo reći da ono što se dogodilo jučer meni ništa ne znači- Preduhitrila ga je, -Oboje smo bili pijani i to je bilo samo jebanje. I dalje smo prijatelji. Može slobodno odahnuti, nisam se zaljubila u njega ko kakva glupačica.-
Simon je poluotvorenih ustiju zurio u Rain. Nije znao što da odgovori na to. No jedna stvar mu je bila savršeno jasna; Ericu neće biti nimalo drago nakon što ovo čuje...
///flashback///
Eric i Simon sjedili su u jednom od rijetkih klubova koji je radio od 0-24 sata. Ljudi je bilo vrlo malo, i to uglavnom pijanaca koji nisu imali petlje vratiti se kući i suočiti sa svojim ženama. Ericu je to odgovaralo. Kraj njih se osjećao nevidljivo.
Simon je povukao posljednji dim cigarete koja mu je lijeno visjela u ruci i ugasio je u kristalnoj pepeljari. Zijevnuo je, ne trudeći se rukom prekriti usta, te duboko udahnuo i oslonio se o desnu ruku. Spavalo mu se. Bio je i više no iscrpljen nakon večerašnjeg tuluma.
Eric se nacerio i zažmirio na nekoliko sekundi. Još mu je uvijek pred očima bila slika Rainina lica. Pokušao je ne misliti na nju, no to nije bilo moguće. Ne nakon onog što se dogodilo među njima. Urezala mu se u pamćenje poput neke bolne uspomene iz djetinjstva koju nikada ne zaboraviš u potpunosti. Izazivala je u njemu gorčinu i neku vrstu ovisnosti koja mu se nimalo nije sviđala, a opet je osjećao neki tračak nade svaki puta kada bi se prisjetio njenog vedrog osmjeha. Zbunjivao je samog sebe.
-'oćemo polako doma?- Upitao je Simon potpuno se položivši glavu na hladni drveni stol. Stao je prstima udarati o donji dio stola, no prestao je nakon nekoliko sekundi čim je pod prstima osjetio nečiju iskorištenu žvaku.
-Ušuti, kretenu- Odvrati Eric prekriživši ruke, -Razmišljam.-
Simon zainteresirano podigne glavu i pogleda prijatelja.
-Ma nemoj?- Naceri se, -O čemu?-
-Ne tiče te se, odjebi.- Odbrusio je Eric.
-Gle, znam da se ljutiš što smo Michelle i ja uhvatili Rain i tebe u klinču, al fakat nije bilo namjerno. Nismo imali pojma di ste, zabrinuli smo se.- Simon je pokušao spasiti situaciju.
-Daj ušuti!- Proderao se Eric.
Konobarica koja je do malo prije lijeno brisala čaše sada je pogledala prema dvojici u kutu. Nervozno je odmahnula glavom. Očekivala je da će svaki tren između tih pijanih klinaca izbiti tučnjava, no obojica su ušutjeli. Tišina je potrajala neko vrijeme. Odahnula je i nastavila s poslom.
-Oprosti- Eric je napokon progovorio, -Ali mislim da sam gadno zajebo večeras.-
Simon je netremice zurio u njega. Nije očekivao ovako nešto od Erica.
-Kako to misliš?- Upitao ga je.
-Ja i Rain... Mi... Isuse...- Nije znao kako da se izrazi, -Nije trebalo doći do seksa. Mislim, želio sam to već dugo ali sad... Bila je to velika pogreška.-
-Kužim- Simon je potvrdno klimnuo glavom, -Misliš da će ona misliti da ste sada zajedno zbog te ševe?-
Eric je prešutio odgovor. Rukama je obujmio lice i duboko udahnuo. Htio je reći Simonu u čemu je stvar, zamoliti ga za savjet ali to jednostavno nije bio njegov stil. Pa nije nekakva tetkica da se jada frendu. To samo cure rade.
-Ma nije to... Nego samo...- Pokušao se izvući iz ove situacije. Simon je razrogačio oči u čudu.
-Skužio sam te! Totalno sam te skužio!- Povisio je ton pljesnuvši dlanom o dlan, -Obratno je... Ti si se zapalio za nju.-
Eric je otvorio usta, no nije rekao ništa. Nije znao što bi trebao reći. Nije želio potvrditi Simonovu sumnju, iako je bilo očito da je bilo točno.
