_m

.
.
smrti nam uzimaju
ono što nikada nismo imali
gle, vlastiti život je na rukama
proboden u stomaku
i ne mislim o tome
ne zdvajam
osjećaju predan do sveg onoga
što mi kožom ruje
a utrobom odzvanja

ono k čemu nosi kraj nije zvučno kao raj
bliži sluhu je mač
kojega uzimajući već odrezuješ
nečiji dah
a svoj svezuješ
magičnim čvorom
posljednjem njegovom hropcu
u zavežljaj
i sebi ga predaješ
i umanjeniji i veći
i u ludosti i u ozbiljnosti
do sebe staješ
vjerujući kapilarnom bolu
što tkivo ravnoteže premrežava

nije nam dano znati
ne grješno prepoznavati
generacijskim ključevima!
ne možemo osmijehu
ako oči ne zaslane
ne ćemo k sreći
ako u njima nije pješačenje pučinom obzora
vježbamo se umješnosti
spajanja krajnjih točaka
u smisleni slijed strpljenja
do trenutka kad ćemo prestati
.
.

Oznake: siječanj