to bude
.
16. to bude kad se ne mogu prevariti riječi kad jutrom studenoga dana prozirno plavetnilo nadnese se iznad zabravljenog života i skokovito odrezuje dah to bude tren kad misao je čioda u pete zabodena visu bez kraja a pričini se po njoj je sve što je od slobode bez kobi mesa i kostiju i bez granica i ništa drugo ne treba ničega manje, ničemu više osim samo ući kao zraka svjetla negdje tamo u atrij gdje krv odzvanja to bude iznenada neočekivano drsko i uvijek zbog nekoga poput ovoga jutra studenoga dana u kom lapis lazuli samo na tebe pada . . |