kosina
.
. po jutarnjoj kosini svjetla prepoznaješ tragove kamo upućen je dan pokušavaš ubrati misli do sjećanja na san koji prekinuo se i zaustavljen ostao trenutkom većim od pada u vlastiti ponor shvaćanja možda razum postaje nepopularan ishod buđenja možda njemu opiremo se kad koraci života oponašaju rutinu uvijek istoga hoda a možda tučemo se s njim u već izgubljenim bitkama i napokon nakon svega trebali bismo reći: dosta! ničega zbiljskog u melodrami razmišljanja nema kad pretvori se u krutu jednadžbu dva životu suprotstavljena povjerenja jer nikad ne znaš nikad ne ćeš znati tko ćeš se po jutarnjoj kosini svjetla probuditi . . |