_m

.
.
kad zastaneš
u međuprostoru razmišljanja
onkraj smisla i sreće
kakvim si ih preuzeo tumačeći se
bez zadovoljstva
i bez naročite ugode

kad nasloniš se
na nerv osjećaja po kojem postojiš
i prisjećaš se
tko zanjihao ga je zagrljajem prisustva
pa živim goriš
a koga nema, tko je otišao
kad njihanje prestane
kad stijenj se ugasi

otkriješ
kad nekoga nema
sve što si imao i imaš
bezvrijedna je popudbina životu
ako u njemu dišeš po navici
već odavno sam u sebi mrtav
a nudiš još uvijek mrtvim prstima
svoje poginule misli

otkriješ
vremenu si suvišak
bez naročite svrhe
ako zaniječeš prstima osjećaj
i pobjegneš
kad nerv se zanjiše

zaista
uzalud su sva znanja
i svjetske mudrosti
uzalud želje i htijenja
kad prsti su bez dodira
s kojim gorenje je živo
.
.

Oznake: studeni, M