-Sranje, frende- Dodao je Simon posegnuvši za novom cigaretom, -Ne bih ti volio biti u koži.-
-Moram nekako saznati što je za nju to značilo.- Promrmljao je Eric. Simon je nezainteresirano povukao dim.
-Razgovaraj s njom. Što je najgore što se može dogoditi?- Predložio je.
-Možemo se posvađati i onda ne samo da ću izgubiti svaku šansu nego i prijateljicu.- Odvratio je nervozno.
-Čovječe- Počne Simon nacerivši se, -Previše kalkuliraš. Ko ženska. Osim toga, vidio si je golu. Više ti nije prijateljica. Ili će te završiti skupa ili više nikada nećete razgovarati. Pomiri se s tim.-
Iako je bio siguran da Simon nije bio priseban kada je izgovorio tu posljednju rečenicu, morao je priznati da je imao pravo. Nije bilo puta nazad.
-Ne mogu samo tako razgovarati s njom... Predebilno je...- Počešao se po glavi.
-Budem ja. Ionako sam ti dužan jer si me upoznao s Chelle.- Dodao je Simon. Eric se zahvalno osmjehnuo. Ustali su i krenuli prema izlazu.
-Kad smo već kod Chelle, što se dogodilo između vas dvoje?- Nacerio se Eric na trenutak zaboravivši na Rain. Simon se zagonetno osmjehnuo.
-Naša stvar.- Slegnuo je ramenima.
-Znači ništa...- Zaključio je Eric nasmijavši se.
-Iako prije nisam imao živaca za takva sranja, mislim da se za Michelle vrijedi potruditi. Nekako je... Drugačija...- Odvratio je Simon zagledavši se u užareni vrh cigarete. Eric je potvrdno klimnuo glavom.
-Sranje- Dodao je, -Misliš da postajemo odrasli?-
-Očito...- Potvrdio je Simon.
Obojica su se nasmijali i nestali u daljini, razmišljajući o sutrašnjem danu... Znali su da nosi nešto novo...
///End of flashback///
Okrenula je očima, želeći otići. Simon ju je uhvatio za ruku.
-Rain- Počeo je nesigurno, -Mislim da bi trebala nasamo razgovarati s njim.-
-Nemamo o čemu razgovarati. Već sam ti rekla. Ništa mi nije značilo.- Dodala je tiho i istrgnula iz njegova čvrsta stiska.
Gledao je kako nestaje u hodniku i gubi se u gomili ljudi. Zvonilo je. Požurio je na kat, prema učionici broj 206, gdje je trebao imati dupli sat napredne algebre. Odlučio je da će nakon nastave otići do Erica i sve mu objasniti. To jest, prenijeti mu Rainine riječi...
***
Primila je sina u naručje i izašla iz kuće. Znala je da će joj ovo biti najgori i najteži susret u životu, no drugog izbora nije imala. Ako ništa drugo, ti su ljudi imali pravo znati da to dijete postoji. Nisu ga morali prihvatiti, nisu ga morali voljeti, nisu morali uopće komunicirati s njime. Htjela je samo ispuniti svoj dio i dati im do znanja da dio njihova sina još uvijek živi, i to u njenom djetetu...
Odlučila je otići pješice do drugog kraja grada budući da nije bila sigurna ima li dovoljno novaca za taxi. Korak po korak, približavala se odredištu. Nije osjećala umor, bol, tjeskobu... Samo strah...
Prolazila je ulicama spuštene glave, imajući osjećaj kako svi znaju tko je iako se zapravo mnogo promijenila u ovih par godina. Previše. Osjećala se golom. Kao da svi znaju da ne bi smjela biti ovdje. Proklinjala je samu sebe. I njega. Samo radi njega se vratila... Željela je vidjeti gdje je sada njegovo tijelo... Gdje leži... Uvjerena da je gleda odozgo, s nekog mekog oblaka, nastavila je koračati sada ponosnije i bjesnije.
Morala je to učiniti...
Nakon određenog vremena, stupila je na prag prekrasne raskošne kuće. Svaki bi prolaznik zavidio obitelji koja je živjela unutra, ne shvaćajući da je prekrasna vanjština samo paravan za obitelj u rasulu; Otac preljubnik i alkoholičar, majka egoistična narcisoidna kontrolorka, kći ovisnica o narkoticima i sklona samoozlijeđivanju i kurvanju...
