opomena III.
.
11. prozaična događanja što se nižu svojim putanjama oduzimaju vrijeme ispred pokreta volje znam li kako riječ stajat će na usnama već zasmeta njezin udah iz pluća istrgnut i nerođeno čedo tek je uzdah kraći no što misao se otkucaju užlijebi neprimjetno mimoiđe se strijelac na paljbenoj liniji vidim mu prazan tobolac pogled u ništa uperen samo je trenutak kad zgrabit će ga nepotrebno i raspršiti kao suvišak na sceni reći će ne smiješ protiv onoga što bit će ne možeš protiv kobi zora je, podne, do noći večer slijed se ne će promijeniti a meni damar prisjećanja daleko prije pamćenja po koži struže: nije sve kako će biti nije se bilo kao što se biti može! . . Oznake: veljača |