srijeda, 20.12.2006.

My whole world is breaking down...

Kad će više završiti ovo mučenje???? Ovaj moj glupi život koji fakat nema smisla, ne vidim smisao svog života, gdje je nestala ona nada koja me je držala ove 3godine, nema je, nestala kao i sve oko mene..Želim biti sama,ali i to je nemoguće, sve mi je zabranjeno, ne želim živjeti više ovakav život!!! Imam 18 godina, sad je vrijeme da uživam, da budem sretna, ali nisam, toliko toga mi se nakupilo, sve ono što čuvam u sebi je izašlo na vidjelo, jučer nisam išla u školu, nije mi se dalo, nije mi se dalo gledat te profesore, ljude oko mene koje boli k***c za sve, koji vide samo sebe i nikoga drugoga, zaključio mi je 1iz fiz..da..baš mi je i to još trebalo, da slušam dodatna sranja od staraca ko da nemam dosta problema i sa svoje strane..psiha me ubija, misli, nenormalno, jučer sam bila sama i plakala, plakala tolko jako da sam sva bila crvena u licu,a zatim sam vrištala, bacila se na krevet i vrištala, grlo me je boljelo nakon toga ali nema veze, niti to nije važno, niti ja, nitko ništa...baš se jadno osjećam, zaprvo,nikako se ne osjećam, sve je u magli, sve je nestvarno, želim da me netko zagrli i kaže da će sve biti u redu,ali neće, znam da neće jer nikada nije niti bilo sve u redu. Kad se spremim za van, za školu, pogledam u ogledalo ali to nisam ja, to je neka druga našminkana osoba, sretna i zadovoljna sobom, a ja nisam zadovoljna, ni približno tome..osjećam se izgubljeno gdje god da dođem, živčana 24h, na rubu ludila, jednostavno sam odustala od svega, ne zanim me kaj će biti samnom, tak mi je svejedno, samo da se proguram nekako, da završim ovu školu, upišem na faksić i počnem raditi (tijekom faksa) i da se napokon maknem od ovoga života i ljudi. Ne znam što me čeka, išta ili ništa ali valjda će biti malo bolje od ovoga sada, valjda...
Sutra odgovaram i povijest i matematiku i kemiju i biologiju, a od svega toga ja znam samo matišu, kemiju djelomično i povijest znam nešto..a biologiju..hahaha, svi se grohotom nasmijaše..nesmijem i iz tih predmeta dobiti 1, ne zbog staraca, preživjet ću njihovo zvocanje i dodatno psihičko uništavanje, već zbog sebe i moje budućnosti koja trenutno ne stoji dobro..da..
Ne znam niti kolko kila imam,imala sam 56 a vjrovatno se smanjilo,ne znam, ne vagam se, i to se bojim, stati na glupu vagu.al budem..jednom..
pusek, pozdrav svima...mah
17:02 | Komentari (17) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.