Duboko je udahnula i pozvonila, nadajući se da će ovo čim prije završiti. Začula je oštre korake uzrokovane potpeticama od minimalno 15 cm visine...
***
Michelle je u šest sati poslijepodne sjedila na ciglenom zidiću ispred Bloomsburyjevske privatne klasične gimnazije, čekajući da Rain završi nastava. Osjećala se tako... Bespomoćno... Kao kakav uljez. Gimnazija Bloomsbury primala je samo djecu članova višeg soja, najbogatije i najrazmaženije snobove. Michelle ustvari nije shvaćala što Rain radi tamo. U moru besprijekorno uređenih poblajhanih plavuša kose svezane u rep, obučenih u blještavo bijele košulje, duge sive suknje i uredne ženske sakoe, ona se dobrano isticala. Michelle se vedro osmjehnula.
Bujna smeđa kosa padala joj je gotovo do polovice leđa, crna olovka i tamno sjenilo naglašavali su plave oči, crni lak za nokte isticao je njenu buntovnost, kao i suknja koja je bila tako kratka da je jedva pokrivala ono bitno. Umjesto bijelih dokoljenki, nosila je crne mrežaste čarape i ultra skupe čizme do koljena, dok joj se bijela košulja vijorila na vjetru. Kraj nje je stajao Simon, koji se od ostalih muških učenika škole razlikovao samo po tome što je na glavi imao svoju tamnozelenu kapu. Privlačili su pozornost. Oboje.
-Chelle!- Viknula je Rain razdragano i zagrlila je. Simon se samo zavodljivo osmjehnuo.
-Posvađala sam se sa starom pa sam mislila prespavati kod tebe večeras. Nekako je saznala da sam se vratila dom u šest ujutro i da joj je stari sve prešutio.- Rekla je Michelle.
-Mogla bi prespavati i kod mene.- Doda Simon nasmijavši se.
-Odjebi, kompa, sigurno imaš pametnijeg posla nego slušati naše razgovore- Odbrusi Rain, -Naprimjer, pregledavati švedske filmove sa tematikom za odrasle?-
-Rainey...- Opomene je Michelle. Rain preokrene očima.
Michelle je prišla Simonu i podigla se na prste, te ga obgrlila rukama oko vrata. Poljubila ga je.
-Slatko- Doda Rain, -Ogavni ste.-
Kada se Michelle napokon odvojila od Simona, pozdravili su se. Simon je potrčao za dečkima iz svog razreda, a Michelle i Rain su krenule prema kući Blackovih. Neko su vrijeme šutjele.
-Znaš, ono jučer... Ti i Eric ste zbilja...- Počela je Michelle.
-Chelle, prije par sati Simon me davio s istim tim pitanjem. Zašto svi misle da će se stvari među nama sada promijeniti?- Odbrusila je Rain nervozno.
-Znači ipak ste se jebali?- Upitala je vragolasto se osmjehnuvši. Rain je okrenula očima.
-Ulovili ste nas, a i dalje ti nije jasno?- Upitala je.
-Pa nisam bila sigurna... Bio je mrak...- Nacerila se Michelle, -I kakav je?-
Rain je iz školske torbe izvukla kutiju cigareta, uzela je sebi jednu i jednu dala Michelle. Neko je vrijeme trajala šutnja dok su palile cigarete.
-Pa ono- Rain odmahne glavom otpuhnuvši dim, -Sve što se priča za njega jest istina.-
-Znači nema detalja za naj frendicu?- Upita Michelle razočarano.
-Nope...- Odvrati Rain zadovoljno se osmjehnuvši, -Htjela bi to zadržati za sebe.-
Michelle je potvrdno klimnula glavom. Kada su stigle pred kuću obitelji Black, Michelle je pomogla Rain da se uredi za starce. Svezala joj je kravatu, budući da to Rain ni nakon više od 10 godina školovanja u privatnoj školi nije naučila. Rain je popravila suknju i navukla sako. Cigarete su bacile nekako u travu. Tek tada su obje stupile u hodnik.
-Vaše zlato se vratilo kući- Vikne Rain cinično, -Ovog puta na vrijeme i sa svojom vražjom frendicom.-
U kući je vladao žamor. Rain i Michelle zbunjeno su se pogledale. Nisu mogle dokučiti kome pripada treći glas, koji im se činio tako poznatim. U hodnik je stupila Alanna. Izgledala je izbezumljeno i prilično blijedo.
