punctum contra punctum
.
. o razgovoru koji pokrene se protivan vremenu a neodgodiv u njemu je počeo misliš: bizarno! od ničega stvarnog već vrh mu je bio uveden u tijelo što tek stvoreno bit će a kao bez razloga je mogućem obujmu i baš tada ima značaj do onoga podzemljem što tobom obitava zagrljeno po niti kako se postoji i već svezuje te s onim koje budućim će biti taj razgovor hoćeš tom razgovoru trebaš kao što val treba stijenu jer drugačije nema se jedno bez drugoga jedno nije bez nekome . . |