_m

.
16.
to bude kad se ne mogu prevariti riječi
kad jutrom studenoga dana
prozirno plavetnilo nadnese se
iznad zabravljenog života
i skokovito odrezuje dah

to bude tren kad misao je čioda
u pete zabodena visu bez kraja
a pričini se
po njoj je sve što je od slobode
bez kobi mesa i kostiju i bez granica
i ništa drugo ne treba
ničega manje, ničemu više
osim samo ući
kao zraka svjetla
negdje tamo
u atrij gdje krv odzvanja

to bude iznenada
neočekivano drsko
i uvijek zbog nekoga
poput ovoga jutra studenoga dana
u kom lapis lazuli
samo na tebe pada
.
.

Oznake: studeni, M