-Rain, Michelle- Ljubazno je rekla, -Nismo vas očekivali ovako rano.-
-Tko je s vama?- Upita Rain mrzovoljno.
-Nitko važan- Odvrati Alanna i izvuče iz torbice odložene na antikni stolić poveću svotu novca, -Idite nekamo i zabavite se, subota je.-
-Koji ti je kurac?- Prodere se Rain odgurnuvši je. Krenula je prema dnevnom boravku, a Michelle i Alanna za njom.
-Znam da sam izrod i da me se sramite pred svojim prijateljima, ali to ne znači da ne smijem znati tko...- Počela je, a zatim stala kao ukopana.
Šokirano je zurila u mladu ženu izmučena blijeda lica i prekrasne plave kovrčave kose koja je stajala nasred dnevnog boravka i u rukama držala malog plavokosog dječačića dubokih crnih očiju. Svađala se s Zacharyjem. Michelle je stala kraj Rain, želeći nešto reći, no i ona je zanijemila.
Ženine oči su se zasuzile kada je ugledala mladu djevojku pred sobom. Sjećala je se kao male šutljive djevojčice koja je tek stupila u tinejdžerske godine. A i Azijatkinju, koja je bila gotovo glavu niža od djevojke, odmah je prepoznala.
-Rain...- Počne bojažljivo, -Chelle?-
Čak je i dječačić podigao glavu i pogledao pridošlice. Rain je osjetila kako je hvata nesvjestica.
-A-Angy?-
P.S.: Znam da Simon i Eric općenito previše psuju, no želim da sve bude realno pa koristim tipični muški rječnik (xD) kojemu me podučio moj najbolji frend... Radnja ovog posta je sama po sebi prilično glupa, ali se ipak nadam da vam se sviđa jer svaka je sitnica pisana s namjerom... Volim vas puno!
Rain
petak, 13.11.2009.
***
I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone
I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone
***
Lice joj je bilo čvrsto stisnuto u bolnu grimasu dok je netremice zurila u noćni prikaz grada u kojem je odrasla. Živahni plavokosi dječačić nemirnih crnih očiju otimao joj se iz naručja pruživši sitne ručice prema nebu, kao da ga želi dotaći. Lecnula se i čvršće ga privila uza sebe, u strahu da joj je ispadne iz drhtavih ruku. Mali je okrenuo svoje prekrasno, punašno lice prema njoj i zapleo svoje ručice u njenu mirisnu, kovrčavu plavu kosu. Osjetila je neku toplinu oko srca svaki puta kada bi se zagledala u njegove oči. Kao da je u njima vidjela svoju nikada prežaljenu ljubav.
-Gospođice, sve je u redu?- Upitao ju je taksist. Prenula se iz razmišljanja i blago osmjehnula postarijem vozaču koji ju je zabrinuto gledao.
-Da, da, naravno...- Duboko je udahnula, -Samo sam malo izvan sebe što sam ponovo ovdje.-
-Živjeli ste već ovdje?- Nastavio je vozač pomogavši joj oko kovčega koji je bio dupkom pun.
-Kako ste znali?- Iznenadila se. Maleni dječačić prislonio je svoju glavu o njena prsa i sklopio oči. Bio je previše umoran da razmišlja o tome gdje se sada nalazi. Bilo mu je bitno samo da je uz svoju majku. Njegovo mjesto bilo je uz nju.
-Pretpostavio sam- Vozač slegne ramenima, -Samo me malo zbunilo što ste ovdje stigli samo s bratom. Gdje su vam roditelji?-
Nasmijala se više usiljeno nego što je trebala. Vozača je pomalo zbunila njena reakcija.
-Ovo je moj sin, ne brat.- Ispravila ga je.
Vozač se počešao po glavi ne vjerujući u to što čuje. Smatrao je da djevojka ima najviše sedamnaest-osamnaest godina. No opet, ovo je bila Velika Britanija. Zar je bilo tako neuobičajeno vidjeti djevojke koje su zatrudnjele kao maloljetnice i odlučile zadržati dijete?
-Oh, oprostite mi- Ispričao se osjetivši kako mu crvenilo oblijeva lice, -Doimate se vrlo mladi pa sam automatski pretpostavio...-
-Ne zabrinjavajte se. Niste prvi koji mi je to rekao.- Odvrati ona tiho nastojeći što prije završiti ovaj razgovor. Vozač je potvrdno klimnuo glavom i ušao u taksi kojim je djevojku dovezao do ovdje, te za nekoliko trenutaka nestao u tami.
Rukom je maknula pramen plave kose koji joj je prekrio lice i pritom pogledala na sat. Ponoć je bila vrlo blizu, a ona nije osjećala nikakav umor. Znala je da ovu noć neće ni oka sklopiti, jer će je mučiti sutrašnji dan. Kako će se poslije tri godine, nakon što je samo tako nestala sa čitavom svojom obitelji, pojaviti pred ljudima? Hoće li je itko prepoznati ili povjerovati da je to zbilja ona? Još ju je više mučilo što će biti s njenim sinom... Što bi trebala reći ljudima? Bila je uvjerena da će zanemariti njegovu fizičku sličnost s njegovim preminulim ocem i odbiti vjerovati da je to dijete zbilja njegovo... No bila je borac. Odlučila se boriti za sebe i svoj život... No napose za život svoga sina koji je tek bio počinjao...
***
-Hladno je, Isuse, hladno je! Prekini, Simone!-
Rain je sa podrugljivim smiješkom na blijedom licu gledala u prilično zabavan prizor u kojem je glavna glumica, kao i uvijek, bila Michelle. Naslonjena na crni volvo Ericovog starog, povlačila je dim za dimom prepustivši se u potpunosti opojnosti marihuane. Nije osjećala hladnoću koja joj je dražila kožu. Jednostavno je bila u svom svijetu.
Eric je sjedio na vlažnoj travi do njenih nogu i netremice zurio u Simona, koji je hladnom i mutnom jezerskom vodom polijevao Michelle. Smijao se. Smijala se. Oboje su se tako prokleto slatko smijali.
-Nemoj, nemoj, nemoj...- Ponavljala je tobože opirući se, -Smrznut ću se!-
Simon se nacerio i uhvatio je rukama oko struka, na što je ona počela još glasnije vrištati. S lakoćom ju je podigao u zrak i bacio u jezeru, te na kraju i sam skočio za njom kako bi bio siguran da se neće utopiti. Eric i Rain potpuno su ravnodušno zurili u svoje prijatelje. Činilo im se da gledaju vrtićku djecu... Jedina razlika bila je ta što se vrtićka djeca nakon igre polijevanja sigurno neće pojebati negdje u dubini šume.
Eric je ispružio ruku i položio je na Raininu lijevu nogu. Tijelom su joj prošli trnci kada je osjetila njegove hladne prste na svojoj goloj koži.
-Kaj 'oćeš?- Upitala je hladnim glasom. Nije se pomakao ni milimetar.
-Daj dim.- Odvratio je mirno. Iako nevoljko, odlučila mu je udovoljiti. Spustila se na travu do njega i pružila mu joint. Uvukao je dim i zadržao ga u sebi neko vrijeme, nemajući namjeru nastaviti disati. Šutjeli su neko vrijeme. Rain je bila lagano pripita, pa se bojala da ne izvali neku glupost. Eric je bio potpuno priseban, što mu je već dobrano počelo ići na živce. Nije bio naviknut u četiri sata ujutro biti trijezan i nenapušen, i to nakon velikog tuluma.
Rain je slučajno pogledala prema Simonu i Michelle, koji su i dalje stajali u jezerskoj vodi koja im je Michelle sezala do pola leđa, a Simonu do struka. Nešto su pričali, oboje nasmiješeni. Rain je došlo da se pobljuje.
-I meni.- Odvrati Eric povukavši još jedan dim. Rain ga je zbunjeno pogledala.
-Ha?- Upitala je.
-I meni se bljuje kad ih vidim. Ko da su na jebenom Titanicu.- Odvrati on.
-Rekla sam to na glas?- Upitala ga je prošavši rukom kroz kosu. Nacerio se, zadovoljan razvojem situacije. Očito je bila pijanija no što je mislio.
-A da se nas dvoje malo provozamo?- Upitao je maknuvši joj pramen smeđe kose s lica, -Da ostavimo ove teške romantičare na miru?-
Potvrdno je klimnula glavom i sjela na suvozačko mjesto crnog volva. Eric joj se ubrzo pridružio. Rain se osjećala pomalo nesretnom budući da ju je Michelle tako brzo zaboravila. Ipak je ona bila njena najbolja frendica, a umjesto da se svi zajedno zabavljaju, ona je odlučila zabavljati Simona. Smatrala je Michelle vrlo sebičnom zbog tog postupka.
Eric je upalio auto i krenuo u rikverc, a zatim nagazio na gas kada su stigli na otvorenu cestu. Glasno je pustio rock glazbu i pripalio cigaretu, te ponudio Rain jednu. Prihvatila ju je, iako pomalo zbunjena.
-Zar ti stari neće skužiti da si pušio u autu?- Upitala ga je upalivši cigaretu crnim upaljačem kojeg je uvijek držala u džepu kožne jakne. Eric se nasmijao, zagledavši se u nju.
-On je teška kretenčina- Odvrati zadovoljno, -Da rasipam kokain po stražnjem sjedalu mislio bi da je štap-šećer.-
Rain se morala nasmijati, što zbog fore, što zbog poveće razine alkohola kojeg je imala u krvi. Prekrižila je noge tako da joj se crna izderana punk haljina povukla prema gore, ostavljajući Ericu dobar pogled na njene glatke noge...
***
Nakon što je raspakirala sve stvari i dvogodišnjeg sinčića stavila u kolijevku, kako bi mogao nesmetano spavati, odlučila je prošetati po kući i pregledati prazne sobe kako bi se prisjetila svog života ovdje.
Prvo se uputila u svoju staru sobu. Osjetila je neku čudnu bol oko srca kada je shvatila da su sve njene stvari koje je toliko voljela i brižno čuvala danas tko zna gdje. No, unatoč tome, ta joj je soba još uvijek pružala toplinu i utjehu. Voljela ju je svim srcem. Ponovo se sjetila svoje srodne duše. Sjetila se onog kišnog popodneva kada joj roditelji nisu bili kod kuće i osmjehnula se obgrlivši se rukama.
On je bio prvi, a vjerojatno i posljednji muškarac u njenom životu. Jednostavno nije mogla zamisliti nekog drugog na njegovom mjestu. Previše ga je voljela da bi to bilo zanemareno.
Odjednom su je savladale uspomene i počela je plakati. Jednostavno nije shvaćala zašto. Htjela je nekog okriviti za svoju nesreću, ali nije imala koga. Ako nikog drugog, htjela je kriviti Boga što joj ga je oduzeo. Ali ni to nije mogla. Kako bi mogla kriviti biće koje joj je podarilo sina?
Utješila se tom mišlju i odlučila još jednom provjeriti spava li njeno najveće blago, a nakon što je to učinila, odlučila je prošetati ulicama Manchestera, onog prokletog grada uz kojeg su joj bile vezane sve uspomene...
***
Rain je sjedila na haubi auta Ericova oca i udarala rukama po crnom limu. Pritom se smijala, vedro i jasno, a njen je topli glas odzvanjao šumom. Eric se smijao tom prizoru. Gotovo mu je bilo žao što je ubrzo planirao gurnuti svoje ruku pod njenu haljinu i istražiti sadržaj njenih gaćica. Glazba je i dalje treštala iz automobila. Prišao joj je i sasvim približio svoje lice njenom. Činila se pomalo iznenađenom kada je osjetila njegov vreli dah na svome vratu.
Eric je još neko vrijeme promatrao njene plave oči. Želio je saznati što osjeća. Što misli. Što želi. Sekunde su se poput ljudske duše opirale odlasku u zaborav, nastojeći zadržati vrijeme upravo sada, te prohladne zimske noći. Svaka riječ činila se suvisla.
Ericovim su tijelom prošli trnci kada je Rain stavila svoje ruke oko njegovog vrata. Bile su tako sitne, nježne i mramorno hladne, a opet je preko njih osjećao koliku snagu ona ustvari ima u sebi. Nije mu bilo jasno jedino zašto odugovlači.
Spustio je svoje ruke niz njena leđa i približio svoje usne njenima. Nije znao što očekivati. Osjećao je krivicu i uzbuđenje u isto vrijeme; Rain mu je ponajprije bila prijateljica. Ne možeš tako grliti prijatelje. Ne možeš tako ljubiti prijatelje. Ne možeš spavati s njima... Ne ako su pravi...
Rain je osjetila navalu adrenalina kada ju je Eric poljubio. Za razliku od njega, ona je odlučila u potpunosti zanemariti svoje osjećaje. Ionako nije osjećala ništa bitno prema njemu. Njegove su ruke klizile njenim tijelom preko golih nogu, a zatim, kada je Eric vršcima prstiju dotakao njena koljena, ponovo su stale kliziti ovoga puta prema gore, sve dok pod njima nije osjetio rub Raininih gaćica.
Zacerekala se i obujmila ga nogama, privukavši ga bliže k sebi. Strastveno ga je poljubila zamišljajući njegove prste koji su vrludali njenim glatkim međunožjem. Ponovo se zacerekala.
Kad je seks bio u pitanju, Rain je bila više ,,zelena'' nego iskusna. Iako je počela vrlo rano, sa jedva navršenih četrnaest, sve je to više bilo nekako iz igre, tek toliko da je drugi shvate ozbiljno... Nikada nije bila u nekoj ozbiljnoj vezi i zbog toga je imala vrlo nisko mišljenje o samoj sebi... Mrzila je to što radi... Mrzila je biti cura na jednu noć... A sada je to opet radila, potpuno svjesna da će se oboje drugi dan praviti kao da se nije dogodilo ništa. Nije željela odustati. Jednostavno je znatiželja i ovog puta prevagnula pored zdravog razuma...
Eric nije bio mnogo drugačiji od nje. Ni sam nikada nije bio u nekoj preozbiljnoj vezi. Smatrao je da ljudi nisu stvoreni da budu monogamna bića. Jedina razlika između njih dvoje bila je ta što je Eric istinski uživao u neobveznom seksu. Ipak je bio nešto stariji od Rain da bi razumio kako to u životu funkcionira...
Ericove su ruke podrhtavale dok je Rain svojim blijedim, tankim prstima otkopčavala njegove tamne traperice, no trudio se ostati smiren, kako ona to ne bi primijetila. Poljubio ju je u vrat, pa još jednom i još jednom, a ona se stala hihotati izmaknuvši se.
-Škakljaš me.- Rekla je zvučeći poput malog djeteta. Eric se cinično osmjehnuo. Nije imao pojma što ona ustvari želi.
Uzbuđenje mu je došlo do vrhunca kada je prevukla haljinu preko glave i bacila je na pod. Imala je prekrasno tijelo, vitko i krhko, usporedivo s visokom brezom koja se otmjeno prigibala naletima vjetra u njihovoj blizini.
Rain je ošinuo hladni vjetar te je zadrhtala, no nije se dala smesti. Raširila je noge i privukla Erica k sebi, potisnuvši psovku kroza stisnute zube kada je osjetila kako je duboko ušao u nju. Oslonila se rukama o haubu crnog volva i prepustila užitku.
Eric se trznuo i nabio je jače udovoljivši njenoj želji. Kaplja hladnog znoja spustila mu se niz čelo. Osjećao se ispunjeno suzdržavajući se da ne svrši prije no što bi to bilo poželjno. Iako to nije bilo uobičajeno za njega, razmišljao je. Trudio se. Prvi puta bilo mu je stalo do toga da udovolji djevojci a ne sebi. Možda zato što to nije bila obična djevojka. Rain...
Ljubili su se ispreplećući gola tijela dok ih je mjesec obasjavao prigušenim sjajem. Eric je i dalje razmišljao. Zašto se toliko brine da će je razočarati? Neki čudan osjećaj prošao mu je tijelom kada ga je Rain pogledala svojim prodornim, plavim očima...
Jedna jedina misao proletjela mu je glavom u tom trenu...
Je li moguće da sam... Zaljubljen u nju?
TO BE CONTINUED...
P.S.: Ne znam koliko godina imaju moji čitači ni jesu li ikada imali priliku čitati ovako nešto, no nadam se da ste ovu ,,scenu'' seksa dobro primili... Trudila sam se da bude emocionalno opisana te da ne bude previše surova i perverzna, tek toliko da ne pomislite da se priča vodi oko Rainina seksualnog života.... Unaprijed javljam da će u sljedećim postovima biti još ovakvih scena i da će biti detaljnije opisane, tako da se odmah pripremite ^^
I da, kao što ste već sigurno skužili, post je inspriran pjesmom Boulevard of Broken Dreams grupe Green Day...
Jednostavno...
Navala inspriracije stigla je sama od sebe ^^
Molim iskrene komentare!
Rain
